Neke igre jednostavno ne zastarjevaju. Pogledajmo samo, na primjer, originalnog Super Maria ili PacMana – stariji su od većine današnjih gamera (ili su barem ista generacija ili poneku godinu mlađi od onih najstarijih veterana), ali jednako su zabavni kao što su bili kada su ih neki od nas, prije dva-tri desetljeća, zaigrali onako „skockane“. Tehnologija napreduje i razvija se svakodnevno, tako da sada i nije neki problem napraviti igru od čijih se grafičkih performansi oči tope a vilica pada skroz do poda. Međutim, nije sve u grafici, zar ne? Uzalud svi silni milijuni ulupani u razvoj nekog projekta, ukoliko taj isti neće posjedovati ono nešto što će nas držati prikovanima za ekrane, što nam neće dati mira ni kada ugasimo igru i krenemo na spavanje. Igra mora imati dušu, ono nešto zbog čega ćemo je se sjećati i godinama nakon što smo ju odigrali. Takvih igara, složit ćete se sa mnom, i nema pretjerano mnogo, ali onih „pravih“ sjećat ćemo se cijelog svog života. Jedna od takvih igara, unatoč brojnim svojim mušicama, bila je i Oddworld: Abe’s Odyssey – naslov koji je izašao na tada revolucionarnoj PSOne konzoli te nam pokazao što se sve može napraviti od klasičnih side-scrolling platformera. Naravno, bilo je ostvarenja koja su nas i ranije naučila da postoje platformeri čija se osnovna koncepcija ne mora zasnivati na klasičnoj platformerskoj jurnjavi udesno i skakutanju raznoraznim protivnicima po glavama (da, The Lost Vikings – mislim na tebe i dalje priželjkujem tvoj remake..), ali Oddworld: Abe’s Odyssey je bio nešto zaista posebno. Počev od simpatičnog glavnog lika, preko cijele koncepcije i surovosti i nemilosrdnosti koju je donosila na svakom svome koraku, ova igra nam je duboko ostala urezana u sjećanje i rado je bila igrana i u godinama koje su uslijedile, a uspjeh koji je ona ostvarila, rezultirao je rođenjem Oddworld serijala koji, međutim, ipak nije bio toliko blistav kao njegov začetnik. Na spomen Oddworlda, svima je na pameti bio samo Abe’s Odyssey… Rijetko koje ostvarenje uspjevalo je zadržati svoj duh tijekom godina, kao što je to učinio Oddworld: Abe’s Odyssey, a kada je prije nepune dvije godine najavljen njegov HD remake, mnogi su se zapitali je li isti uistinu bio potreban. U moru HD remaster/remake izdanja malo koje od njih se izdigne iznad prosjeka, dok se ostalih gotovo nitko ne sjeća, već im na umu i dalje budu originalna izdanja takvih igara. Ipak, nekako smo se nadali (a i materijal koji je razvojni tim Just Add Water, s vremena na vrijeme objavljivao) da bi Oddworld: New’n’Tasty (kako glasi naziv ovog remakea), mogao udahnuti novu dozu kisika u originalno ostvarenje i usmjeriti pomalo posrnuli i gotovo nevidljivi serijal na pravi put. Razvoj remakea je tekao, mi smo ga potorno pratili i sada, kada je igra konačno vani, možemo dati odgovor na sve dileme koje su nas mučile tijekom razvoja ovog ostvarenja –  „Da, ipak je HD remake Oddworld: Abe’s Odysseya je prava stvar i sretni smo što ga imamo!“.

Siroti Abe, tko ga ne bi volio?

REVOLUCIJA ILI KOBASICE

Naš glavni junak Abe obični je Mudokonac, koji svoje robovske dane provodi radeći kao čistač u Rupture Farmsu, velikoj tvornici za preradu mesa na čijem čelu se nalazi nemilosrdni robovlasnik Molluck the Glukkon. Ovaj zli diktator do besvijesti iskorištava jadne Mudokonce, no čak i težak i naporan rad tih napaćenih duša izgledat će kao odmor u raju naspram onoga što im Molluck sprema. Naime, jednoga dana, prilikom čišćenja hodnika velike tvornice, Abe sasvim slučajno doznaje nešto šokantno. On prisustvuje razgovoru Mollucka i drugih Glukonaca te doznaje o njihovim novim „poslovnim“ planovima. Kako je posao Rupture farmsa naglo opao, Molluck vidi rješenje u stvaranju novog proizvoda, proizvoda koji bi tvornicu trebao izvući iz svih gubitaka, u pitanju je New’n’Tasty – nova mesna poslastica čijij je glavni sastojak mudokonsko meso! Shvativši o čemu se radi, Abe, kojem ne pada na pamet da postane kobasica niti da svoje sunarodnjake vidi u mesnim narescima i salamama, odlučuje se na bijeg i započinje avanturu svoga života, koja će ga odvesti na brojna fantastična mjesta te rezultirati krajnjim spasavanjem ostalih porobljenih Mudokonaca.

Koliko će Mudokonaca Abe uspjeti spasiti? Sve ili samo njih nekoliko? E to već ovisi od igrača i njihove sposobnosti…

New’n’Tasty – nova glukonska mesna poslastica u najavi

BILO JEDNOM 299 MUDOKONACA..

Originalni Oddworld: Abe’s Odyssey bio je klasični 2D side-scrolling puzzle platformer sa snažnim akcentom na rješavanje kompleksnih logičkih problema koje je igra stavljala pred igrača, međutim New’n’Tasty ide korak naprijed te donosi hrpu gameplay noviteta, koji igru čine svježom, istovremeno zadržavajući temelj i dušu originala. Prije svega, klasičnom 2D izvođenju sada je dodana još jedna polovica dimenzije, pa smo tako dobili igru s nešto drukčijim pogledom na akciju (svakako boljim), dok su samo izvođenje i osnovna premisa igre ostali gotovo nepromijenjeni – glavni zadatak u igri sastoji se od oslobađanja Abeovih sunarodnjaka, ukupno njih 299 (umjesto 99, koliko ih je bilo u originalnoj igri), a sukladno krajnjem učinku, igra donosi jedan od dva različita kraja. Osloboditi sve te silne Mudokonce definitivno neće biti lak posao – svi oni koji su igrali original dobro znaju o čemu govorim. Osim što ih je sada tri puta više, pojedine Mudokonce još teže pronaći i odvesti do magičnog portala, koji ih vodi u slobodu. Pored onih na koje ćete naići na „glavnom putu“, brojni Mudokonci vješto su skriveni u tajnim prolazima i lokacijama, koje kriju još neugodnije zagonetke, koje zahtjevaju od igrača da dobro upregnu svoje moždane ćelije, ali i da dobro izoštre svoje reflekse jer, ma kako smiješno zvučalo, često je teže izvršiti neku funkciju koja vodi k rješavanju zagonetke, nego skužiti što je zapravo rješenje iste. Pa kako zapravo sve to funkcionira?

Teška je sudbina nas Mudokonaca – ne samo da smo robovi, već od nas prave i kobasice

Abe nije nikakav heroj – to će vam biti jasno čim ga pogledate. Od njega ne možete očekivati da poput Kratosa uleti među protivnike, pokolje ih i spasi cijelu svoju naciju. Ne, Abe svoje fizičke slabosti nadoknađuje domišljatošću, šuljanjem i izbjegavanjem konflikta.

Za one koji će se po prvi puta zaigrati Abeovu avanturu, red je da kažem par riječi o samoj gameplay mehanici. Naime, naš glavni junak će se tijekom svoje avanture šuljati, skrivati, puzati, rješavati zagonetke te izbjegavati i postavljati raznorazne zamke. Kako bi došao do zatočenih Mudokonaca, Abe će se kroz nivoe (koji, za razliku od originala, sada predstavljaju koherentne cjeline) šuljati, bacati predmete kako bi protivnicima odvratio pažnju (neke može i začarati i kontrolirati), a kada konačno dođe do njih, da bi ih oslobodio, on će morati s njima komunicirati, davati im naredbe (kojih je također sada više nego u originalu) i konstantno paziti na njih, jer su glupi i totalno nesposobni (sjetite se Lemmingsa – e pa nešto slično imate priliku vidjeti i ovdje). Jedan pogrešan potez i životi vaših sunarodnjaka gasit će se pred vašim očima, a s time i broj onih koje je moguće pronaći i spasiti. Stoga je, igrajući ovo ostvarenje, prije akcije uvijek poželjno dobro promotriti okolinu. Bezglavo jurišanje u ovoj igri ne daje rezultate. Naprotiv, ukoliko vas neki od stražara primjeti, mrtvi ste prije nego trepnete. U ovoj igri nema zdravlja, svaki vaš pogrešan potez rezultirat će instantnom smrću i povratkom na zadnji checkpoint. Na svu sreću, ovaj remake stiže s Quick Save opcijom, koja igračima daje mogućnost snimanja pozicije kad god oni to požele (idealno za sve one perfekcioniste, koji već u prvom igranju planiraju spasiti svih 299 Mudokonaca). A čak i činjenica što igra dolazi sa Quick Save opcijom ne garantira da ćete se kroz nju prošetati. Naprotiv, igra je veoma izazovna i za iskusne gamere, tako da bi se oni s manjim gamerskim stažom mogli naći u problemima.

.. A jesmo li već spomenuli da smo glupi ko noć i da će vas naše spasavanje koštati živaca?

Ono što za ovu igru predstavlja veliki plus jeste činjenica da je svaku zagonetku, na koji naiđete tijekom igranja, moguće riješiti na više načina. Upravo zbog većeg broja mogućnosti i sposobnosti glavnog lika, igračima je na raspolaganju više rješenja za rješavanje logičkih problema. Just Add Water je s novim dodacima i Abeovim sposobnostima dodatno obogatio i oplemenio ionako odličnu igru, pa tako sada pred sobom imamo duplo zanimljivije i uzbudljivije ostvarenje, vrijedno višestrukog igranja. Još kad k tome dodamo da New’n’Tasty donosi i online leaderboard, natjecanja i dokazivanja među igračima svakako neće nedostajati.

Instant smrt za 3,2….ups – bio sam mrtav i prije ovog odbrojavanja

KAKO SVE TO IZGLEDA NAKON 17 GODINA?

Mnogo, mnogo bolje ili, da ne štedim na pridjevima i superlativima, jednom riječju prekrasno. Kada je u pitanju tehnička strana igre, Just Add Water je napravio zaista fantastičan posao. Naime, Oddworld Inhabitants je novom developeru omogućio pristup originalnom kodu igre i svim njezinim konceptima, njegovi genijalci su igru preuredili iz temelja (novi 3D modeli likova, prekrasne lokacije i animacije), a u isto vrijeme uspjeli zadržati njezin duh, tako da igra i nakon 17 godina djeluje svježe. Posebne pohvale idu i na račun osvjetljenja i svjetlosnih efekata, koji su odlični. Kamera koja prati akciju bliža je nego u originalu, što nam omogućava pravo uživanje u enormnoj količini detalja i šarenila, kojima ova igra raspolaže.

Kada je audiovizualna strana igre u pitanju, developeri su napravili fantastičan posao

Zvuk u igri dobar je kao i ranije. Uvijek je simpatično ponovno čuti Abea kako prducka i gunđa s ostalim sunarodnjacima. Najveća mana originalne igre bile su traljave kontrole, koje su igrače koštale živaca i živaca, tako da se od remakea očekivalo da taj propust popravi. Just Add Water je ovaj problemčić donekle uspio popraviti, no i dalje kontrole predstavljaju najslabiju kariku ovog ostvarenja. Zbog svoje neuravnotežene osjetljivosti, kontrole će vas tisuću puta ostaviti na milost i nemilost ionako svemogućih protivnika. Bezbroj puta ćete, upravo zbog kontrola, završiti u nekoj rupi, biti upucani od strane stražara itd.. Da su developeri uspjeli do kraja ispeglati i kontrole, ovoj igri ne bismo imali što prigovoriti.

Ne, ne želite znati za što služi ova prostorija…

ŠTO JE BOLJE – ORIGINAL ILI REMAKE?

Mislim da ste, čitajući ovu recenziju, već dobili odgovor na ovo pitanje, no neće škoditi da to ponovimo – New’n’Tasty je odlična igra koja je dostojna svog originalnog prijedloška! Ne samo da ga je dostojna, nego ga „šiša“ u svim aspektima. Pred nama je ostvarenje koje, iako iz korijena promjenjeno, donosi sve ono dobro u čemu smo uživali prije 17 godina. Sve ono dobro zadržano je, a hrpa noviteta od ovog naslova napravila je novi hit, vrijedan nabavke i igranja na novoj generaciji strojeva za igranje. Iako New’n’Tasty nema onoliko bombastičan efekt kao što je imao original, svakako je jedna od najboljih igara koje su se pojavile ove godine. Stoga, ukoliko još niste zaigrali „Abeovu odiseju“, zaboravite na original – nabavite si New’n’Tasty i uživajte!

Za kraj, mali poklon svima onima koji su odrasli uz Ejba – tko je imao VIVA kanal, sve će mu biti jasno..