Whole Hog Games, sićušni kalifornijski indie tim poslao nam je Steam ključ njihovog novog ekscentričnog uratka. Neobičnost se očitava još iz samog naslova, spretne jezične smicalice Full Bore, što iako se u slobodnom prevodu može prevesti kao “potpuno bušenje” ili “totalno svrdlo“, očito je da su autori aludirali na glavnog lika ove igre koji osim što je vepar bavi se i bušenjem. Veoma zgodno. Toliko zgodno da mi dođe da se zapitam je li čitava igra nastala oko činjenice da su autori željeli realizirati šašavi naslov.
Što je uopće Full Bore?
Full Bore je u svojoj srži puzzle-platformer koji od vas traži da rješavate premještaljke s kutijama. U ovom slučaju te kutije (blokovi) su sadržaj majke zemlje, svaka sa svojim različitim svojstvima. Tako imamo šljunak, granit, lava kamenje i tako dalje, slična podjela prirodnih resursa kao u Minecraftu. U ovoj igri ipak princip je drugačiji kako niste svemoćni u tom smislu da svojom veprovskom njuškom možete razbiti bilo koji blok, već igra od vas traži taktiziranje kako biste došli do cilja i napredovali u sljedeću prostoriju. Cilj je pak u ovoj igri nešto gotovo apsurdno. Preuzimamo ulogu vepra koji tumarajući krajolicima svog prirodnog staništa upada u rudnik u kojem iskopa svoj prvi dragi kamen. Njegova ili njezina (dobro ste čuli, možete izabrati hoćete li igrati sa muškim ili ženskim veprom) sreća je kratkog vijeka kako je zapravo upao u rudnik u vlasništvu zlog veparskog overlorda koji svoje radnike (također veprove) izrabljuje. Gazda odlučuje kako ipak niste totalni propalica te vas u istom trenutku šalje na posao, da kopate to isto drago kamenje za njegovu korporaciju a sve u svrhu laganog profita steknutog jeftinom radnom snagom. Iako priča možda i ima nekakvog potencijala, u nju ste ubačeni netaktično i nespretno, te ispočetka nećete znati zašto kopate i što uopće trebate raditi.
Ipak, kako kopate sve dublje otkriva se još čudnija i mističnija priča koja će uključivati naprednu izvanzemaljsku civilizaciju i znanstvenu potragu za nekim oblikom super-izdrživog energetskog izvora. Da, osim jednostavne premise igra će vas ubrzo i iznenaditi pričom koja će teći svojim bizarnim tokom. Ekvivalent ovakvom eksperimentiranju u žanru bi možda bio također puzzle-platformer iz 2011., Catherine.
Mehanika
Ovdje dolazimo do još jedne posebnosti netipične za platformere ovakvog tipa, a to je da je ovo igra otvorenog svijeta. To bi značilo da se rudnikom možete nesmetano kretati raznim liftovima, prolazima, skelama i inim rješenjima. No također dolazimo do jednog ogromnog problema ove ipak nepotpune verzije igre – nemate pojma gdje trebate ići. Dobit ćete neku zadaću koju vam igra ne zapiše nigdje već je morate zapamtiti i onda da je ispunite morate se kretati ogromnim rudnikom u kojem vam je jedino sredstvo snalaženja potpuno beskorisna mapa. Nijedanput nisam uspio doći na predviđenu mi destinaciju, već bih zabrazdio po random prostorijama rješavajući prostorne probleme da bih skupio drago kamenje. Ovo su autori igre očito uvidjeli kako su u ovu verzije igre dodali mogućnost preskakanja dionica pomoću prečica na tipkovnici.
Samo upravljanje veprom i kontrole su veoma responzivne i nema nepotrebnih frustracija. Mogućnosti su pak veoma ograničene, možete se kretati u svim smjerovima te lupati glavom od pod, i to je to. Istina, ovo će biti sasvim dovoljno kako igra ne inzistira na avanturističkom platformiranju i skakanju nego na promišljenim potezima kao na šahovnici. Ako djelujete nepromišljeno i nađete se u škripcu, tu je mogućnost vraćanja poteza kao korištenjem komande “undo” u Wordu. Također, uvijek se možete vratiti na checkpointe koji su česti po igrinom terenu.
Zaključak
Bugova u ovoj fazi nema što je veoma pohvalno. Glazba je definitivno igrina najveća boljka, kako su ugodni tonovi blues-rock sountracka ono što će vas ufurati u bizaran svijet u kojem se nalazite. Zasigurno da igra ima potencijala, zagonetke su dobro odrađene, a priča iako graniči sa upitno kvalitenim tripom intrigantna je. Ipak, nedostatak bolje mape i preglednije povezanih putova igru čine skupom rascjepkanih prostorija, izgubljenih u vremenu i kontekstu. Na autorima ostaje posao da sve djelove spoje u koherentnu i naposljetku igrivu cjelinu, jer ovako nažalost imaju simpatičan ali gotovo neigriv naslov. Mi sa Goodgamea im iskreno želimo da uspiju u krajnjoj realizaciji i da na tržište izbace kompetentan proizvod.
Leave a Comment