Ne tako davno, prije nekih 6 mjeseci, Blizzard Entertainment, jedna od najvećih faca gaming industrije, najavio je na Penny Arcade Expu svoj, ajmo reći, najneambiciozniji projekt- online free-to-play verziju svoje fizičke kartaške igre bazirane na Warcraft univerzumu i nazvao je Hearthstone: Heroes of Warcraft.  Za sve vas koji nikad niste igrali niti probali World of Warcraft (i molim obojicu da pozorno prate tekst da se ne izgube), Hearthstone (fon. Harfston, hrv. kamen ognjištarac) je kamenčić sa spiralnom plavičastom runom u sredini, koji uglavnom služi za teleportaciju vašeg WoW avatara u vama najdražu krčmu/birtiju/ognjište/favelu u igri. Što je uglavnom Blizzardovcima bila i namjera – da vas teleportiraju u LCD/CRT krčmu, daju špil karata, 9 klasa i priliku da pobrišete pokoji patuljački brodski pod najvećim i najboljim bjelosvjetskim šmokljanima. To, i da kapnete pokoji euro za onu jednu kartu koja mnogo nešto blješti jer Blizzard, kao što znate, voli uzimati vaš novac  gotovo jednako kao i vaše slobodno vrijeme. Igra je, dok ovo pišemo, u zatvorenoj beti, do izlaska nas dijeli tek kojih mjesec-dva, a mi smo ovdje da vam, doslovno i preneseno, prenesemo naše dojmove.

Žika, pali džuboks i vadi mađarice!

Bela vam nije dovoljno zahtjevna? Uno nedovoljno taktičan? Trešeta predosadna? Poker preskup? Zahodi preteški? Izgubili ste onaj sjaj u oku dok deda vadi špil za bridž i pletenku travarice? Ne gledajte dalje! Hearthstone ima više karata od bridža, više uzbuđenja od trešete, više taktike od Una, zarazniji je od pokera (a možebitno i jeftiniji), zahtjevniji od bele, a opet mazi vaše motoričke reflekse više od zahoda. I naravno izmišlja toplu vodu gdje god stigne. Princip igre je manje-više isti kao i u Magic: The Gatheringu ili ostalih 501 milijun 754 njegove varijacije: imate 9 igrivih klasa ilitiga tema na karte, više od 300 karata za skupiti u pažljivo probran deck od 30 karata kojim možda i uspijete skinuti koji digitalni skalp. A možda i ne.

Ajmo malo o golim tehničkim činjenicama koje stoje iza ovog potencijalnog zarazluka – 9 klasa (warrior, mage, druid, warlock, priest, paladin, hunter, rogue, shaman), health heroja je 30 i dok se spusti na nulu (ili ispod nule) meč završava, heroji se levelaju (zasad maksimalni level je 60), za igranje karata koristi se mana (maksimalna 10 i raste usporedo s turnovima),  dok sama igra ima tri moda – Play (igra protiv ljudskog protivnika), Arena (odaberete 30 nasumično ponuđenih karata i prašite dok ne izgubite tri meča) i Practice (igra protiv AI protivnika).

A sada, malo detaljnije. Devet ponuđenih klasa predstavljaju manje ili više poznata lica iz Warcraft univerzuma – shaman je tako Thrall, paladin Uther Svjetlonoša, mage Jaina Proudmore, a druid Malfurion Stormrage. Na vama je da odaberete klasu prema vlastitiom stilu igranja (mag ako se više volite oslanjati na razaračku magiju, warrior na primanje štete i brze protunapade, priest na healanje sebe i svojih jedinica…skužili ste stvar, nadam se) i krenete u pičvajz i osvajanje karata, zlata i slave!  Svaki od njih ima svoj special ability, koji troši manu (o njoj malo kasnije), te svaka klasa ima sebi skrojenu sposobnost – mag tako ima vatrenu kuglu koja oštećuje protivnika ili njegove karte, hunter luk kojim gađa protivnika, warrior dobiva oklop, warlock daje sebi štetu, ali zato dobiva novu kartu u ruku…Na prvi pogled dosta generično, no specijalne moći (to jest, njihova pametna upotreba) su u većini slučajeva razlika između dobitnika i gubitnika.

Igra bacanjem novčića bira tko počinje prvi, igra se na poteze, što je i logično – Hearthstone, baš kao gotovo svaka kartaona, ne počiva na principu „napucaj ga sad, napucaj ga sad!“, već na pažljivom, promišljenom kombiniranju svojih karata, njihovih slabosti i vrlina i njihovom pravovremenom odigravanju. Tome, i na ludoj sreći da ste u početnih 4 (ili 5, ako krenete drugi) karata dobili one koje ne koštaju 7 ili 8 mane (premda ih možete sve zamijeniti ako vam se ne sviđaju, no i to je opet lutrija).  Mana je valuta u igri, odnosno cijena koju plaćate kako biste odigrali svoje karte, a meč započinjete s jednom, pa ako doživite, dočekate maksimalnih 10 na kraju desete runde.  Na početku, igra vas kroz lagan i zabavan tutorial od 5 mečeva priprema za dalje, a onda je na vama da igrate dalje.

Play mod igre je u biti igra 1 na 1 protiv ljudskih protivnika iz svih zakutaka i priprćaka Evrope (da, uključujući i Turke i Ruse), a može se igrati u unranked (više za levelanje i skupljanje karata i golda) i ranked modu, koji je daleko zabavniji (ali i zahtjevniji). Za svake tri pobjede dobivate gold (zasad 10), a njega dobivate i za svoje daily questove, koji su prilično jednostavni (ubij trojicu magom ili warlockom, pobij xy miniona, odnosno karata jedinica, baci toliko i toliko magija itd.)

Arena mod je opet dvosjekli mač – za sudjelovanje u istom potrebno je platiti (ili goldom ili pravom parom), možete birati između 3 nasumično odabrana heroja, te odabirete deck od 30 nasumično ponuđenih karata. Imate pravo na 3 poraza, nakon čega vam igra isplaćuje nagradu ovisno o učinku – uglavnom to bude jedan booster pack karata, nešto sitno golda ili pak magic dust, kojom možete sastavljati nove karte (o tom potom). Daleko najuzbudljiviji dio igre, no i najskuplji i najfrustrirajući. No upravo arena mod razabire zrna od kukolja, i tamo gotovo uvijek igrate s najboljim igračima. Iako je ovo tek beta, sumnjam da će ovaj mod nešto izmjenjivati, s obzirom da je ispoliran do bola i dovoljno zarazan da ljudi i plate koju kintu kako bi ga igrali češće.

Practice mode je, opet, upravo to, vježba protiv AI protivnika, i tu se nema što puno za reći. Treba klonirati Nikolu Teslu i postaviti ga za vladara Zemlje. Nema veze s igrom, samo nešto da popunim kvotu.

Nu bako, uboje me bič’na!

Karte. Eh, karte. Tolko su bitne da im moram dati cijeli jedan podnaslov. Kvragu. Dakle, Hearthstone: Heroes of Warcraft trenutno broji preko 300 različitih karata – 20 za osnovni set po klasi, zlatne karte, te ostale karte koje su poredane po kvaliteti – bijele (basic), plave (rare), ljubičaste (epic) i narančaste (legendary). Sve karte osim baznih 20 dobivate kupnjom booster packova ili kao specijalne nagrade za daily questove i arenu. Za što morate davati gold ili prave valute (i ne, HhoW ne prizna albanski lek, pakistanske rupije ili mongolski togrog, već samo evro vulgaris), koji opet zarađujete pobjeđivanjem. Jako puno pobjeđivanja. Alaj volim dok mi i fantasy kartaće igre nabijaju kapitalizam… S druge strane, možda i Linić igra pa nam i BDP malo poraste, osim ako je i u free to play igrama rupa bez dna.

Karata ima raznih sorti i za razne namjene, te svaka košta određenu količinu mane (od 0 do 10) – tu su magije, veće i manje, smrtonosne ili za onesposobljavanje protivnika, secrets (tajne koje heroj stavlja na sebe pa dobije upitnik iznad glave, i čija se namjena otkriva tek dok protivnik napravi određenu radnju, uglavnom ili napadne ili odigra kartu), oružja, koja heroj stavlja na sebe i njima može napadati, te minioni, odnosno karte jedinice koje polažete na stol i koje su vam okosnica igranja. Tu su taunt minioni, koji su prikazani u štitu, te protivnik ne može napadati nijednu ostalu kartu, a ni vas, stealth, koje protivnički minioni ne mogu napadati, i ostali minioni koji imaju (ili nemaju) neki svoj ability, poput povećanja napada, zdravlja vas i miniona, ili pak povećanja štete vaših magija ili uvećavanje isli smanjivanje mana costa ostalih karata. Taktika i kombinacija karata ima kolko hoćete, i nijedna nije garantirano pobjednička (vjerujte mi, probao), te to daje konstantnu želju za poboljšanjem i eksperimantiranjem. A to je super.

Ako vam baš fali neka karta koju baš morate imati, tu je i crafting mode, u kojem nažalost ne možete napraviti baš svoju unikatnu kartu (mada je tako i bolje zbog balansiranja igre), no možete sastaviti jednu od prašine koju dobivate uništavanjem karata koje imate. Nije da je sad nešto nužno, a i cijene karata u enchantingu su prilično visoke, pa se uglavnom ne isplati. Osim kad se, naravno, isplati.

Ajde brate, dovrši to više!

Jer vaša zapovijed je moja želja. Tako to onomad rekoše drug Yuri u Red Alertu 2, a može se primjeniti i na Hearthstone, jer ipak je ovo Blizzard igra – koliko god se činila malom, u usporedbi s ostatkom njihove štale, HhoW je tek kržljavo ždrijepce, no free to play konju se ne gleda u zube. Posebno ne ako je i to kržljavo ždrijepce mustang među ostalima svoje vrste. Izgleda odlično (sve je u poznatom, šarenom WoW stilu, deckovi su ili Horda ili Alijansa, te su animirani, a crteži karata su fenomenalni), zvuk je relativno škrt, no prikladan (posebno dok izbaci onu malu rotirku dok traži protivnika pa svira glazba iz Warcrafta 2), a i vaši heroji mogu emotati (jako pojednostavljeno, no opet dovoljno da možete nekom reći da je odigrao dobar potez ili ako ste vi fulali stvar). Sam izbornik i nije previše intuitivan, i zna se desiti (posebno u početku) da ne znate što je background, a što funkcionalan gumb, no lijep je i warcraftovski, pa mu se oprašta. Veza ne puca često, protivnici vam uglavnom nisu šestogodišnjaci ili artritične babe, nego odrasli punokrvni šmokljani žedni vaše khm, krvi, novi Battlenet funkcionira, ponaša se i izgleda odlično…

Što reći? I u ovoj zatvorenoj beti, Hearthstone: Heroes of Warcraft je gotovo pa dovršen proizvod koji bi i ovakav mogao u izbačaj, tek treba dotjerati neke sitnice i malo smanjiti faktor sreće, no ipak je ovo kartaška igra, a tu mora biti i malo (ne)sreće.

Sve u svemu, Blizzard je napravio prilično dobar posao s ovim hiperzaraznim malim čedom, i moja malenkost se veseli i raduje vidjeti što će se sve promijeniti dok igra izađe u ovih nekoliko narednih mjeseci. Ako volite fantasy, karte, Warcraft, razbijanje turova i krčmarsku atmosferu, pa makar i na 5 minuta, ovo je jedna free to play igra koju i u ovom stanju trebate isprobati.

Igru ustupio Videotop d.o.o.