Procjenjivanje nogometne simulacije na temelju samo demo verzije koja vam donosi peto-minutne utakmice sa nekoliko momčadi, nije baš zahvalan zadatak. To svakako treba imati na umu jer od samog početka Konami jasno daje do znanja da se radi o nedovršenom proizvodu. Tvrde da su promjene u gameplayu moguće (no, naravno, ne drastične), da momčadi nisu aktualne (nego su nastale na temelju podataka iz svibnja) te da je online igranje i uparivanje igrača u testnoj fazi. No, fanovi PES-a ne mogu odoljeti da ne zaigraju od ovoga nam tjedna dostupnu demo verziju nove Konamijeve nogometne simulacije, a nakon dosta igranja i da napišemo ponešto o našem mišljenju.
I tako su nas dočekala tri modea u ovoj demo verziji, Exhibition (standardno igranje protiv AI-a), Quick Match (prijateljska Online utakmica) i Co-Op (kooperativno igranje do tri igrača po timu, gdje slobodna mjesta preuzima AI). Najbolja opcija ovoga puta je uistinu online igranje, prvenstveno jer već ima puno igrača, a i uparivanje se odvija dosta brzo. Vjerojatno zato jer rating i bodovi ne ulaze u to, no nadajmo se da će ovo postati normalna pojava i u punoj verziji igre. Što se tiče timova, dostupno ih je deset, od toga osam klubova (Barcelona, Liverpool, Milan, Inter, Schalke, Monaco, Sao Paulo, Flamengo i Palmeiras) te dvije reprezentacije (Argentina i Francuska). Opet, ponavljam, velika je šteta što ni igrači ni kompletni sastav svih tih timova nije malo suvremeniji, tako da ne možemo donositi konačne zaključke o tome koliko su ”realno” neki igrači predstavljeni u ovome izdanju. Lako se može pretpostaviti da će, kao i u demou, dosta jaki (ako ne i najjači) biti Messi, Salah, Griezmann i Suarez dok bi neki igrači, kao što su Varane, Firmino, Robertson i Mbappe mogli biti možda i jači u konačnoj verziji igre. No, to ostavljam stručnijim ljudima od mene.
Najvažniji aspekt igre, i onaj koji sve najviše zanima, je sama igra, tj. gameplay. Koliko je igra realno predstavljena, koliko je zabavna i koliko je slična prošloj inačici koja je nogomet dovela skoro do savršenstva neka su od najčešćih pitanja koje ljude zanimaju. Ona će, ipak, još neko vrijeme ostati praktički neodgovorena, no nakon 20tak odigranih utakmica, osobno mi se čini da je igra: realnija, manje zabavna i nedovoljno slična prošloj inačici. Da li su te razlike dobre ili loše, ostaje tek da vidimo, no one najočitije razlike se odnose na puno dominantnije obrane, puno teža dodavanja (neka su čak i neprecizna, ili postoji novi način ili finese za njihovo izvođenje) što ukazuje užasno veliki broj pogrešaka, ali i oduzetih lopti nakon svake odigrane utakmice, te generalno manju fluidnost igre i ”tromije” igrače. Nešto što se moglo u prvim utakmicama protumačiti kao teže ili pogrešno, kasnije se pretvara u izazov koji pokušavate usavršiti, no ostaje malo nejasno dokle će to odvesti igru, a i same nas koji krećemo u duže igranje ove igre. Igračima treba više vremena za snalaženje nakon što dobiju loptu, presing neke momčadi na obrane (koje su nekad nerealno nadmoćne) zna se pretvoriti u kaos, no i toga je bilo sve manje sa što više igranja. Prvotni šok se nakon nekoliko utakmica pretvara u naviku i na dosta izazovno igranje koje pruža dovoljno zabave i zadovoljštine, prvenstveno ako je s druge strane terena netko jednakih mogućnosti kao i vi. Očito će biti potrebno odvojiti nešto vremena na učenje i prilagođavanje novom stilu kojem, opet ne možemo puno toga predbaciti (bar na prvi pogled) jer nekako vuče argumentu da se radi o realnijoj simulaciji nogometa nego što smo je ikad prije iskusili.
Ostali dijelovi gameplaya, osnovne kontrole, ostaju iste dok je najočiglednija inovacija mogućnost brzih izmjena koju je donijela prošlogodišnja FIFA. Ovdje je to puno bolje izvedeno jer se brza izmjena ne odvija prema prijedlogu igre (nekad sa totalno nasumičnim i glupim prijedlozima) nego igra omogućuje da sami dosta brzo izaberete koga bi promijenili i s kime. Tu je Konami dosta dobro iskoristio tuđu ideju i učinio je puno lakšom, korisnijom i pragmatičnom promjenom. Golmani su i dalje veliki problem, dosta statični, pasivni, a nekad, kad ih napusti mogućnost fascinantnih obrana, užasno loše brane udarce iz daljine (u jednoj situaciji šut sa 30 metara u golmanovu desnu stranu je ter Stegen samo ispratio, ne ”samo pogledom”, nego hodajući do nje). Grafika je slična prošlom nastavku, iako Konamijeva borba sa tamnim tonovima i dalje traje i sve je više svjetlijih dionica, što je svakako veliki plus. Barem što se tiče PlayStationa 4, no čitajući Edine reakcije (ispod), PlayStation 4 PRO i 4K donose puno bolji doživljaj. Od zvuka nemamo puno, udarci loptom, predvidljivo i nenametljivo navijanje iz tribina ovdje je još bilo dodatno neispirirajuće jer demo nema komentatora. Neki bi zlobnici rekli ”i bolje”, no treba pričekati i vidjeti hoće li se na tom polju PES poboljšati. Možda bude poboljšano kao i zvuk mreže, a (čini se) i općenito promjene u fizici mreže.
Izbornici će, čini se, biti isti kao i u prošlom PES-u što, ako se sjećate, i nismo baš hvalili na GoodGameu. Trebati će još puno igranja, i to kompletne verzije igre da zaključimo sigurnije što su sve ove promjene u gameplayu donijele i hoće li postaviti PES na još više mjesto u domeni nogometnih simulacija. Ponekad se čini da Konami cilja na što kvalitetniji simulator nogometa, prije nego da ponudi igru koja nudi ludnicu, zabavu i uživanje u detaljima (iako, za detalje na koje imaju licencu, moramo priznati da rade dosta dobar posao – stadioni, na primjer, izgledaju predivno). To, svakako, ne znači da nas čeka ni gora, ali ni bolja igra od prošlogodišnje, a to je nemoguće i za zaključiti zasada. No, čini nam se da Konami neće previše kiksati sa novim izdanjem i da će fanovima ponuditi ono što su željeli, s obzirom na mogućnosti koje imaju, a koje nam se čini da nikad nisu bile manje (bar po pitanju licenci).
Za dublju analizu samih noviteta u igri i koliko je zapravo PES (barem zasada, na temelju demo verzije) dobra simulacija, ipak smo se morali okrenuti našem prijatelju Eduardu, koji je puno stručniji na polju nogometa i samog gameplaya, za kojeg se nadamo da ćemo ”ugrabiti” i prilikom izrade konačne recenzije igre.
DODATNO MIŠLJENJE - EDUARD ŠABIĆ
Moram priznati kako nisam ljubitelj demo verzija igara, iako one u suštini “pomažu” igračima, ili bi to trebale raditi, pri odluci da li u konačnici kupiti određenu igru ili ne. Ako to postavimo tako, upitajte se bi li ijedan developer (u današnje vrijeme, ne pričamo o nekim starijim gaming periodima) izbacio demo koji nije na razini (ili višoj) od konačnog produkta. U ovoj analizi dakle krećemo s pretpostavkom kako je PES 19 demo najmanje jednak konačnoj verziji igre, barem u segmentima koje nam nudi.
Kako je Zlatko pokrio gotovo sve općenite tehnikalije koje smo dobili u demo-u, ja ću se kratko osvrnuti na neke in-deep segmente. No, prije svega treba reći kako novi PES grafički izgleda fenomenalno, zaista. Ovo je prvi PES koji je rađen samo za last-gen konzole, ne vuče “teret” Playstationa 3 i Xbox-a 360, a kada se pri prvom pokretanju demo-a TV prebacio na HDR način rada, bile su jasno vidljive sve beneficije. Naravno, u demo-u imamo samo 2 licencirana stadiona (Camp Nou i Veltins Arena), no oba izgledaju nevjerojatno, čak fotorealistična. Ulazak igrača na travnjak, sam travnjak i posebno navijači su dovedeni do savršenstva. Na 4K HDR ekranu i PS4 Pro-u PES možda gubi dio umjetnog šarenila, ali i zbog toga igra izgleda nevjerojatno realno.
Nezahvalno je pričati o igri koja “traje” gotovo godinu dana na osnovu demo-a, ali pokušati ćemo iznijeti većinu dojmova. Isto tako, neću ulaziti u stanje sa licencama, dresovima, količini klubova i sl… Treba reći da je i PES 2018, kad je radio kako je trebao, bio najbolja simulacija nogometa ikada. No, tu u priču ulaze problemi sa “scriptingom” i pohlepnim developerima o kojem sam već pisao.
Uzmimo da su Master Liga i pogotovo MyClub mode najbitniji dijelovi igre na temelju kojih će se za godinu dana ocjenjivati koliko je zapravo dobar PES 2019, a o kojima nismo dobili neke zaista konkretne informacije osim da će biti puno drugačiji, raznolikiji i bolji nema smisla ni raspravljati o konačnoj ocjeni. Držimo se samog gameplaya i pričajmo o tome. Prvo i osnovno, game engine igre je isti kao i prošle godine, a i onih nekoliko prije. To je vidljivo u samom startu, no Konami je uspio istisnuti zadnje atome snage iz njega i donijeti ponešto drugačije iskustvo. Određena doza prilagodbe je potrebna i u kombinaciji sa drugačijim reakcijama igrača i zaista mnoštvom novih in-game animacija, ovaj demo izgleda dovoljno drugačiji od prošlogodišnje igre, a opet relativno poznat i nadasve realan. Igrajući offline lako je primijetiti da određene ekipe igraju na određeni način i na to apsolutno nema zamjerke. Međutim, problem nastaje u činjenici da na najtežem levelu, kao uostalom i prošle godine, zapravo nema razlike igrate li protiv Barce ili Colo Coloa. AI će vam zabijati golove iz istih ili sličnih glupih situacija koje ponekad nemaju veze sa zdravom pameti niti ocjenama igrača koje dotični klub ima. Ovo u suštini i nije gameplay problem već očitovanje toga da vam top-level AI jednostavno mora zabiti gol na neki način, dopustili vi to realno ili ne. Nije to neka novost u ovoj franšizi, pa zbog toga i nisam gubio previše živaca. Ipak moram reći da i vaš AI reagira bolje u nekim situacijama i većinom učinkovitije brani vlastiti gol.
Isto vrijedi i za online igru gdje sam proveo najviše vremena. Vaši vlastiti igrači reagiraju ponekad bolje, ponekad lošije, ali u globalu svakako realnije. Još uvijek ima situacija gdje stoperi apsolutno nepotrebno odlaze na bekovske pozicije otvarajući koridore po sredini obrane, ili se krila zabijaju u vlastite igrače iako su namješteni da grle liniju i čekaju loptu, no puno, puno manje nego prije. Dojma sam da su obrane dosta čvršće i kompaktnije nego prije, a vezni i napadači igraju uloge koje bi trebali igrati. Bilo je dosta situacija u kojima sam fenomenalnim reakcijama napadača zabijao golove, a isto tako i fantastičnim reakcijama obrambenih ili veznih igrača obranio vlastiti dok je sve to izgledalo vrlo realno i nemoguće u PES-u 2018.
Provevši zadnjih godinu dana u MyClub mode-u PES-a 2018 igranje ovog demoa mi se činilo brže i nekako previše kontraški namješteno. Činjenica je da igra dopušta bilo kakav pristup. Želite li biti Barca, možete, Liverpool – može, samo se braniti, opet može. Iako je roster ponuđenih ekipa ograničen, vidljivi su razni stilovi igranja nogometa, svi podjednako uspješni ako se kvalitetno odrade. Moja navika kontraškog bržeg, jačeg, silovitijeg nogometa potrajala je do prvog protivnika koji se zaista znao obraniti što nije često bio slučaj u PES-u 2018, prvenstveno iz razloga što sami igrači na terenu nisu bili sposobni za neke reakcije za koje sada jesu. U ovo spadaju i golmani koji, iako još uvijek ponekad mušićasti ili čak prosto glupi, ipak pokazuju veću razinu inteligencije pa sam nekoliko puta bio zaista šokiran kad su mi branili udarce i poteze koji su u PES-u 2018 bili garantirani golovi. Udarci glavom su sada poprilično “nerfani” pa je zaista teško zabiti gol glavom, što zbog nepreciznih centaršuteva, što zbog same nemogućnosti napadača. Ovo je, barem po meni, pozitivno pošto su nabacivanja i šut glavom u zadnjih par nastavaka bili nerealno moćni i učinkoviti. S druge strane, u ovom demo-u od svih ponuđenih ekipa niti jedna nema izrazitog skakača u napadu koji bi takve napade finalizirao, izuzev možda Girouda u Francuskoj ili Higuaina u Argentini s kojima nisam baš imao sreće.
Naravno, nije sve savršeno i bajno. U samoj igri ima situacija gdje kompletna obrana kolektivno pati od pada IQ-a i dopušta smiješne golove, zajedno s golmanom. Kao što sam spomenuo, stoperi znaju otići na izlete, bekovi jednostavno zaboraviti na obranu i slično. Još jedan problem mi predstavlja i Konamijev Pass Assistance. Ako ga stavite na off svako dodavanje je borba za goli život, kao što bi i trebalo biti dok se ne naviknete, no ako ga stavite na PA 1, praktički svako dodavanje je predobro, ako ne i savršeno. Malo koje dodavanje ne završi tamo gdje ste i mislili i samo reakcija obrambenih igrača će zaustaviti vaš napredak ka golu. Možda i nije baš tako, ali ovo je moj dojam u ovom demou. Postoji i PA 2 i 3 i malo je reći kako zaista nema smisla uopće ih koristiti, ukoliko tražite nogomet koji se igra sa više od dvije tipke. Potrebno je više margine za pogrešku na PA 1 ili jednostavno prilagoditi sve razine samih dodavanja.
Sve u svemu, demo me se većinom dojmio. PES je zadržao svoj prepoznatljiv stil nogometa, čak ga i podigao na ljestvici realnosti. Možda nije previše “zabavan” i za mase, ali barem do izlaska FIFA-e 19 ili njenog demoa, ovo je svakako najrealnija nogometna igra. Smjer u kojem je FIFA (opet) krenula zadnjih godina, što i traileri za novu inačicu potenciraju, govori mi da će i ovakav licencama na top razini ogoljeni PES uzeti prvo mjesto barem u nagradi za simulacije. Naravno, rano je govoriti o ičemu prije izlaska finalnih igara, ali smisao ovog teksta je ipak o tome što očekujemo.
PES 2019 izlazi 28. kolovoza za PlayStation 4, PC i Xbox One.
Leave a Comment