PS Vita se u počecima nalazila u određenim problemima koji su se prvenstveno ticali kvalitete igara, tj. nedostatka velikih ekskluziva i naslova koje bi natjerale igrače da kupe novu Sonyevu konzolu. Ove jeseni popis igara koje izlaze za Vitu dosta je jak i raznolik, no unatoč tome malo je onih pravih ekskluziva koje ”možete igrati samo tu”. Jedna od njih je najnoviji nastavak popularnog Konamijevog horor serijala. Slavni i uspješni serijal Silent Hill već je seciran u posebnom tekstu koji je napisao Gordan, tako da moja malenkost ne osjeća potrebu detaljnije posvetiti ovaj uvod samom serijalu. Krećemo odmah ”u središte stvari” sa analizom demo verzije dugoočekivane i najavljivane igre koja se po mnogočemu razlikuje od prijašnjih naslova koji nose ime Silent Hill.

Da odmah rasčistimo, veliki sam fan Silent Hilla, iako izuzev prvoga nisam nijedan drugi igrao. Komično, znam, ali privlači me neka mistika, premisa same priče koja se proteže kroz serijal te koncept tog grada koji tjera strah u kosti. Da li tjera strah u kosti u kasnijim nastavcima, nemam pojma, sve vam je Gordan već napisao. I, ne brinite se, budući da nisam osoba koja je odigrala sve nastavke Silent Hilla ni neću previše mudrovati o promjenama, boljim vremenima, ili lošijim vremenima. No, ono na što sam sumnjao da je velika inovacija, provjerio sam sa kolegama, prijateljem Googleom i mnogim čitateljima našeg portala. I jest inovacija. A to je činjenica da je Silent Hill: Book of Memories po svom žanru, dungeon crawler sa RPG elementima. Oko toga će se, zapravo, kretati svi osvrti i recenzije, te svi komentari igrača kada se pune verzije ove igre dočepaju. A taj šok od promjene žanra, usmjerio je i moje daljnje dojmove. U svakom slučaju, budući da se radi samo o demo verziji, u ovom trenutku ćemo vas upoznati sa kontrolama, pričom i konceptom igre, a ostalo ostaviti vama i pomoći vam da odlučite hoćete li kupovati ovu igru.

Potpuno nov!

Vitina igra?

Silent Hill: Book of Memories je Vitina igra u pravo smislu riječi. WayForward Technologies se pobrinuo da igra sa svojim kontrolama i izbornikom oda dojam da je stvorena za Vitu i oko toga se nema što prigovoriti. Budući da su izlazile neke igre (npr. Uncharted) gdje su vas kontrole zbunjivale prvih sat vremena te vam je trebalo dosta vremena za privikavanje na iste, u Silent Hillu sve ide prirodno. Kretanje u igri je izvedeno fluidno,s ve komande slušaju, a izbornik gdje vam stoje razni itemi, oružja i level – upanje se odvija tapkanjem po ekranu i to bez većih pogrešaka (osim ako nemate malo deblje prste).

Priča?

Puno priče se ne vidi u demou, niti se može zaključiti hoće li biti njezina daljnja razrada u igri ili služi kao samo neki plitki uvod koji pokreće igru, a kasnije se na isto baš i ne osvrće. No, ta premisa je sasvim zanimljiva onima koji vole mistiku, tajanstvenost i neobjašnjive strašne situacije. Naime, pri početku igre (uz amajliju koja vam određuje dobivanje određenih sposobnosti kroz igru) radite svog lika, birate mu spol, rasu, odjeću, a pogledom u izbornik vidi se da će biti tu većih ponuda za obradu lika koje ćete dobivati kupovinom. Koga god da izaberete počinjete igru sa tim likom koji dobiva paket iz grada zvanog Silent Hill, a u paketu se nalazi dnevnik sa svim sjećanjima te osobe. Ta osoba, vaš lik, zaspi, i nađe se u mračnog svijetu puno prostorija, koje su pune čudovišta, ali i oružja s kojima ta ista čudovišta možete ubijati.

Tako mračno, a tako malo strašno..

Što je prava noćna mora ovdje?

Igra je podijeljena u zone u kojima vam je cilj skupiti komadiće zagonetke, riješiti zagonetku i prijeći u novu zonu. Sve to podrazumijeva ispunjenje raznih mini zadataka koji se svode na ubijanje čudovišta, skupljanje experience bodova, nalaženje itema i oružja, otključavanje zaključanih prostorija i tako u nedogled. Nakon što uhvatite korak sa sustavom napredovanja i shvatite da nećete vidjeti ni jedno pretjerano zanimljivo (čitaj:strašno) čudovište, igra postaje dosta zamorna, repetitivna, a u nedostatku health packova u pravo vrijeme, postaje i frustrirajuća. Silent Hill odaje dojam da morate biti zbunjeni i neupućeni u sve dijelove igre, i to je u redu, no kad se krenu ponavljati te zone, a pravih pomaka u priči nema, uskoro vas ta repetitivnost i lake zagonetke kojima prethode izazovi varirajućih težina ne pomaže da budete oduševljeni igrom. No, kao što kažem, to je samo demo. Ali demo treba predstavljati igru,a prema ovome nam se nekako čini da će igra biti dosta usredotočena na RPG elemente, bjesomučnu hack and slash akciju prekrivenu osrednjom grafikom i atmosferom koju može spasiti samo priča.

Za sada Silent Hill: Book of Memories nema ništa previše posebno i dobro što bi ikoga osim fanove serijala natjeralo na ranu kupnju igre. A niti išta što bi ostale trebalo previše zanimati, jer dungeon crawlera, pogotovo na PCu, ima na pljeve, i puno su bolje izvedeni. Nismo ni sigurni kako će fanovi Silent Hilla doživjeti ovu igru jer nema prevelike sličnosti sa onim što je Silent Hill serijal učinilo tako voljenim. Zasada vidimo samo dobar pokušaj utopljen u jednoličnosti i repetitivnosti, no moda cijela igra popravi ovo mišljenje.