Vjerojatno već zvučim kao papiga, no kako sam nanizao testiranje Sonyjevih portova za PC, oni su mi nekako postali svakodnevnica, stoga idemo dalje. Trend prebacivanja Sonyjevih naslova na računala se nastavlja i točno dvije godine od originalnog konzolaškog izdanja, dobili smo ultimativnu verziju Marvel’s Spider-Man: Miles Moralesa. Nikakva posebna očekivanja nisam imao jer sam se u zadnjih pola godine do godinu navikao na kvalitetna rješenja, pa sam se jedino nadao da neću biti razočaran. I zaista nisam bio, no ajmo redom.
Radnja igre se nastavlja samo nekoliko mjeseci nakon radnje prvog Marvel’s Spider-Mana. Peter Parker i Miler Morales zajedničkim snagama nadziru transport Rhinoa u zatvor najveće sigurnosne razine kada se iznenada dogodi nesreća koja uzrokuje da veliki dečko pobjegne. Naravno, tada nastaje filmski spektakl u kojem Miles i Peter gradom ganjaju Rhinoa uzrokujući popriličnu destrukciju diljem Manhattana. Ne treba spominjati kako je sve izvedeno kroz predivne cinematicse koji su već postali ustaljeni standard PlayStationovih studija.
Pošto ovo nije Peterova igra, Rhino ga uspije prebiti i ne treba biti posebno iznenađujuće kako na scenu pod punim svjetlima stupa Miles sa svojim novim superherojskim sposobnostima. Za razliku od Petera, Miles je u mogućnosti svoje napade začiniti elektricitetom, što mu na kraju donese pobjedu nad Rhinom. Naš stari Petar ubrzo postane svjestan svoje smrtnosti i da je on ipak srednjovječni muškarac, te se odlučuje uzeti poduži godišnji odmor sa svojom Mary Jane ostavljajući Milesu i mladima da vode računa o sigurnosti Manhattana i Harlema.
Priča dakle počinje naglo i vrlo brzo nas prebacuje u ulogu karizmatičnog mladića Milesa Moralesa, koji sada pred sobom ima cijeli niz problema koji će testirati njegove sposobnosti. Simpatično je vidjeti način na koji su developeri prikazali novog protagonista. Miles je još nov u tom superherojskom poslu i to se odražava na njegovu borbu i kretanje kroz grad. Njegovo kontroliranje mreže je više amatersko i malo štekavo za razliku od iskusnog Petera, a borba ima totalno drugačije i “kilavije” pokrete, naravno ne u lošem smislu, već dovoljno da se vidi kako je ovo novi Spidey sa vlastitom specifičnom osobnošću.
Strukturalno gledano, ova igra je praktički identična prethodnom naslovu. Osim striktne pričom vođene glavne priče i misija, Spider-Man ima nekoliko različitih aktivnosti za obavljanje u New Yorku. To uključuje sporedne misije, zaustavljanje kriminala, infiltriranje u protivničke baze u sklopu različitih POI (points of interest na mapi), te naravno sakupljanje collectiblesa koji prezentiraju Milesovu prošlost. Iako su ove aktivnosti često i zabavne, one se u principu ponavljaju i služe isključivo za produljenje glavne priče koja je besramno kratka. Naime, trebat će vam možda 5-6 sati za preći kampanju Miles Moralesa sa mogućnosti igranja New Game+ na većoj težini kako bi kompletirali sve achievemente. Međutim, kako je sve skupa ekstremno kratko, imat ćete osjećaj da ste tek počeli igrati igru i već je igrate ispočetka. Tužno loše, no kako je tako je.
No ono što nas ovdje više zanima jest kako se ovaj port snašao na PC-u i koristi li puni potencijal najjačih mašina. Ukratko, pomalo kilavo, al ajmo redom. Igra ima pozamašnu količinu grafičkih opcija koje možete svojevoljno podešavati ovisno o tome koliko vam vaša pila dopušta prije nego se uguši u vlastitom uskom grlu (bottleneck). Nažalost igra pati od ozbiljnih problema s performansama. Ja sam igru testirao na RTX 3080 Ti grafičkoj kartici uparenoj sa 5800X3D procesorom i rezultati su svakakvi. Na trenutke se igra muči sa držanjem stabilnih 60 fps-a. Štoviše, i sa ugašenim ray tracingom nekad su se događali dropovi do 40 fps-a. Pričam naravno o 4K rezoluciji i maxed out postavkama. Cilj, naravno, nije bezglavo kenjanje po portu, već čisti stress test mogućnosti porta.
Slažem se da ovo nije više ni blizu najmodernija konfiguracija, no ona je poprilično iznad današnjeg standarda prosječnog PC igrača te je izašla nakon što je Miles Morales originalno izdan. Na popularnim gaming stranicama ćete pronaći informacije kako je sve med i mlijeko bez trzanja, no ja vas uvjeravam da ti ljudi nikad nisu ni isprobali igru iz prve ruke, niti znaju što pričaju, a naposljetku nisu ni dio PC entuzijast zajednice. Kad priču sagledate iz njihovog kuta vrlo brzo postanu jasne brojne trzavice, a vjerujte mi na riječ takva ekipa radi in-depth testiranja na najskupljem hardwareu.
Poanta mog ranta jest pokazati kako je optimizacija same igre od strane developera, mogla i morala biti bolja, jer ako ćemo za strojeve od pet tisuća eura uspoređivati sa performansama izmjerenima na konzoli i reći da je to dobro, ne, nije dobro i cijela priča nema smisla. No da se vratimo na realno stanje stvari. Je li port loš? Nije, dapače, dobar je. Igra je već nekoliko puta dobila optimizacijske zakrpe i grafičke drivere, pa je dosta problema s performansama rješeno. Uz sitno podešavanje grafičkih opcija, ovu igru ćete zaista moći ugodno igrati i na prosječnim kantama.
Što se tiče grafičkih tehnologija dodanim u igru, osim standardnog Nvidia DLSS-a i ATI FSR-a, u igri se kao i u prethodnom Spider-Man portu nalazi inhouse IGTI te po prvi puta da ja osobno vidim i Intelov XeSS. Dakako, radi se “inteligentnom” upscaleanju slike. Već smo o tome pričali tisuće puta pa ne trebam posebno opisivati tehnologije, ali valja reći kako Nvidia i ATI rješenja rade bolje nego IGTI od Insomniaca te XeSS od Intela. Nadalje, valja spomenuti i da Miles Morales koristi 3.0 verziju DLSS-a koja je osigurana isključivo za korisnike najnovije serije RTX grafičkih kartica.
S druge strane vizalni izgled igre je bomba, tu se nema šta previše govoriti. Igra izgleda spektakularno, izgledala je i na konzoli prije dvije godine, a sada ima još jednu novu razinu kada se napuca do ekstremnih krajnosti. Miles Morales je vizualna poslastica, simply as that. Od ostalih stvari vrijednih spomena, tu su puna Dual Sense haptic podrška koja je svakako plus, te pokoji bug što je minus. Tu i tamo kamera se razleti, ode u čudan kut i propadne kroz tlo ili zgradu, a NPC-jevi koji se šetaju gradom nekad uopće ne reagiraju na vas niti na stvari koje se događaju pored njih iako bi trebali. Ništa strašno, al dogodi se.
Kada sve zbrojimo i oduzmemo, Miles Morales je još jedan dobar port Sonyjeve ekskluzive. Kao i svaka druga igra, ima svojih svijetlih i tamnih točaka. Fantastičan narativ i pisanje igre je nešto što bi svaki naslov trebao imati, Miles Morales je po tom pitanju izvrstan. S druge strane ne mogu zažmiriti na jedno oko i reći kako smatram da je ovo full igra, više me podsjeća na ekspanziju, no gospoda iz Sonyja su odlučila prodati je kao zaseban naslov, na što ima potpuno pravo i na što ne možemo gledati negativno. Ali zato možemo na cijenu od pedeset eura, za koju s druge strane dobijete troduplo duži isti naslov, no opet ne mogu davati minuse za to. Moja kritika ide na pokoje bugove i diskutabilnu optimizaciju, ali kvaliteta i produkcija ove igre ne može biti zasjenjena. Trebate li prije ili kasnije odigrati Milesa Moralesa? Mogu samo reći… apsolutno.
