Nakon gotovo četiri godine od originalnog izlaska na PlayStation 4 konzoli, Peter Parker se, svidjelo se to nekom ili ne, donjihao i do naših računala. Iako je prije dvije godine doživio svojevrstan upgrade za PlayStation 5 konzolu, ovog puta se ipak radi o nečemu ozbiljnijem – portanju igre na potpuno drugačije okruženje. Kako je to na kraju prošlo? Ni dobro ni loše, al hajdemo redom.
Kako bi stekli potpuni kontekst, igru sam prešao prije nekih skoro dvije godine na PlayStationu 5 te se ovog puta neću baviti igrom kao takvom. Svi koji su je odigrali već su odavno donijeli svoj zaključak. Ja ću samo dodati da sam igru i njene DLC-ove u potpunosti završio te da smatram da je visoka produkcija storytellinga i animiranje uz savršen omjer story i side misija te exploringa unutar nekakvih 50 sati gameplaya prouzročio izniman uspjeh, pa tako i ocjenu publike i kritike. Za one koji nisu igrali ili se pak žele podsjetiti, ostaviti ću link na originalnu recenziju našeg maga Gogija.
Ono što me potpuno užasavalo jeste činjenica da je Remastered verziju za PC (Steam i Epic Store), odrađivao potpuno drugi razvojni tim, Nixxes Software. Kako su me kao malog učili da “puno baba daje kilavo dite” nisam bio sasvim oduševljen s tim saznanjem, no ajde, ispostavilo se da nije sve u narodnim poslovicama. Iako igra izlazi 12. kolovoza, pristup istoj sam na Steamu dobio 27. srpnja. Tijekom protekla dva tjedna developer je objavio preko deset updateova s enormnom količinom zakrpi i popravaka, te želim naglasiti da je s njihove strane odaziv bio zbilja profesionalan. Međutim, ono što nikako ne mogu ne primjetiti jeste to da Spider-Man nije najbolje ostario, a to nije greška Nixxes Softwarea već originalnog razvojnog studija (Insomniac Games) koji je po mom mišljenju nepotrebno “zakomplicirao” stvari prilikom implementacije naprednih grafičkih tehnologija u već tada zastarijeli game engine (PlayStation 5 reizdanje), bez prijeko potrebnih optimizacija. Nixxes Software je dakle dobio zadatak da odradi krvavi posao prilagodbe igre na mali milion procesora, grafičkih kartica, radnih memorija, operativnih sustava itd., a zaključak je da se fakat i potrudio da od “guzice napravi lice”.U igri nalazimo pozamašnu količinu grafičkih postavki, od osnovnih stvari poput presetova za generalnu kvalitetu, preko refresh-ratea sve do ozbiljnih čudesa kao što je notorni ray-tracing.
Ono što je mene najviše zanimalo, svakako su upscaling opcije, a u Marvel’s Spider-Man Remasteredu ih nalazimo točno tri. Prva i bez premca najbolja je Nvidia DLSS (Deep Learning Super Sampling), zatim AMD FSR 2.0 (FidelityFX Super Resolution) i treća je Insomniacova inhouse tvorevina IGTI. U slučaju Spider-Mana, DLSS radi najbolje i najoštrije, AMD FSR može proći iako je poprilično “zamućen” u odnosu na DLSS, a IGTI bi rekao da je poslužio kao gubitak vremena jer u najboljem slučaju radi kao AMD FSR. Za one koji možda nisu upoznati, navedene grafičke tehnologije omogućuju da se slika u igri renderira u rezoluciji manjoj od nativne rezolucije monitora na kojem igrate, da bi zatim “AI tehnologija” odnosno tensor jezgre posebnog procesora na Nvidia grafičkim karticama tu sliku povećali na nativnu rezoluciju monitora uz svoja izoštravanja a sve u svrhu smanjenja opterećenja i zahtjevnosti same igre. AMD radi donekle sličnu stvar ali radi na svim grafičkim karticama bez obzira imaju liposebne tensor jezgre, a kako ovo nije škola grafičkih tehnologija, moramo ići dalje. U Spider-Manu se također nalazi i sada dobro znani DLAA, a to je tehnologija za najjače strojeve, jer kod ovog pristupa cilj je da “AI” izračuna i zagladi površine (anti-aliasing) pri nativnoj rezoluciji igre, te zbilja je u ovom slučaju poprilično optimiziran.
Igru sam isprobao na nekoliko kombinacija hardwarea, koristeći procesore AMD Ryzen 9 3900X (12 jezgri), AMD Ryzen 7 5800X (8 jezgri), te Intel i9 12900K (16 jezgri), grafičke kartice Nvidia RTX 2080 Super te MSI RTX 3080ti, te na humanim rezolucijama 3440×1440 (ultrawide) i 2560×1440 (popularna 2K). Kao što je bilo za očekivati, bilo koje kombinacije ovog hardwarea su jednostavno uništile igru s tim da ću naglasiti da je “slabija” 2080 Super grafa u kombinaciji sa (logično) Ryzen 5800X procesorom vrtila igru na very high postavkama u preko 150 fps pri 3440×1440 rezoluciji. Idila pomislio bi svaki ponosni vlasnik malo jačeg računala, no stvar se sruši kao kula od karata ukoliko u cijelu priču dodamo ray-tracing. Ray-tracing je u ovoj igri implementiran na tako jadan način, da je uopće šteta trošiti vrijeme i napor u rasprave oko njega. Zapravo je tužno da se u kontekst dobre igre dovodi bilo kakva negativna ocjena koja proizlazi zbog “loše optimizacije” igre. Gore sam spomenuo pa ću sad opet, za ovo nije kriv Nixxes Software, pa čak ni Insomniac, već eventualno Sony koji je zbog PlayStationa 5 forsirao
da se na engine iz nekog drugog vremena doslovno na silu implementira čuveni ray-tracing kako bi ponovno prodali priču o remasteru. No ne želim se zavlačiti u ikakve konzolaške i pc master race idiotarije i rasprave nego ću samo zaključiti sa svojim mišljenjem… ray-tracing je bio potpuno nepotreban u ovoj dobroj igri, a pošto je već implementiran, implementiran je na najbijedniji mogući način. Stoga ako ćete koristiti ray-tracing, pripremite se na doslovno hack-n-slash rezanje količine fps-ova. Sa prosječnih 150 fps u gornjem primjeru, nakon paljenja ray-tracinga fps se razletio na bilo gdje između 45 i 75 fps-a. S obzirom na to da druge grafičke optimizacije rade sasvim dobro, grafička kartica je u ray-tracing opciji teški bottleneck što u teoriji ostavlja igračima prostor da upale v-sync ukoliko ne koriste G-Sync ili FreeSync monitore. To dolazi kao mala utjeha ali i gorak okus u ustima jer tako igre na PC-u ne bi trebale funkcionirati.
Naravno, verzija koju sam ja testirao nije do kraja optimizirana verzija igre koju će igrači igrati nakon 12. kolovoza pa i to moramo uzeti u obzir. Međutim, iz iskustva sa high-end grafički zahtjevnim igrama, nikakva sitna optimizacija neće popraviti ovakve duboke probleme u engineu. S druge strane, još malo performansi će eventualno biti dobiveno nakon što programeri iz NVIDIA i AMD izbace game-ready optimizirane drivere nakon izlaska igre.
Zaključak cijele grafičke strane priče jeste da su na kraju krajeva developeri odradili dobar posao, ako ništa drugo trude se i rade na optimizacijama, ali koristan ray-tracing u ovoj igri zaboravite i život će vam biti ljepši. Igra tehnički izgleda malo dotrajalo, ali to nikad nije imalo nikakve veze s time da je igra vrhunski izdizajnirana i da izgleda lijepo. Doživljaj swinganja među neboderima i skakanja po krovovima Manhattana je i dalje nedostižno dobar, a to kako izgleda sjena na poklopcu kante za smeće koju nikad nećete pogledati detaljnije osim krajička oka, kog briga?
Igru sam još isprobao na Steam Decku, ali pošto to nije moj “cup of tea”, nemam ništa pretjerano isticati osim da se igra izvodi pristojno ok-ish te da opasno srče bateriju. Rezolucije u animacijama i grafičke postavke nisu nešto, ali za odraditi neku side misiju u WC-u, više nego dovoljno dostatno. Kako se radi o PC igri, nekoga će vjerojatno zanimati kakve su kontrole igre. Pošto ovo nije pucačka igra ili bilo što što ovisi o preciznosti miša, Spider-Man je zapravo jako ugodno igrati na kombinaciji tipkovnice i miša. Međutim, ako već ne trebamo miš, koja je onda poanta? Većina igrača će jednostavno priključiti svoj omiljeni gamepad i uživati u igranju, a ukoliko imate PlayStation 5 Dual Sense gamepad možete uživati u svim “haptic” blagodatima. Provjereno sve radi preko Steam verzije koju sam isprobao, a za Epic Store verziju nažalost nisam pronašao točan podatak, ali vjerujem da je i tamo podržano.
Na kraju ostaje zaključak. Marvel’s Spider-Man je igra koju komotno mogu preporučiti svima koji je dosad nisu imali prilike zaigrati. PC igračima je to možda jednostavnije kad znamo da u Remastered verziji imaju uključene sve DLC-ove igre, pa je fullprice cijena donekle opravdana.
Onima koji su igru pak odigrali na konzoli, a pogotovo ako nemaju neku poštenu PC mašineriju, nema nikakve preporuke s moje strane da lome svoje mozgove i novčanike zbog otključanog frameratea i sličnih pizdarija. Cijela ideja dolaska konzolaške igre je da ju odigra što više ljudi koji nisu igrali, stoga ovakve portove i podržavam. S druge strane, kada vidim port poput God of Wara koji je specifično dvije godine posebno razvijan za PC platformu i koja djeluje barem tri koplja bolje odrađena i optimiziranija kako bi izvukla i zadnji benefit koji vam PC od milijun kuna nudi, onda mi Spider-Man port ostavlja gorak okus u ustima. Al samo malen, jer znam da će Miles Morales Remaster, a pogotovo drugi nastavak biti odrađen sa iznimno predanim timovima.