Pandemic Train je survival igra s roguelike i strateškim elementima, u kojoj upravljate posadom i putnicima u starom vlaku koji pokreće parni stroj. Radnja se odvija u alternativnom vremenskom slijedu 20. stoljeća kada je katastrofalna epidemija virusa poharala svijet. Nemojte previše očekivati od ovoga naslova, točno ono što igra reklamira, to i nudi. Vrlo je plitka u smislu sadržaja, napredovanja, raznolikosti i igranja. Sekvence u kojima se nalazimo u vlaku samo su brza međuigra pa se sve svodi na vrlo prosječnu istraživačku pucačinu iz trećeg lica. Priča drži vodu i ima svoje zaplete i rasplete, od toga da igrate kao eksperimentalni vojnici svaki sa svojim posebnim vještinama, koji mogu ponovno oživjeti kada umru, do toga da svaki lik u igri ima svoju priču. Ne znam koji su planovi developera, ali trebat će stvarno dodati puno toga kako bi igra postala privlačna.

Ono što svakako funkcionira u igri je sama ideja, istraživanje svijeta dok upravljate s putnicima u vlaku. Imat ćete osjećaj kao da igrate dvije igre; prvo se nalazite u glavnoj bazi, gdje možete upoznati sve „protagoniste“, uzeti posebne questove od njih i malo se bolje upoznati sa pozadinskom priče igre uz pomoć različitih sažetaka novina. Uz to, možete nadograditi sve likove (neke morate kupiti) i poboljšati početak igranja kroz nadogradnju spremišta, bolnice, itd. Kao drugo, vozite se vlakom i birate na koja područja na mapi ćete stati. Svako područje donosi drugačije resurse i benefite, bilo da se radi o vodi, hrani, otpacima, sigurnosnim zonama, interakciji s posebnim likovima, itd. Međutim, sva ta područja su ista i identična svakim igranjem, a mijenjaju se samo tri regije. Možda najveću raznolikost daje regija u kojoj trebate preživjeti zimu, ali ni tada nemate puno toga što može utjecati na samo igranje.

U Pandemic Trainu imate pet poglavlja koji prate glavnu priču, u kojoj je glavni cilj da pronađete lijek kako biste se izliječili od virusa. Svaki put kad završite poglavlje, doslovno ćete se vratiti na početak i krećete od nule. Svi dodatni vagoni koje dobijete, ljudi koje ste imali i koji su napredovali, jednostavno nestanu. Trebalo se ići prema tome da sve ostane, a da se samo poveća težina igranja. Ovako uopće nema smisla ponovno sve igrati, a spašava nas mogućnost preskakanja regija, odnosno ne morate uvijek sve raditi od samoga početka, nego se možete pojaviti pred sami kraj. Ono što vam ja toplo preporučam je da samo preskočite vlastoručno igranje i simulirate sve, jer ćete dobiti više resursa, skoro nikad nećete izgubiti i igra vas uopće ne nagrađuje ako odlučite sami istražiti mapu.

Igrivost vlaka se na prvu čini zanimljivom, ali nažalost, brzo ćete shvatiti da postoji pet glavnih nadogradnji koje možete uzeti tijekom svakog igranja i to je dovoljno da prođete igru. U prvi plan tu dolazi hrana, a najbolji način kako to riješiti je uzeti kokošinjac i vrt za svježe povrće. Drugo što vam treba je radionica kako biste mogli napraviti metke te kuhinja da bi mogli kuhati hranu. Kao zadnje, najbolje je uzeti ambulantu za liječenje putnika. To je praktički sve što vam treba, zaboravite na pravljenje alkohola, granata, torti i slično tome jer, osim što će shemu za njihovo pravljenje biti teško pronaći, također nisu korisni jer zahtijevaju raznolike resurse i aktivnost vaših putnika, koji su limitirani što se toga tiče. Tako je, radnici rade po smjenama, uglavnom mogu napraviti dvije aktivnostii , svaki od njih je specijaliziran za nešto, bilo za craftanje, hranu ili životinje, a bit će još važno praviti lijekove od leševa neprijatelja koje ste ubili kako biste se barem nekako suprotstavili virusu.

Sve to, naime, pada u vodu, jer i vaši glavni protagonisti imaju svoje specijalnosti i uvijek će vam cilj biti uzeti Anu ili Zhanga; Anu jer od početka možete dobiti kokošinjac i sa svojim snajperom možete ubiti neprijatelja jako brzo; Zhanga jer je specijalist za mnogo toga, brzo se kreće, ne troši metke i baca noževe. To daje dojam da igra uopće nije izbalansirana, što je točno, jer svaki put radite jedno te iste stvari. Primjerice, postoje mjerači vremena za svaku radnju, ne postoji sustav višestrukog biranja i planiranja pa ako trebate napraviti pet obroka, morate pet puta ponoviti istu radnju.

Što se tiče pucačkih elemenata, to je sve jako dobro napravljeno. Jako je jednostavno gađati, ne morate savršeno naciljati, možete koristiti i noževe za bližu borbu, te kotrljati se kako bi izbjegli metke ili protivničke napade. Neprijatelji se razlikuju, ali se konstantno ponavljaju kroz regije – uvijek ćete imati one koji pucaju prema vama, a možete, primjerice, naletiti i na neko čudovište koje skače na vas ili će vas bacači plamena pokušati zapaliti. Postoje i stealth elementi, koji su katastrofa, tako da uopće ne vrijedi približiti se neprijatelju i pokušati ga ubiti s leđa jer će vas skoro uvijek vidjeti, a potom i ganjati do kraja svijeta. Protivnici imaju bolji pregled okoline i onoga što se događa, dok vi nemate, jer je vaš vidokrug jako malen. U igri postoje i tri bossa koji se konstantno ponavljaju, što je pomalo žalosno. Jedino su bossevi koje dobijete kroz priču malo izazovniji, ostale vrlo lako možete ubiti.

Istraživanje je isto jednostavno i dosadno, sve ono što možete pokupiti, svijetlit će vam tako da će biti teško za promašiti i propustiti nešto. Postoje zatvoreni sanduci za koje će vam trebati željezna poluga kako bi ih otvorili, a morat ćete nekad prolaziti i kroz zaraženu maglu kako biste došli do nečeg vrijednog. Bez brige, imate injekciju koja sprečava da umrete od virusa. Kada se uspješno vratite prema vlaku nakon istraživanja, opet kreću iste radnje unutar vlaka, sve se opet ponavlja što itekako kvari samo iskustvo igranja.

Ne znam jeste li ikada igrali one survival igre na mobitelima, tipa gdje morate preživjeti kroz zombie apokalipsu igrajući u stvarnom vremenu, odnosno morate čekati da se neke stvari naprave. Upravo takav osjećaj i atmosferu mi daje ova igra. Grafika je sasvim solidna, glazba je dobra, koncept je dobar, ali repetitivnost, gameplay i svi ostali elementi su jako loši. Pandemic Train počinje kao solidna igra, ali ubrzo se sama pokopa u zemlju. Sve što više igrate, gledat ćete samo nedostatke kojih ima jako puno. Vjerujem da će developeri popraviti i promijeniti ovu igru, napraviti ju boljom od onoga što trenutno nudi. U ovom trenutku, nikako ne mogu predložiti Pandemic Train unatoč niskoj cijeni.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.