Dužan sam započeti ovu recenziju isprikom čitateljima i čitateljicama. Naime, kao što znate, PoE II: Deadfire je već tri mjeseca dostupan za igranje. Vjerujem kako ste već pročitali ili pogledali pregršt osvrta na igru, stvorili vlastiti utisak, a neki od vas su je zasigurno odigrali. Stoga se ispričavam na kašnjenju ove recenzije i dojmovima, jer ipak imam dužnost prema GoodGame.hr portalu, prema izdavaču, i najvažnije prema našoj vjernoj publici.

Žao mi je, ali ne poslužujemo takve kao ti ovdje.

Ukoliko ste upoznati s imenom Pillars of Eternity, znate kako je riječ o izometričnom RPG-u koji imitira klasične „Infinity“ RPG-ove poput Baldur’s Gatea, Icewind Dalea i Planscape: Tormenta. Oživljavanje takvih RPG-ova u proteklih nekoliko godina publika je radosno dočekala, što je pokazala svojim sudjelovanjem i podrškom putem različitih crowdfunding kampanja. Tako primjerice sada možemo uživati u serijalima kao što su Divinity: Original Sin, Shadowrun, Pillars of Eternity, novom Torment naslovu, postapokalitpitčnom nastavku Fallout djedice – Wastelandu 2, Tyrannyu i naposljetku HD reizdanjima gore spomenutih klasika, koje nam uredno donosi Beamdog.

Pillars of Eternity II: Deadfire nas izravno veže na radnju prethodnika. U tome vam može pomoći import sejva iz prvog nastavka ili pak odabir jedne od opcija koje su ponuđene na početku Deadfirea. Ukoliko se prisjetimo priče iz prethodnog naslova, znamo kako je naš karakter Watcher. Imamo sposobnost da komuniciramo s dušama i boravimo između svjetova. Spriječivši Thaosa i njegov kult u namjeri da unište poredak stvari između svjetova, bogova i smrtnika, naš Watcher nastavlja živjeti u utvrdi Caed Nua, koju smo imali prilike istražiti tijekom kampanje. Ono što je tu utvrdu činilo impozantnom jest ogromna statua od adre boga Eothasa koja se probijala kroz sve razine utvrde.

Budi moja sigurna luka

Deadfire počinje animacijom gdje svjedočimo oživljavanju te statue i njezinim uništavanjem utvrde. Bog Eothas (čija se sudbina do tog trenutka nije znala), oživio se u statui i malo je protegnuo noge, pritom usisavajući duše onih koji se nađu u blizini. Dakako, nije to napravio iz hira ili bezazlene pobude, već kako bi postavio svoju agendu i plan u pokret. Naš Watcher jedva preživljava, ali je primoran/a sklopiti nagodbu s boginjom Berath te pratiti Eothasa kako bi dokučili što smjera.

Taj nas put odvodi u arhipelago Deadfire, ergo naslov igre. Glavna priča se dalje nastavlja u smjeru koji nam je poznat iz prethodnog naslova. Bogovi, motivirani vlastitim idejama igraju spletke između sebe, manipulirajući našim karakterom i ostatkom Eore (svijet Pillarsa). Eothas ih je uznemirio svojom pojavom, ali i nepoznatim namjerama. Naš karakter će morati ploviti opasnim vodama Deadfirea kako bi igrao nadnaravnu igru s bogovima, ali i manje moćnim bićima koje naseljavaju različite svjetove i dimenzije. I dalje su ključni u priči stupovi od adre, mitologija Engwithana i The Wheel oko kojeg se vrti tema cijela prvog naslova. Ne bih ostavljao mnogo detalja, jer glavna snaga ovakvih RPG-ova je naracija koja ispunjava iskustvo igranja. U tom pogledu, PoE II se organski nastavlja na prethodnika, postavljajući snažnu radnju, zanimljivu priču i živopisne karaktere. Neke od tih karaktera poznajemo od prije, poput Edera i Alotha. Novi karakteri, koje ćemo povesti u potjeru za Eothasom nadopunjuju naraciju, svojim osobnim izazovima, zadacima i općenito karakterizacijom. Možda malo pretjeranim naglašavanjem karaktera kao kod Serafena, koji izvlači visoki R rejting svojim izražavanjem. Također, usputno rečeno, voice-acting je vrhunske produkcije, iako se kod pojedinih NPC-eva izgleda neprirodno s njihovom pojavom/profilom.

Koliko je ovaj kava popio nakon buđenja…

Ovog puta smješteno na raznolike i šarene otoke tropsko-arhipelaškog okruženja. Tako će naša družina prolaziti kroz prašumaste, pustinjske, vulkanske i ostale predjele, ispunjene tamnicama, napuštenim hramovima, bogatim gradovima itd. Inspirirani kolonijalnim periodom Kariba i Pacifika, developeri nam predstavljaju sasvim novu podlogu za istraživanje, naspram onih klasičnih fantasy klima i reljefa na koje smo navikli. Velika novost u Deadfireu je navalni gameplay. Malo bi bilo nezgodno kretati se po otocima bez broda. The Defiant je naziv našeg broda kojeg ćemo morati kroz igru održavati posadom, namirnicama i naoružanjem. Pirati i ostale morske neprilike pokušavat će nas omesti u misijama, stoga će ih biti potrebno rastjerati barutom…ili mačevima i magijama, ukoliko dođe do borbe prsa o prsa. Kao prijevozno sredstvo poslužit će nam za istraživanje otvorenog svijeta kojeg nudi arhipelag. Nešto nalik AC IV: Black Flagu. Bio sam oprezno znatiželjan kako će ukomponirati ovaj segment u jedan ovakav RPG, i moram priznati kako je zadovoljavajuć i dobro došao element iskustvu PoE II: Deadfirea.

Ove pustinjske zmije sve su monstruoznije.

Nadovezujući se na prvu igru, u Deadfireu nailazimo na već poznate rase i klase. Imena lokacija i frakcija smo susretali ili ih se doticali tijekom prve igre. Kao u prvom PoE, tako i sada imamo zadaću balansirati između različitih strana koje dijele svoje interese u arhipelagu. Kroz igru vagat ćemo svoje privrženosti prema četiri frakcije: Royal Deadfire Company, Vailian Trading Company, Principi sen Patrena i lokalnim plemenima Huana. Dakako, odluke nikad nisu crno-bijele i kod svake strane pronaći ćemo moralno dvojbene situacije. Jedna strana želi održavati svoj imperij nad otocima, Vailianci (fantasy inačica Venecije) žele profitirati bez obzira na sredstva i metode, Principi su pirati sa vlastitom državom na moru i neće sprezati u održavanju iste, i napokon, uvijek nevini i rastrgani između svih njih, nativno stanovništvo otočja. Ustupci su mogući, ali samo do nekih granica. Drugačije u fantasy RPG-u ne bi niti bilo zanimljivo.

Tamo gdje je rulja, sigurno je i quest.

O vizualnoj prezentaciji ne treba mnogo govoriti. Igra je grafički predivna. Svojom detaljnošću eksterijera i interijera, zapanjujućim osvjetljenjem i sjenkama, kao općenito teksturama i paletama boja, PoE predstavlja najljepši izometrični 2D RPG. Prvi Pillarsi su već naznačili fantastično korištenje Unity pokretača, ali s ovim nastavkom on je vidljivo dorađen i ispoliran. Animacije kretanja likova i efekti prilikom borbe izvlače na vidjelo poboljšanje i usavršavanje imitacije „Infinity build“ RPG-ova. Iako moram spomenuti i uočljivu neoptimizaciju, odnosno pad frejmrejta prilikom previše „bačenih“ efekata na ekranu. A kad smo još kod prezentacije, valja spomenuti kako zvučna podloga nastavlja stvarati fantastičan ugođaj i ambijent epske pustolovine. I kakav bio to bio piratski fantasy da nema mornarskih pjesmuljaka.

Oprostite, biste li nam pokazali u kojem smjeru je Korčula…

Po pitanju menadžmenta družine i karaktera, Deadfire uvodi neke promjene i novosti. Za početak, ekipa je smanjena na pet karaktera, što olakšava upravljanje i vođenje družine. Tijekom igranja nisam osjetio nedostatak tog jednog karaketra, poglavito zbog toga što je druga velika novost multi-classing. Svakako osvježavajuća novina koja nam daje veće mogućnosti kod odabira družbe. Kombiniranje klasa i stvaranje novih podklasa uvijek je ugodna stvar za vidjeti u bilo kojem RPG-u. Također, tu su i dodatni elementi u borbi koji ju čine fluidnijom i vještije izvedenom naspram prve igre. Primjerice, mogućnost empowera, odnosno boosta spellova ili abilitya tijekom borbe, u ograničenom broju dakako. Zamjerka u tom segmentu jedino ide prema situacijama gdje se težina igre činila neuravnoteženom. U jednoj borbi ne bi niti posezao za mačevima, dok u sljedećoj cijela družina bi bila sprašena dok kažeš inicijativa. Moram priznati kako se kroz  ovo vrijeme izmeđi izlaska igre i pisanja recenzije taj osjećaj smanjio, što potvrđuje i lista popravljenih stvari u patchevima.

Kog boga sada vi hoć…Aha…Eothasa…

Kako bih zaključio, Pillars of Eternity II: Deadfire je sve ono što se može očekivati od nastavka. Prva igra je već bila odličan temelj za izgradnju fantastičnog serijala i mogu potvrditi kako se razvija u tom smjeru. Preko 50 sati igranja koliko nudi PoE II, s visokom vrijednošću reigranja, ljubitelji RPG-a neće preskočiti ovaj naslov. Naslov koji opravdava visoke domete fantasy naracije, priče i okruženja u mediju kao što su video igre. Teško je sve nahvaliti u skučenom tekstu, stoga nabavite svoj primjerak Deadfirea i sami se uvjerite. Mirne duše (kao Watcher) preporučujem Pillars of Eternity II: Deadfire. A mi ćemo uskoro posjetiti svježe izašli DLC, Beasts of Winter, i prenijeti utiske.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.