Planet of Lana je debitantska igra švedskog razvojnog studija Wishfully, koji ju je razvijao četiri pune godine. Ova 2D puzzle avantura napravljena je kao film, odnosno prepuna je vizualnih efekata i glazbe, te ručno oslikanih prizora. Naravno, igra ima svojih prednosti i nedostataka, ali ako želite igrati nešto opuštajuće, ne previše teško i zanimljivo, Planet of Lana vam to itekako može ponuditi.

Radnja ove igre je smještena na nekom planetu koji izgleda kao zemlja, sadrži jedinstvenu floru i faunu, ali civilizacija koja živi na njemu nije tehnološki napredna. Preuzimamo ulogu Lane, djevojčice koja živi sa svojom starijom sestrom Ilo. Međutim, njezin planet napadne vojska tajanstvenih robota koji zarobe cijelo selo smješteno na moru, kako bi provodili eksperiment na njima. Lana odlučno kreće u potragu kako bi ih sve spasila te porazila robote koji su odlučili napraviti invaziju. Tijekom svojeg puta upoznaje crnu mačku Mui koja naizgled izgleda vrlo slabašno, ali je zapravo moćno biće.

Grafika ove igre je prekrasna i sve izgleda kao da gledamo animirani film sa predivnim vizualnim efektima koji se stalno mijenjaju ovisno u kojem se području nalazimo. Pa ćemo tako prolaziti kroz šumski krajolik, pustinju, močvaru, podzemni svijet, a bit ćemo i unutar svemirskog broda. Igra je vrlo detaljna, odnosno dok hodamo svijetom, imat ćemo razne pozadinske događaje, primjerice hodanje ogromnog robota iza nas, a to služi kako igra ne bi imala prazan prostor i da se priči doda još neki dodatan element. Međutim, pošto je ovo 2D side-scrolling avantura, rijetko kad ćemo vidjeti cijeli oblik likova, možda samo tijekom nekih cut scena kada se likovi zapravo okreću, no vidi se da nedostaje da dodatna treća dimenzija. Održava se taj minimalistički stil, jer je igra okrenuta prema atmosferi i našem samom iskustvu igranja.

Tijekom cijele naše avanture, rješavat ćemo različite zagonetke: povlačit ćemo objekte kako bismo stvorili platforme na kojima možemo skočiti, izbjegavati neprijatelje i životinje, te ćemo naređivati našoj mački da presječe uže, uđe u rupu ili da namami neku životinju kako bismo mogli proći dalje. Sve ove zagonetke nisu pretjerano izazovne i uvijek će postajati neki hint. Primjerice, imat ćemo glazbenu zagonetku u kojoj moramo točno pogoditi melodiju kako bismo pod svoju kontrolu stavili jednog robota. Okolo nas će biti različiti hintovi koji nam daju smjernice kako da riješimo tu određenu zagonetku. Uglavnom te malo veće zagonetke dolaze na kraju poglavlja i uvijek ćemo imati neku pomoć da ih riješimo. Rijetko kad ćete zaglaviti negdje, sve je pristupačno i išlo se prema tome da igra ne bude izazovna nego da nam omogući da upijamo atmosferu u kojoj se nalazimo i divimo se svijetu koji su nam developeri prikazali.

Mačka Mui je itekako važna za sam prolazak kroz igru. Ona utječe na cjelokupni gameplay i developeri su napravilo nekoliko zanimljivih značajki koje otključavamo kako igra napreduje. Naša mačka će tako dobiti sposobnost da telepatski kontrolira životinje koje nam stoje na putu. Osim toga, Lana će dobiti rukavicu pomoću kooje može da upravlja robotima i uz pomoć njih rješava neke zagonetke. I tih nekoliko kreativnih značajki omogućit će da sve ne bude isto, iako se većina zagonetki ponavlja tijekom cijele avanture. To ponavljanje zagonetki nadovezuje se na spore mehanike pokreta, odnosno naša Lana praktički samo hoda uokolo, nema trčanja i treba joj sto godina da se popne na neku uzvisinu. Naravno, tijekom igre možete umrijeti, ali se samo vraćate na prijašnji checkpoint tako da ne morate ponavljati sve što ste do tad napravili.

Narativ je ovdje, nažalost, oskudan. Likovi ne govore, nego imaju svoj neki izmišljeni način glasanja. Mi tehnički ne možemo u potpunosti shvatiti priču i ono što se događa na ekranu. Atmosfera i okoliš su ti koji odrađuju veliki dio posla oko priče, jer nam slike trebaju biti orijentir o tome što se trenutno događa. Ponekad ni sam nisam znao što se upravo dogodilo na ekranu, u jednom dijelu idemo u podzemlje, točnije špiljski sustav i pronalazimo tehnologiju skrivene civilizacije. Zašto smo tamo išli i došli, shvatimo tek kada dođemo pred sam kraj tog poglavlja, ovako se čini da samo lutamo bez određenih ideja i ciljeva.

Zaključno bih rekao da Planet of Lana u smislu igranja, praktički ne donosi ništa novo, ali zato nas sami vizuali i grafika drže jako dugo kako igra ne bi postala dosadna, a to je sve vrlo dobro izbalansirano. Ima nekoliko inovativnih značajki koje nude drugačije iskustvo, ali cilj je bio staviti značaj na emocije i to je nešto što igra uspijeva. Ako ne uzmemo obzir samu igrivost i čitav način igranja, Planet of Lana je jako kvalitetna igra jer smo usredotočeni na sve što se događa tijekom igranja, a ne toliko na samo rješavanje zagonetki. Meni osobno nije toliko smetalo to samo ponavljanje zagonetki, nego što sam očekivao malo više izazovniju igru ili barem mogućnost da si možemo sami otežati.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.