Naš recenzent je napokon došao u priliku da zaigra PlayStation 4, a sam čin je bio prava mala avantura. Nakon par privatnih utakmica kod njegovo prijatelja (vlasnika konzole) na novoj next-gen Fifi, ekipa se odlučila organizirati i javni turnir u navedenoj igri i na navedenoj konzoli. Kako je sve prošlo, pročitajte direktno iz Edinog pera.

Lijep dan bio je 29. siječanj ove nam godine. Zapravo nije bio prelijep, snijeg se pomalo topio i bilo je blata i bljuzge kao u priči, ali stigao je PlayStation 4 u HR. Ooooo, veselje svud! Na moju veliku sreću, a i još nekoliko ljudi, jedan pametan, mlad, zgodan dečko imena Saša, odlučio je prednaručiti svoj osobni PS4. I tu veselje započinje!

Ponosni tata

Naravno, strvinari su se odmah sjatili i testiranje je krenulo…

Da ne nabrajamo ponovno informacije koje već znaju i ptičice na granama, reći ću samo da je Playstation 4 opasno moćan komad hardwarea. Iako je broj launch naslova relativno mali, čim ga upalite i malo prčkate po raznoraznim opcijama, očito je kako se Sony ne šali. Sama konzola je dosta manja od svojih prethodnika što apsolutno pozdravljam kao pozitivan pomak. S druge strane, zbog toga u budućnosti izgleda neće biti slim verzije. Zapravo, nije niti potrebna.

Ovo nije prašina na konzoli..

Druga stvar koja odmah nekako upada u oči su gamepadi. Oni su poprilično lakši i nekako bolji. “Krakovi” su malo produženi, a čitav kontroler je također malo manji. Zbog toga bolje sjedaju u ruke i apsolutni je gušt igrati s njima. Navedeno vrijeme rada baterije na njima je oko 5 i po, 6 sati, ali iz iskustva mogu reći da traju i puno duže od toga, dok je vrijeme punjenja poprilično kratko. Za nekih 20 minuta do pola sata su napunjeni. Mali touchpad na njima je još jedna novost koja realno (zasada) služi samo za igranje u kombinaciji sa kamerom i nekim 3D ”igricama”/animacijama koje nisam baš predobro shvatio. No, siguran sam kako će touch u budućnosti svakako biti implementiran u velik broj igara na vjerojatno jako cool načine. Također, svaki gamepad svijetli u svojoj boji, dakle u našem slučaju plavi ili crveni, te više nema zamaranja tko je koja boja i kuda se treba pomaknuti, pogotovo u 2 vs 2 utakmicama. Jedina loša strana novih gamepada su gume na gljivama. One se prebrzo troše, pa je tako već nakon (ipak prilično intenzivnih) mjesec dana na jednom gamepadu lijeva gljiva malo popucala i poderala se. Izgleda da su u Sonyu toga bili itekako svjesni, pa se tako bez problema mogu kupiti i zamijeniti druge gumene navlake.

Touch koji u FIFA-i prebacuje kontrole na golmana i uzrokuje kaos

Kako junak iz naše priče (Sale) nije uzimao nikakav bundle paket, već samo dva kontrolera i FIFA-u 14, ona će nam biti određeno mjerilo grafičke moći, barem u samom početku ove next-gen konzole. Naime, bilo je bojazni da igre koje su izašle ili će izići u samom početku neće biti nešto posebno po pitanju grafičkog izgleda. Bez straha. Iako smo FIFA-u 14 igrali dosada na dosta jakim PC konfiguracijama i iako osobno preferiram PC, moram reći da sam zadivljen grafičkom razinom ove igre. Razlika je vidljiva u samom startu i čak ostavlja bez daha. A kakva je FIFA 14 na next-gen konzolama? Pa, poprilično dobra.

FIFA 14- DOJMOVI

Treba reći da je FIFA 14 current-gen i next-gen u samoj suštini gotovo ista igra, ako izuzmemo sam grafički izgled. No, nije. Next-gen verzija rađena je na Ignite engineu i sve je u njoj malo ljepše, malo drugačije i malo bolje. Prva stvar koja se osjeti je publika i navijanje. U samoj utakmici navijači znaju biti tako glasni i nabrijani da donose dosada zaista neviđenu atmosferu u virtualnom nogometu. Na samom terenu također ima jako puno novosti. Kao što sam napisao, sam gameplay je u suštini isti kao i na current-gen konzolama, ali mnogo veća moć novih konzola i Ignite engine donose sa sobom puno lijepih stvari. In-game animacija kao što su primanje lopte, okretanje igrača, šutevi, nabacivanja, driblinzi ima puno, puno više, ali još bitnije, one izgledaju nevjerojatno realno. Svaki pokret igrača je vjerno snimljen i prenesen u virtualni svijet. Svaki “bitniji” igrač koji ima specifičan način trčanja ili udarac je tu. Vrlo je lako prepoznati Ronalda, Messija, Robbena, Ibrahimovića i mnoštvo drugih samo po njihovom načinu kretanja. Ovo nije nekakva velika novost, ali je u ovoj igri to na nevjerojatno visokoj razini i uvijek izmami osmijeh na lice. Svi pokreti su fluidniji i prirodniji, a ne moram objašnjavati kako to pridonosi samom osjećaju igranja. Čitava igra je prepuna sitnih i sitnijih poboljšanja od kojih neka nećete možda ni primijetiti. Npr., u svakoj nogometnoj igri dosada uvijek su u skok za loptom išla isključivo dva igrača. Po jedan iz svake ekipe. Koristeći Ignite engine, u FIFA-i 14 za loptu u zraku bori se i po nekoliko igrača, gdje većina njih skače za loptom dok neki pokušavaju zagraditi skakače ili napraviti prekršaj ili nešto treće… Kada lopta izađe u aut, igrači trče za njom kako bi što prije izveli prekid. Nerijetko se u terenu nađu dvije lopte, pa gledamo animaciju kako jedan od igrača trči izbaciti loptu koja je višak. Ovo i mnoštvo sličnih novosti/sitnica u ovoj igri pružaju nevjerojatan osjećaj igranja virtualnog nogometa.

Grafička razina je nevjerojatna

Naravno, nije sve fenomenalno izvedeno i ova igra ima svojih nedostataka. Vezano za sam gameplay, puno bolje fizikalije pri koliziji igrača, njihovo fluidnije, ali sporije okretanje i postavljanje, te samo forsiranje realnije fizike igre  rezultiralo je ponekim glitchem. Najočitije je to u situacijama kada se lopta odbije od okvira gola ili od golmana natrag u teren, a vaša obrana nekako zaspi na trenutak i ne reagira pravovremeno. Iako samo na trenutak, to je i više no dovoljno da se ponekad popije koji glupi gol. Druga bitna stvar koju treba navesti su suci. Iznimno je malo prekršaja, a i kada se sude nisu baš uvijek dobri. Igra dopušta malo grublju igru, pa je tako vrlo jednostavno izgubiti loptu za koju mislite da je nikako nećete izgubiti. Ovo je dobro za samu dinamiku utakmice jer je manje prekida, ali zna se dogoditi da se očiti prekršaj s leđa ne sudi, da bi u idućem trenutku kontakt koji je debelo ispod razine prvog bio kažnjen čak i kartonom. Još jedna kritična stvar je suđenje kraja poluvremena ili utakmice. Zna se desiti da sudac odsvira kraj u trenutku kada kreće gotovo 100%-tna kontra koja bi rezultirala sa 1 na 1 susretom napadača i golmana. Ovo je iznimno frustrirajuće kada gubite… Navedeni problemi ipak nisu prečesti, pa su samim time i prihvatljivi, ali u budućnosti očekujemo rješavanje ovakvih nezgodnih bugova. Najveća greška koju je EA Sports napravio sa ovim naslovom srećom nema veze sa samim gameplayem. Netko je očito imao briljantnu ideju da se iz igre jednostavno makne mogućnost igranja offline tournamenta, kao i online igra u paru. Ovo mi je zbilja nejasno i zaista ne razumijem što su htjeli time postići. No, količina ogorčenih igrača, pa čak i potpisivanje nekih peticija će to u budućnosti vjerojatno promijeniti. Zamislite samo, skupi se vas 5, 6 i ne možete napraviti turnir, a već imate i gajbu piva… Pisanje rezultata na papir, pa zar smo u srednjem vijeku!? Grozno! Također, nejasna mi je odluka da dvoje igrača ne mogu igrati u paru online, osim ako nisu prijavljeni na dva različita accounta. Shvaćam kako se forsira samo online igra i naravno kako EA želi da svaki igrač ima svoj account i vjerojatno Playstation Plus Membership, ali nemojte pretjerivati. Ovo svakako nije pravi put…

Moram reći da smo gotovo svi mi kroz prošlost igrali PES. Sale i ja čak od 1997. godine kada se još zvao ISS… No, unazad godinu, dvije počeli smo intenzivnije igrati FIFA-u i totalno prestali igrati PES. FIFA 14 apsolutno je najbolji argument za to. I na PS3 i Xbox-u 360 Pro Evolution Soccer je pomalo ali sigurno gubio bitku za najbolju nogometnu igru, a next-gen FIFA 14 je proizvod koji će Konami teško stići u bližoj budućnosti. Njihova odluka da ne rade launch verziju svog nogometa je shvatljiva, ali se bojim da im je kvaliteta EA-ovog naslova nedostižna. Kao stari igrač Konamijeve simulacije ovo mi je pomalo teško reći, no FIFA 14 je unatoč navedenim glitchevima i sitnim nedostacima nevjerojatno kvalitetan i potpun proizvod, apsolutno najbolja nogometna igra dosada, i čini mi se da će to i ostati još barem nekoliko godina. Konamiju će zbilja trebati čudo početkom iduće sezone da bi se približili ovoj razini kvalitete… Kako smo FIFA-u 14 za current-gen već recenzirali, ovo nije punokrvna recenzija igre, već okvirno objašnjenje inovacija i mogućnosti igre na novim konzolama. Uglavnom, sve silne pohvale i odlične ocjene koje je ova igra pokupila je svakako i zaslužila. Sama igra nije revolucija, ali je daleko najbolja nogometna simulacija i ako je ekipa iz EA Sportsa već na početku nove generacije konzola napravila ovako dobar nogomet, jedva čekamo iduće nastavke iste.

Igra zaslužuje svaku ocjenu i pohvalu

TURNIR U BIRTIJI

Kako zadovoljstvo uživanja u PlayStationu 4 ne bi ograničio samo na nekoliko pojedinaca, odlučili smo organizirati ne jedan već dva turnira u FIFA-i. Naravno, Sale kao vlasnik konzole je bio i idejni tvorac ovih turnira koji su se održali u Caffe baru “Dijamant” u Bjelovaru. Unatoč iznimno slabom marketingu koji smo proveli isključivo putem Facebooka, za prvi turnir se prijavilo 15-tak igrača što i nije tako loš odaziv ako uzmemo u obzir da je turnir bio u nedjelju (svi zbrinjavaju rane od subote), a i činjenicu da još uvijek dosta ljudi pokušava igrati PES i odbija igranje FIFA-e. Uglavnom, uz pomoć hostese/ugostiteljske radnice koju smo zaboravili poslikati, izvukli smo parove i odigrali knock-out turnir. Upad je bio 30 kuna + piće. Kako je bilo dosta igrača, igralo se i sa raznim klubovima. Real Madrid, Bayern, Barcelona, Chelsea, PSG, Manchester City i jedan vrlo hrabri sudionik koji je igrao sa Liverpoolom. Vrlo brzo su se počele otkrivati neke bolne stvari u gotovo svakoj ekipi. Ljubitelji PSG-a su uskoro proklinjali spore i nemoćne bekove u svojoj ekipi, kao i relativno tvrdu veznu liniju kojoj nedostaje kreativnosti. Čak niti trojac Ibra, Cavani i Lavezzi ne mogu natrpati više no što bekovi mogu zakuhati. Chelsea je prilično dobra i izbalansirana ekipa, ali joj očajno nedostaje jedan vrhunski napadač koji bi pomogao Samuelu Eto’ou.

Zagrijavanje

Barcelona (s kojom sam i ja igrao) fenomenalna je ekipa, ali ipak pomalo inferiorna te premekana u ovoj FIFA-i koja dopušta grublju igru i dosta duela koje velika većina Barcinih igrača jednostavno ne može izdržati. Bayern i Real Madrid su apsolutno najjače dvije ekipe koje najbolje mogu anulirati jedna drugu s napomenom da Real ima jednu relativno slabu točku u vidu Arbeloe na desnom beku, ali tamo se može prekomandirati i Sergio Ramos, a Varane staviti na stopera što dosta dobro funkcionira. Manchester City je za nijansu slabiji prvenstveno zbog očajnog drugog stopera uz Kompanya koji ne može sam pokrpati sve rupe. Između Nastasića, Lescotta i Demichelisa još je najmanje loš Micah Richards koji zapravo i nije stoper što samo po sebi dovoljno govori. I bio je tu Liverpool… Liverpool je prilično dobra ekipa, ali daleko od samog vrha trenutno u FIFA-i u svim segmentima, osim u napadu. No napadački tercet Suarez, Sterling i Sturridge brzinom i kvalitetom završnice može konkurirati bilo kome. Nema se što reći, dečko koji je igrao s Liverpoolom igra zaista dobro, no realno gledano, imao je ipak  dosta sreće u ždrijebu pošto je čitav svoj put do finala odigrao protiv raznih Barcelona. Naravno, Barca sa svojom visokom zadnjom linijom i sporim stoperima je bila idealna mušterija za brzi SSS Liverpoolov napad, pa je tako do finala izbacio tri igrača koji su igrali sa Barcelonom. Mene u polufinalu, koji sam još i najdalje dovukao svoju inačicu Blaugrane. Treba reći kako me i mamurluk, te manjak sna od izrazito burne prijašnje noći tu već skoro savladao… Prava isprika zlata vrijedi! Drugo polufinale odigrali su Sale sa Real Madridom i Marinko M. sa Bayernom gdje je domaćin suvereno prošao u finale. Za treće mjesto je Bayern nadjačao moju Barcu koju otada više nisam pipnuo, a u relativno nezanimljivom finalu je Sale dosta rutinirano odnio turnir i pare protiv Liverpoola.

Veliko finale

Drugi turnir bio je dva tjedna kasnije na istom mjestu. Raniji termin i predivan dan uzeli su svoje, pa tako na drugom turniru nije bilo gotovo nikog tko je dva tjedna ranije ispao prije četvrtine finala. Možda i bolje pošto nas se skupilo 6 najboljih sa prvog turnira plus Danijel T. koji ga je propustio. S obzirom na to da je bilo manje igrača, odlučili smo odigrati round robin, dakle ligu gdje je odigrao svatko sa svakim jednu utakmicu. Ovog puta nije bilo previše eksperimentiranja, pa je tako gotovo svaka utakmica bila između Real Madrida i Bayerna, uz iznimku Igora P. koji je igrao sa PSG-om i nije se baš proslavio. Dakle Bayern i Real su diktirali tempo uz najčešće formacije 4-2-3-1 ili 4-3-3. Kao što sam već napisao, uz dužno poštovanje Manchester City-u, PSG-u i Barci, Bayern i Real su dvije ipak najjače ekipe u FIFA-i 14. Izvrsne obrane na čelu sa fenomenalnim golmanima (Neuer pogotovo), snažne i pokretljive vezne linije, čvrste i moćne špice u vidu Mandžukića i Benzeme te silovita krila – Ribery i Robben naspram C. Ronalda, Bale-a i Di Marie. Festival napadačkog nogometa. U tom festivalu, najbolje se snašao vaš dragi pisac ovih redaka, ovoga puta trijezan i odmoran za kormilom Bayerna. 3 pobjede i 3 remija sa samo 2 primljena gola bili su dovoljno za prvo mjesto, ali samo bod ispred drugoplasiranog Andreja M. sa Real Madridom. Branitelj naslova i domaćin Sale završio je ovog puta četvrti.

Bio je ovo mali izvještaj sa naših skromnih turnira. U budućnosti se nadamo nabaviti više konzola što bi drastično smanjilo vrijeme odigravanja turnira koje je ovako jednostavno predugo i prilično zamorno. U tom slučaju bi se moglo pristupiti i sa puno kvalitetnijim marketingom, te privući puno više ljudi, a samim time osigurati i puno bolje novčane nagrade. Zahvale Saletu za konzolu i igru, te vlasnicima Caffe bara Dijamant za prostor, kao i svim igračima koji su došli boriti se za titulu najboljeg. Do nekog idućeg turnira. Gdje ću ja braniti naslov..:)

Uvijek treba biti dobar sa gazdom birtije, ali 3 boda su 3 boda…