Voljeli konzole ili ne, Sonyevu veliku ulogu u razvoju gaming industrije teško itko može opovrgnuti ili poreći. Onima koji proučavaju povijest gaming industrije (kao i onima koji su samo jednostavno stariji gameri) Sonyeva PlayStation konzola, kao i mnoge ekskluzivne igre i franšize, nezaobilazan su dio bilo koje razgovora koji se tiče uspona video igara, njihove privlačnosti i zanimljivih financijskih pustolovina. 18 godina nakon izlaska PlayStation konzole, 17 godina nakon izlaska prve Twisted Metal igre, 11 godina nakon izlaska Devil May Cry igre, 13 godina nakon što su veseli majmuni iz Ape Escapea prvi put ”zaskakutali” po našim ekranima, 14 godina nakon što nas je oduševio simpatični i smotani Daniel Fortesque u Medievilu, i tko zna koliko godina nakon što smo se nauživali svih drugih igara koje su izašle za sva tri PlayStationa, Sony je odlučio sve te razne obljetnice nekako i obilježiti. Povedeni raznim strategijama sličnih udruživanja franšiza i obilježavanja raznih obljetnica, prvenstveno na primjeru Nintenda, glavešine iz Sonya imale su plan pružiti obožavateljima, novim i starim igračima, opuštajuću igru (koja najviše vuče na tučnjavu) u kojoj se nalaze mnogi poznati likovi. Na kraju svih tih planiranja i tko zna kakvih dodatnih ideja i propalih i uspjelih planova, dobili smo PlayStation All Stars Battle Royale. Battle Royale je igra koja spaja mnoge poznate nam likove iz Sonyeve gaming ere, kao i mnoge druge third-party likove, te ih stavlja u komičnu i čudnu situaciju koja prvenstveno podsjeća na Smash Bros serijal. No, jesu li se Sony i Santa Monica Studio (i BluePoint Games) snašli u ovoj ”avanturi”  i ispunili (tko zna kakva) očekivanja publike? Nekima jesu, nekima ne, no ova recenzija će pokušati naglasiti prvenstveno o čemu je stvar oko ovog naslova i što je najbitnije, kako bi na kraju zajedno dali konačan sud ovoj igri.

Likovi iz Heavenly Sworda, Uncharteda, MediEvila i Ape Escapea na God of War stazi? Yup..

POWER IS AN ILLUSION. ABSOLUTE POWER IS A SEAMLESS ILLUSION.

O igri smo već dosta pisali, no vrijedi ponoviti osnove. U igri birate jedan od 20 poznatih likova iz video igara s kojima se onda dalje borite u raznim arenama. Protivnika može biti od jednog od tri, a pobjedu vam donosi veći broj killova (nokautiranja) u zadanom vremenskom okviru. Nudi vam se i opcija da ne igrate unutar zadanog vremena nego stari narodni način ”ko prije do” određenog broja killova – pobjednik. Killove ostvarujete samo special potezima, imate ih ukupno tri, a s brojem raste i opasnost i kapacitet mogućih killova koje možete napraviti. Special poteze možete napraviti kada napunite (pogodite što) special bar koji se puni (pogodite kako) vašim zadavanjem raznoraznih udaraca protivnicima. Mehanizam poteza, comboa i special poteza će biti dosta jasan i poznat svima koji imaju imalo iskustva s fighting igrama, a svi ostali kroz zabavni i brzi tutorial brzo će pohvatati sve konce i mirno krenuti u bitku. Koncept jest jednostavan i privlačan, a to je kod ovakve igre bio i cilj. Oni iskusniji mogu vježbati combo poteze i izmjenjivati razne udarce dok pošalju protivnika u zrak, a oni koji su više za casual igranje lako će prelaziti single play modove (arcade mode, tutorial, trials i practice mode) i nalaziti svoje mjesto u multiplayer igranju.  U tom kontekstu, pronađena je možda i zlatna sredina za ovakav tip igre, koja u svom izboru likova šara, para, čudi i nasmijava. No, unatoč jasnom i jednostavnom konceptu, mnogi bi se mogli razočarati zbog nedostataka u tim bitkama. Istina, arene su lijepe, zanimljive i tematski impresivno izvedene i temeljene na mnogim PlayStation igrama. No, nedostaje neke prave šarolikosti. Nakon nekoliko igranja arcade modea, pa i multiplayera, poželi se nešto više od napucavanja special bara i izvođenja special poteza u ”baš onom pravom trenutku”. Završni, najjači treći special potez je iznimno lijepo izveden i zanimljiv. Heihachi vas, naprimjer, pošalje raketom u zrak, Raiden vas pretvori u MGS kutije i počne vas sjeckati, Parappa the Rapper napravi pravi party u tih nekoliko sekundi, Drake u pravom Uncharted stilu baca na vas grobnice ili vas pretvori u zombije koje s lakoćom upuca, Sweet Tooth ulazi u, već sada, svog legendarnog mecha i tako vas oduševljavaju dok nalazite neke sitnice i detalje koji su vam odlični jer ste upoznati sa tom igrom iz koje je pojedini lik. Ista stvar je i s arenama, gdje imamo Metal Gear Raya koji puca na vas, Kratosovu stazu u pravom God Of War stilu, te kombiniranje raznih nespojivih serijala na jednom mjestu. No, sve jako brzo postane dosta predvidljivo i, zapravo, jednolično. Dok do tog stadija dođete proći će 4-5 sati igranja, što će nekima ionako biti dovoljno za igru, ali mnogi bi zbog nedostataka nekog dodatnog sadržaja mogli biti ogorčeni.

Naravno, tu je online multiplayer, ali u njemu nema nekih većih iznenađenja. Ranked bitke su tu, kao i Ad hoc mečevi i all time liste. Tu stvarno nema nekog materijala o kojem možete dodatno čitati, sve je poprilično jasno kao i kad igrate offline, a ako vas privlači koncept igre dovoljno dobro i za dovoljno dugo vremena, onda ćete uživati u online borbama. U protivnom ne poboljšavaju previše sam doživljaj igranja ovog naslova.

SRŽ STVARI

No, ne zaboravimo o čemu je ovdje riječ. Sony je htio odati počast, svojevrsni hommage, samom sebi, velikim likovima i igrama koji su obogatili gaming naciju na razne načine. S tim na umu, u igru su dodani i neki third-party likovi, koji nisu u Sonyevom valsništvu, a itekako su dio gaming svijeta kojemu Sony pripada: Heihachi je već stalni gost ovakvih ludih i neobičnih igara i predstavlja Tekken franšizu na raznim mjestima. Raiden možda nije prvi izbor iz Metal Gear svijeta, čije su igre doživjele najveće uspjehe upravo na PlayStation i PlayStation 2 konzolama, no logičan je potez budući da se planira izlazak Revengeancea. Capcom je ”poklonio” novog Dantea, opet iz marketinških razloga skorašnjeg izlaska DmC-a, no i taj serijal je svakako zaslužio svoje mjesto u ovoj All – Star nakupini. Naravno, nedostaju još neki mnogima draži favoriti, no zato postoje DLC sadržaji koje je Sony spremno prigrlio u ovom slučaju, čime All Stars Battle Royale sadrži još jedan suvenir gaming trendova i gaming industrije – DLC sadržaji su postali dio današnje stvarnosti, u čestim slučajevima su krađa fanova i igrača, no i dalje su tu s nama, bili dobri, loši ili se pokvareno iskorištavali od strane nekih. Pa eto, i kroz te već nekoliko puta spomenute arene, vidjet ćemo još neke dijelove gaming baštine kao što su Buzz,  Hot Shots Golf, Resistance, WipeOut i mnogi drugi naslovi koji nisu možda sjajni i kultni, no svakako su prepoznatljivi. Sony se stvarno potrudio da zaokupi sve što želi i može, no jedna stvar poprilično bode u oko.

Ne znam koliko ste primijetili, no svi likovi koje sam spomenuo u ovoj recenziji su zapravo muški likovi. Da ne bi pomislili da je to moja krivica, pogled na popis likova u okviru dovodi do razočaravajuće informacije da su u igri samo dva ženska lika. Od toga jedna poznata samo nekima, dok je druga komično nastrojena debela princeza koja jede sve pred sobom. Iako i one imaju zbog čega biti u ovoj kolekciji, poprilično je indikativno u kakvom se gaming okruženju i dalje nalaze ženski likovi. Naravno, ima ih, i donekle su u porastu, no i dalje, prema svim raspoloživim podacima, čine 10 posto od ukupnog broja likova, a kao glavne protagonistice ih se može nabrojati na prste obje ruke. S obzirom da broj gamerica svakodnevno raste, i dalje je fascinantno koliko malo (i koliko malih) uloga ženski likovi imaju u gaming naslovima. A kada se i nađu na tim pozicijama, često su objektivizirane ili pretvorene u komične likove koji se tu nalaze ”reda radi”. Teško je to kao minus staviti Sonyu, pa i bilo kome od developera, studija, korporacija, budući da je taj problem malo kompliciraniji i ozbiljniji, no osjetio sam potrebu da se osvrnem i na tu situaciju. No, uskoro dolazi Kat iz Gravity Rusha, kao i Emmett iz Starhawka, ne baš previše popularni i seminalni likovi, no očito je da ćemo imati još veliki broj novih likova koji bi mogli dodati svježinu u raznim aspektima. Dok su takvi sadržaji besplatni, sumnjamo da će ikome smetati. Samo da se Battle Royale na kraju po rosteru ne pretvori u Ples sa zvijezdama u gaming industriji.

Sony PlayStation All Stars Battle Royale je igra koja je podigla veliku dozu hypea upravo zbog ogromnog broja voljenih nam likova. Uz konstantno igranje na nostalgiju i referiranje na razne naslove, ovaj naslov Santa Monica studija ispunio je, po mnogima, glavnu svrhu igre: arhiviranje velike povijesti igranja na PlayStation konzolama. Iako im je očigledan uzor Super Smash Bros. serijal, barem po konceptu, Battle Royale se po načinu igranja ipak dosta razlikuje od ovoga naslova, i po tome ga možda i ne treba pretjerano uspoređivati. Samim time, Battle Royale na određeni način nije dostigao razinu popularnosti i kvalitete koju ima Smash Bros., no i za takve usporedbe je prerano. Pitanje je što nam budućnost donosi oko ovog naslova na Sonyevim konzolama. Koliko će dugo izlaziti dodatni likovi, hoće li se napokon pojaviti Crash Bandicoot, i planiraju li se novi nastavci? To su sve pitanja na koja zasada nemamo odgovor, no ostavljamo vremena da se situacija dodatno iskristalizira.

Jednostavan i zarazan gameplay, veliki broj specijalnih poteza koji će oduševiti sve, zabavne arene i sitnice tijekom igre za prave fanove, kao i cross-play funkcija igre (nastavljanje igranja igre na Viti nakon igranja na PlayStationu 3) su svakako najjače strane igre. Apsurdno plitka priča (da, znam, lud sam, ali od svake fighting igre očekujem neku dobru priču), nedostatak dodatnih modova i jednoličnost koja vas nakon nekoliko sati igre pogodi kao pita u glavu je nešto na čemu bi se moglo poraditi u nekom budućem nastavku, pred kraj mandata PlayStationa 6 (recimo). Do tada, kupite, posudite ili čekajte da pojeftini, odigrajte malo i spremite na policu. Čisto da se ima za prezentaciju izvanzemaljcima kada vas pitaju ”Što ste radili zadnjih 20 godina”.

[nggallery id=200]