Ekskluzive su uvijek bile adut svake konzole, a 2013. godina svakako nije iznimka. Sony je na tom polju i ove godine briljirao sa određenim novim naslovima, nastavcima i ekskluzivnim portovima uspješnih igara. Nedavno smo vas u našoj nagradnoj igri pitali da izdvojite koje su vam najbolje ekskluzive na PlayStation konzolama ove godine što nam je dalo ideju da im se svima barem malo posvetimo u jednom retrospektivnom članku. U ovom kratkom pregledu pokušati ćemo istaknuti neke najvažnije igre koje su kod nekih donijele prevagu pri kupnji ili poslužile kao dodatni argument vječnim raspravama diljem interneta. Krenite zajedno s nama u ovaj pregled i javite nam svoja mišljenja oko toga koja vam je igra bila najbolja, koja je razočarala, a koja ostaje još neispunjena želja koju ćete pokušati ispuniti iduće godine.

Ni No Kuni 

Level-5 i Studio Ghibli, developeri koji stoje iza kvalitetnih igara kao što su Dark Cloud, White Knight Chronicles,  Magic Pengel: The Quest for Color (Studio Ghibli su se samostalno upustili u jednu igru iako prvotno rade anime sadržaje) odlučili su dodatno unovčiti svoju veliku zajedničku uspješnicu Ni No Kuni koja je prvotno izašla kao DS igra. Tri godine su im trebale da naprave ekskluzivan port za PlayStation 3 korisnike koji su ove godine bili oduševljeni ovako kvalitetnim RPG naslovom. Njezini najveći aduti svakako su odlična fantazijska priča i nevjerojatna audiovizualna prezentacija.

Sly Cooper: Thieves In Time

Četvrti nastavak popularnog Slya mnogi su očekivali sa oduševljenjem. Izradu igre su preuzeli momci i cure iz studija Sanzaru Games koji su bili zaduženi i za HD reizdanja prijašnjih inačica Sly Coopera. Unatoč svemu uspjeli su se poprilično dobro snaći, tako da smo u zimu 2013. godine dobili ugodan platformer koji je kvalitetno miješao ponekad zaboravljeni način platformskog igranja sa par modernih inovacija. Svakako nije igra zbog koje se kupovala konzola, no vrijedan je bonus za mnoge obožavatelje Sonyevih junaka. Ako već nemamo Jak i Daxtera, barem da Sly bude opet uz nas.

MLB 13: The Show

MLB zasigurno nije toliko popularan na ovim prostorima, no svaki gamer koji obožava baseball i drži do sebe pokušao je dohvatiti ovu igru. Unatoč početnim problemima sa Diamond Dynasty modom koji je imao bugove te je dopuštao eksploataciju virtualnog novca sve je na kraju došlo na svoje, a fanovi su bili oduševljeni. Igra je izašla za ”trojku” i Vitu u ožujku, a postala je i  jedan  od najboljih ovogodišnjih primjera korištenja PlayStation Move kontrolera.

Atelier Ayesha: The Alchemist of Dusk

Atelier serijal je svakako jedan od onih RPG serijala koji nije za svakoga, no ima veliku bazu fanova koji uživaju u svakom novom nastavku. Atelier Totori i Atelier Meruru ostavili su visoku letvicu za najnoviji nastavak koji se vidljivo bori sa nekim aspektima. Potpuno novi likovi u serijalu ipak nisu unijeli svježinu nego su razočarali fanove, a mnogi objektivniji promatrači kritizirali su nedovoljno zanimljivu priču i nerazrađene likove. Naravno, sve kroz prizmu onoga što serijal i njihovi developeri iz Gusta zaista mogu napraviti. Odličan crafting sistem i lijepa prezentacija igre nisu pomogli ostatku aspekata gameplaya koji su mnogi doživjeli poprilično površnim, no daleko od toga da se ova ekskluziva rezervirana za pobranu publiku nije igrala.

God of War: Ascension

Kada se konkretno završi jedan serijal, što učiniti? Naravno, napraviti prequel. A što ako već imamo jednu vrstu prequela? Naravno, napraviti prequel prequela. Pa zar ste mislili da je Sony uistinu imao namjeru završiti s Kratosom i megauspješnim God of War serijalom? Ma Kratos je tolika faca da je to gotovo i nemoguće. Naravno, nakon što je pobio kompletnu populaciju grčke mitologije vrijeme je bilo da vidimo kako je to izgledalo kada je Kratos bio obični smrtnik, hrabri spartanski vojskovođa. Multiplayer u ovoj igri zgodan je dodatak koji vas može zabaviti na kratke staze, no vjerujemo da će se mnogi radije odlučiti na ponovno igranje single playera (osobito kada je tu i New Game +opcija) nego gubiti vrijeme na ne baš pretjerano interesantne multiplayer modove. Gordan ga je dobro pohvalio u svojoj recenziji, no i naveo neke nedostatke, pa pročitajte recenziju za detalje.

Hyperdimension Neptunia Victory

Još jedna Sonyeva JRPG ekskluziva koja je prvo harala po Japanu gdje je najpopularnija, pa je došla na europsko tržište. Treći nastavak Hyperdimension Neptunia serijala nije onaj tip ekskluzive zbog koje se kupuje konzola. Unatoč lijepim borbama i feelingu JRPGa koji mnogima povremeno nedostaje, zastarjela grafika i loši questovi odbili su mainstream publiku od nekog većeg igranja pa i tržišnog uspjeha.

Disgaea Dimension 2

Zato je nastavak legendarne PlayStation 2 igre Disgaea: Hour of Darkness  oduševio dugogodišnje fanove, a i uspio pridobiti dio kritike. Možda i ponajbolji taktički RPG iz Nippon Ichi Softwarea prezarazan je i šarmantan da ga itko propusti. Iako nije naslov koji prodaje konzole, vjerujemo da su se mnogi okorjeli igrači ovog žanra, a i serijala, dugo vremena nadali da bi se igra mogla pojaviti na PlayStationu 3. To se i dogodilo u ožujku na japanskom tržištu, a na europskom krajem rujna. Ako niste poznavatelj ovoga žanra, a imate feeling da bi vam se moglo svidjeti, svakako vam je preporučujemo. Sad je već cijena i jeftinija, a mogli bi za jedan lagani pokušaj dobiti prekrasno iskustvo igranja.

The Last of Us

Što reći o zadnjem projektu Naughty Doga, a da već nismo kazali? Još jedna igra s apokaliptičnom atmosferom, no pričom i pristupom jako subverzivna što se tiče klišeiziranih igara sa tematikom zombija i postapokalipse. Last of Us i glavni likovi oduševili su i kritiku i igrače, a jedino pitanje koje ostaje jest koliko će nagrada na kraju godine ova najveća Sonyeva ekskluziva pokupiti.   Za neke remek djelo igraće industrije, za neke razočaranje zbog nedostatka većih inovacija. Nekima je odličan prvenstveno zbog priče i atmosfere, drugima je gameplay bio bazičan i repetitivan, no ne može se poreći da je digao prašinu, dosegnuo solidnu prodaju i opet skrenuo pozornost na PlayStation 3 konzolu i sve njene ekskluzive. U svakom slučaju, vratiti ćemo se njoj u GG Retrospektivama još nekoliko puta, bez brige.

Time and Eternity

Namco Bandai Games je izdao ove godine još jedan RPG koji je ekskluzivno Sonyev, no izuzev Japana, nije naišao na preveliko oduševljenje. Prekrasno nacrtan, Time and Eternity je (p)ostao samo još jedan jRPG rezerviran prvenstveno za okorjele fanove žanra. Poneka dobra ideja, dobar sustav borbe i likovi nisu imali dostojnu pratnju u egzekuciji i izvedbi.

Dragon’s Crown

Što nije pošlo za rukom Namco Bandaiju, jest Atlusu.Ukratko rečeno, Dragon’s Crown je predivan akcijski (sidescrolling) RPG koji je nadišao japansko tržište i osvojio mnoga srca i na ovim prostorima.  Usto, ovo je jedna od onih Sonyevih ekskluziva koja odlično radi i na Viti i na PlayStationu 3 i u kojoj savršeno radi cross-play funkcija. Dragon’s Crown je prije sve  vratio 2D sidescrollere u modu, a najveći adut je multiplayer co-op kako online tako i na lokalnoj razini.

Tales of Xillia

No, pravi adut Namco Bandaija nije bio Time and Eternity nego Tales of Xillia koju je američko i europsko tržište čekalo pune dvije godine. U Japanu se već uživa u drugom dijelu, dok je u SAD-u tek ovo ljeto prvi dio pograbljen u velikim količinama na PSNu.  Njezina starost je i glavni razlog ispodprosječne grafike, no igrivost, priča i trajnost nadoknadili su sve moguće nedostatke. Uistinu, RPG koji se ne propušta.

Gran Turismo 6

Redakcija GoodGamea si je uljepšala ove blagdane sa intenzivnim igranjem šestog Gran Turisma, serijala zbog kojeg mnogi već godinama žale što nikad nisu kupili jednu od PlayStation konzola. A fanovi ovakvih igara uistinu propuštaju puno ako ne igraju ovo, ili ako nisu igrali ni prijašnje inačice.  Danas se konkurencija pojačala, a Gran Turismo nije pokupio baš najveće moguće ocjene, no bez obzira na to jedna od ekskluziva koju treba imati pored sebe. Više o svemu u našoj recenziji u siječnju.

Beyond: Two Souls

Nova igra Davida Cagea i njegovoga Quantic Dreama ponovo bi mogla napraviti pravu malu revoluciju u svijetu video igara, baš kao što je to bio slučaj i sa njihovim prethodnim uratkom, igrom Heavy Rain. Ovaj interaktivni triler, građen na novom nevjerojatnom Quanticovomgrafičkom pokretaču, također je namijenjen nešto starijoj publici, a donosi nam dramatičnu priču o Jodie, djevojci koja zbog svojih paranormalnih sposobnosti i problema koji proizlaze iz toga, postaje meta policije i drugih vladinih organizacija. Baš kao i u prethodnim Quanticovim ostvarenjima, ponovo nas čeka višedimenzionalni scenarij, što znači da će se radnja ove igre granati te da će pojedine posljedice ponovo ovisiti o našim akcijama, a takvo što ponovo garantira više završetaka igre. Ova interaktivna drama podijelila je i kritiku i publiku, istaknula neke sveprisutne teme oko definiranja igre te u nekim raspravama čak nadvisila Last of Us i GTA kao igra godine. Konačna presuda ostaje na vama.

PUPPETEER

Puppeteer je 2,5D logički side-scrolling platformer koji dolazi iz radionice Japan Studia, čije izvođenje predstavlja na kazališnu predstavu. Radnja igre prati Kutaroa, dječaka koji igrom slučaja završava u dvorcu zlog Moon Bear Kinga, gdje biva pretvoren u lutku. Za vrijeme svoga zatočeništva, Kutaro uspijeva ukrasti čarobne škare koje će mu pomoći u njegovom bijegu iz mračnog dvorca (Kutaro će moći rezati dijelove okoliša pomoću škara, a moći će ih koristiti i kao oružje) i tu započinje  jedna nezaboravna avantura…

Puppeteer je privukao pažnju brojnih igrača, ponajviše zahvaljujući svojoj simpatičnoj izvedbi, koja u mnogočemu podsjeća na kazališnu predstavu. U konačnici, odlična igra koja nas ”šokira” svojim stilom, uvrnutošću i sveukupnim dojmom. Za cijenu koja iznosi pola neke mainstream igre, Puppeteer je svakako igra koju se isplati imati u svojoj kolekciji.

Kingdom Hearts HD 1.5 Remix

Kingdom Hearts je jedan od najboljih cross-over serijala u povijesti video-igara. Točka. Tko ne vjeruje, neka proba. Tko je probao i voli, može samo na PlayStationu uživati u HD reizdanju Kingdom Hearts Final Mix i Re:Chain of Memories.

The Guided Fate Paradox

Ekipa iz Nippon Ichi Softwarea je bila radišna ove godine. Još jedan u moru jRPG naslova koji se diže iznad samog prosjeka i zajedno sa Disgaeom dijeli najviša mjesta (ako izuzmemo mainstream naslove koji su nominirani u većini kategorija za najbolje igre 2013.godine). Izuzetnog gameplaya, odlične priče, humora i atmosfere, TGFT je dodao i puno ozbiljnih i zanimljivih tema kako bi pridobio veliku zajednicu fanova. U tome je sigurno uspio u Japanu, a za ovdje nismo baš sigurni. Zato vas pozivamo da je probate i date sami svoj sud.

 

Ratchet And Clank: Into Nexus

Gordan nikako da se dočepa ove igre. Jednostavno nismo imali sreće. Što je šteta, jer svakako vrijedi odigrati svaku novu pustolovinu ovog dvojca. Pa tako je slučaj i ovaj put. Iako nije ništa revolucionarno i posebno i dalje su to Ratchet i Clank protiv kojeg nitko ne bi trebao imati ništa protiv. Idealno, ide ruku pod ruku sa već spomenutim Sly Cooperom, čineći važan dio platformskog paketa ove godine.

Rain

Za implementaciju najluđih dijelova mašte pojedinih autora rijetko koji izdavač ima razumijevanja, a glavni razlog za takvo što je strah. Strah od komercijalnog neuspjeha najčešće predstavlja kočnicu za davanje „zelenog svjetla“ za brojne igre koje su „drukčije“ od standardnih. No, nije sve toliko crno. Ipak je tu nekolicina „hrabrih“, na čelu sa Sonyjem, koji su uvijek spremni za raznorazna eksperimentiranja. Nakon hrpe sjajnih „umjetničkih igara“, Sony je još jednom uspio u svome naumu – stvorio je još jednu igru vrijednu pamćenja. Iako se sasvim sigurno neće prodati u broju primjeraka koji Sony potajno priželjkuje, iako neće dostići astronomsku popularnost Icoa, Shadow of the Colossusa ili Journeya, Rain će definitivno ostati u pamćenju svih igrača koji cijene nešto drukčiji i originalniji pristup gamerskoj kulturi. Rain nema nekih ozbiljnijih mana, a snažna atmosfera, unikatan audiovizualni ugođaj i interesantna gameplay koncepcija trebali bi biti dovoljno dobar razlog da probate ovaj naslov, jer uz njega je zabavno i biti izgubljen na hladnoj kiši.

A sa Rainom i završavamo naš pregled. Nadamo se da smo vam uspjeli izdvojiti sve naslove koji su bili ekskluziva na Sonyevim konzolama ove godine. Pitanje koje se samo nameće jest što nas je naučila ova godina. Pa, bar što se Sonya tiče, inovativne i originalne igre još uvijek imaju prostora. Iako ih nema toliko kao u najboljim PS One i PlayStation 2 danima, i dalje možemo svake godine vidjeti par hrabrih i skromnih igara koje nas oduševe svojim pristupom i kvalitetom. Istina, neke više – neke manje, no upravo je u tome i ljepota igranja. Naughty Dogovci su i dalje glavni igrači za PlayStation 3 i konstantno uspijevaju producirati blockbuster. Japanski RPG naslovi, iako i dalje ne toliko komercijalno uspješni na ovim prostorima, svakako su dio obveznog štiva svake godine mnogim igračima diljem svijeta. Ni No Kuni i Disgaea predvode tu veselu klapu, a za njima idu i ostali naslovi koje smo naveli u ovom članku. Gran Turismo je opet s nama, a uskoro ćemo vidjeti je li ispunio očekivanja velikog djela populacije koja troši novac i vrijeme na taj serijal. Uz sve navedeno, ovo je bila velika godina za Sony i zbog izdavanja PlayStationa 4 i tamošnjih ekskluziva. No, o tome više nekom drugom prilikom. Nadamo se da su vlasnici Sonyevih konzola zadovoljni ovom godinom i želimo im još puno zabave u godinama koje slijede.