Kroz sumrak kapitalističke misli mostovi su postali još jedan arhitektonski momenat pogodan za iživljavanje nad njegovom estetikom, što je tek posljedični niz postmodernističke težnje ka rekonstrukcijom mitologiziranih modernističkih motiva. Iz ovog temelja, sa često subverzivnim izletima, videoigrački žanr simulacije izgradnje mostova izašao je iz uma vjerojatno jednog od najpotcjenjenih američkih videoigračkih dizajnera ranih 2000-tih, Alexa Austina, koji će u nezavisnom shareware podzemlju krajem 2000-te izbaciti Bridge Buildera, prvog u nizu kasnijeg serijala, u hardcore krugovima simulacijskih puzzlera, često referiranog kao Pontifex.

Petnaestak godina kasnije ovaj žanr je gotovo bio pred izumiranjem, no iznenađujući uspjeh Bridge Constructora, dao je ovom opskurnom međužanru novi život što je djelomično zaisgurno inspiriralo i rađanje Poly Bridgea.

A na početku sve se činilo jednostavno…

Premijerni projekt novozelandskog Dry Cactusa mogao je uistinu postati revolucija za ovaj često žanrovski isuviše okovan koncept. Specifičnost Poly Bridgea je, naime, u tome što žanru koji je u određenom mjeri utonuo u simulacijsku učmalost izgradnje mostova u realističnom okruženju s obavezujućim momentom prijevoza raznih vozila preko vaše mostovne konstrukcije, udahne jedan razigran, neobvezujuć i generalno pristupačniji odnos. U tome je samo djelomično uspio.

Demonsko opuštanje           

Ako bi Poly Bridgeu sudili samo po njegovoj kampanji, koje je postavljena kao centralno mjesto igre, stvari se ne bi mogle završiti na dobrom. Konceptno sve bi trebalo štimati: imamo dopadljivu poligonalnu grafičku prezentaciju, opuštenu atmosferu potpomognutu simpatičnim zvukom klasične gitare, te naizgled dovoljno primjetne osnove elemente izgradnje mosta. Stvar dodatno začinjava često otkačen izbor vozila čije kretanje i težinu vaši mostovi moraju izdržati kako bi dospjeli do checkpointa. Kao još jedna zanimljivost je i pseudorealistična fizika, koja daje naizgled dodatni otklon od sirove realnosti konkurenata. No, Poly Bridge ima jedan fundamentalni dizajnerski problem, a to je da postaje sve više naporan i nepodnošljiv kako kampanja odmiče.

…da bi se uskoro pretvorilo u noćnu moru

Nije tu samo problem brutalne težine, koja često ne nudi dovoljno niti inspiracije niti naknadne za višesatno mučenje na jednom nivou niti kaotičnog balansa samih nivoa, koji su često ili prelagani ili preteški, problem je jednostavno što Poly Bridge nema dovoljno organski koncipiranu kampanju koja bi vas uvela u osnove same gradnje. Istina, sami osnovni elementi gradnje poput postavke ceste, njenog očvršćavanja i podupiranja raznim materijalima su solidno odrađeni, međutim već složenije postavke hidraulike, koja je ključna za podizanje i spuštanje mostova, uistinu su riješene, blago rečeno, katastrofalno. Igra van nudi tutorial koji je brzinski i nedovoljno precizno napisan hint sistem u vidu pogleda u galeriju već uspjelih mostova, koji je često više zbunjujući nego što je olakšavajući, garantirajući sate frustracije pred vama. Na kraju kada nekako se uspijete snaći kroz sve te nedaće, slijede sve izazovnije i gotovo nemoguće postavke, tako da se testiranje vašeg strpljenja i živaca nastavlja gotovo u nedogled.

Što je šteta… Poly Bridge je uistinu mogao biti jedan od najboljih fizikalnih puzzlera ove godine. Da, puzzler, jer Poly Bridge žanr više vuče prema izvornim korijenima nego prema simulacijskim suvremenim elementima. Ima Poly Bridge čak i u kampanji sjajnih momenata, pa čak i genijalnih, posebno u prvih 20-30 sati igranja. Poly Bridge je najbolji kada dozvoljava dobar miks zaigranosti, destrukcije i suicidnih tendencija sa daškom ekonomske taktičnosti. Naime, svaki nivo je, barem dok ga jednom ne pređete, budžetski ograničen, tako da morate paziti koliko elemenata pri gradnji koristite. Također, još jedna bitna napomena je da most ne mora ostati stabilan ukoliko vozilo dođe do svog konačnog cilja. Dakle ako izgradite suludu konstrukciju koja je jedva održiva i suicidnim skokom kroz 5-6 prevrtanja vaš hipi-kombi dogurate do cilja, a most se nakon toga sastavi sa morem ili helikopterom, ne morate moriti brige. Kad smo već kod helikoptera vrijedi napomenuti da ćete često morati voditi računa o saobraćaju koji prolazi pored mosta, a to su najčešće brodovi i zrakoplovi, jer je obično svaki dodir mosta sa njima fatalan.

Sporadični pokušaji opuštanja u sanboxu

Rastavljen na sve strane

Kampanja je podijeljena na nekoliko tematskih cjelina, kao što su recimo planinski predjeli ili dalekoistočne zen bašte. No sve je ovo nedovoljno da održi osjećaj svježine kroz kampanju, najviše iz razloga što ćete najvjerojatnije provesti desetke sati unutar jednog svijeta, a ako dodate i tome da nekada simpatična muzika ubrzo postaje monotona, jer sadrži krajnji minimum melodijskih varijacija, dobiva se dojam jedne razvučene, naporne i iritirajuće kampanje, gdje svaki prelazak u nove okruženje više dođe kao olakšanje nego li kao otvaranje nove zanimljivosti. Kampanja se ne mora igrati linearno, tako da možete nivoe preskakati, kao i svjetove, odnosno tematske cjeline, te im se vraćati kada poželite , što u  jednu ruku smanjuje monotoniju, a u drugu demistifikuje otkrivanje novog okruženja.

Na svu sreću, Poly Bridge sadrži uistinu fantastičan sandbox mod, u kojem možete kreirati vlastite nivoe ili samo graditi mostove bez ikakvih ograničenja. Ako se uzme u obzir da je interfejs cjelokupne igre odličan i jednostavan za korištenje, onda ne treba iznenaditi i da je sam level editor vrlo efikasno riješen, te će vam omogućiti da kreirate raznovrsne scenarije, koje možete podijeliti preko Steam Workshopa sa drugim igračima. Preko istog sistema možete skinuti gomilu drugih nivoa kreiranih od strane igrača, što potencijalnim ljubiteljima žanra omoguće nepregledne sate sadržaja uz ionako već masivnu kampanju.

Uobičajeni dani u Poligon-gradu sa uznemirenom kravom koja vreba

U sandboxu dolazi do izražaja i humoreskna strana cijele mehanike, s obzirom na mogućnost da se stvore uistinu apsurdne konstrukcije, sa još pomaknutijim morbidno-suicidnim prometom. Vrijedi napomenuti da nešto od ovog humora krasni i drži iznad vode već pomenuti napor glavnog kampanjskog moda igre.

Mostovi okruga Poligon

Dry Cactus je Poly Bridge prije konačnog lansiranja držao u Early Access modelu, gdje je stvorio malu, ali odanu zajednicu igrača koja dobro poznaje unutrašnju logiku Poly Bridge dizajna. Posvećenost zajednici vidljiva je i kroz mogućnost da osobne mostove dijelite automatski preko društvenih mreža, kroz ekonomičan GIF format, a tu je i napredna Twitch integracija, kojima će ljudima od streamanja zasigurno dobro doći. Vrijedi napomenuti da Poly Bridge i dalje ima neke tehničke probleme, od kojih je možda najozbiljniji problematičan auto-save sistem, koji je baziran na Steam Cloudu i koji može omanuti u slučaju nestanka internet konekcije tijekom igranja, jer se prebacivanje na offline HDD sistem zna završiti neuspješno.

Nemojte se zavaravati ovim rajem, pakao je preblaga riječ u odnosu što vas ovdje čeka

Još jedan nešto ozbiljni tehnički problem tiče se simulacijskog modela samog funkcioniranja mostova. Naime, Poly Bridge je podijeljen u dva osnova moda. U konstrukcijskom modu vršite samu gradnju mostova i svih ostalih popratnih elemenata, dok u simulacijskom modu zapravo pokrećete promet i testirate vaša arhitektonska nedjela, i u kojem zapravo zavisi da li će automobili doći do željenog cilja. Problem je što se često sam simulacijski mod zna čudno ponašati kada odlučite mijenjati njegovu brzinu. Naime pošto su česta ponavljanja simulacije i vraćanja u konstrukcijski mod česta, zna se desiti da ubrzavate već uspjele momente u simulaciji, a usporavate kod kritičnih. No, u tom slučaju se zna desiti da sama simulacija dobije drastično drugačiji ishod u odnosu koliko ste ubrzali ili usporili, što je za jedan fizikalni puzzler vrlo nezgodna pojava, jer brzina simulacijanije zamišljena kao dizajnerska mehanika već kao vizualna asistencija.

Poly Bridge također sadrži leaderboards sistem u kojem vlastite rezultate pri gradnji mostova možete porediti sa drugim igračima. U obzir se uzima budžet i količina opterećenja koju vozila čine. Iako kao ideja izgleda sjajno, tablice sa rezultatima su često hakirane, te često dominiraju no-name likovi sa 0 dolara budžeta kao najboljim rezultatom. Razvojni tim se već dugo bori da otkloni ovaj problem, ali u trenutku ovog teksta još uvijek bez uspjeha, tako da je upotrebljivost ovog podsistema ostala tek kao dobra ideja.

Poly Bridge je očigledno naslov prije svega namijenjen za tvrdolinijaške poklonike žanra, čija prividna ambicija da pokuša nešto više ipak brzo biva zarobljena poznatim žanrovskim pravilima. Unatoč tome, ljubitelji izgradnje mostova ovdje će pronaći potencijalno stotine sati zanimljivosti. Poly Bridge bi također mogao biti zanimljiv svim ljubiteljima sandbox konstrukcija, jer pruža dobar omjer pristupačnog interfejsa i manipulacije svim elementima koje level editor pruža. Ostali će ovdje pronaći tek sporadične zanimljivosti, koje ih vjerojatno neće dugo zadržati u ovoj potencijalno vrhunskoj video igri.