GoodGame vam donosi serijal tekstova o hrvatskim gaming časopisima. Vjerovali ili ne, ta lista je poprilično duga, puna uspona, padova, zanimljivih i zaboravljenih ličnosti, projekata i priča koje će vas začuditi, zabaviti ili podsjetiti na nešto što ste zaboravili.

Vjerojatno ste već naletjeli na pregled hrvatskih gaming časopisa u stranim medijima koji je napisao naš novinar Martin. No, Martin se smilovao i napisao još jednu verziju za hrvatsko čitateljstvo, puno duže i kritičnije nego verzija koja nas predstavlja ostatku svijeta. Krenimo s prvim nastavkom, koji kreće od samih početaka.

Devedesete… Sve je bilo drugačije… Bilo je to vrijeme prije masovnog korištenja interneta, mobitela i ostalih high tech stvarčica. Informacije su bile vrijednije. Svaki mjesec trčali smo do kioska po omiljene časopise i uživali u njima. Hacker, PSX, PC Play samo su neki od časopisa koje smo s guštom čitali. U to vrijeme videoigre su nam bile ljepše, bolje i više smo uživali u njima. Nedostupnost interneta (rijetki su bili sretnici koji su surfali u ta mračna vremena jako sporih brzina i velikih cijena interneta) djelovala je na nas pozitivno. Nažalost, generacije rođene poslije 2000te nikada neće doživjeti ta vremena. Sredinom 2000tih sve je krenulo po zlu. Omiljeni časopisi postajali su lošiji i lošiji, kvaliteta im se srozavala i neki su ugašeni. Danas se sve promijenilo i to na gore. Svijet je postao drugačije, brže mjesto za život.

Ovaj članak je mali vremeplov u prošlost. Podsjetit će vas na neka bolja vremena i na legendarne časopise koji više ne izlaze.

Da vas netko zaustavi nasred ulice i upita koji je bio prvi hrvatski časopis za videoigre što biste odgovorili? Da nije možda Hacker? Netočno! Iako je prvi broj Hackera izašao davne 1994. on nije bio prvi časopis te tematike. Čast da probije led i bude prvi imao je Pilot Video. Pilot što??? Ukoliko Vam ime nije poznato vjerojatno ste premladi da bi ste ga se sjećali. Pilot Video je časopis iz 1985 godine! Zagrebački Vjesnik u ožujku 1985. napravio je hrabar pionirski potez i počeo je izdavati časopis namijenjen onima koji vole „pilotirati“ po video – ekranu. Naime mnogi Jugoslaveni su tada nabavili računala i voljeli su igrati videoigre. Za razliku od sličnih engleskih i američkih publikacija (CVG, Zzap!64, Crash, CGW, EM) Pilot Video nije dugo opstao na tržištu, nakon 3 broja je ugašen. Glavni urednik je bio Borivoj Jurković (poznatiji kao pokretač i glavni urednik jugoslavenskoga SF časopisa Sirius). Gledajući iz današnje perspektive prava je šteta što Pilot Video nije opstao.

Zahvaljujući dobrim ljudima, sva 3 broja dostupna su za download na svemrežju. Zanimljivi su štivo za čitanje i lijepo je podsjetiti se (pra)starih igara.

Broj 1 

Broj 2 

Broj 3 

Tužno je što smo do sljedećeg pothvata morali čekati 9 godina.

U studenom ratne 1994. pojavljuje se Hacker. Zanimljivo ime časopisa, zar ne? Pokretač i prvi glavni urednik Hackera bio je Krešimir Mijić. Hrabra ekipa marljivo je radila na časopisu i svakim brojem Hacker je postajao bolji i bolji. Prvi brojevi su imali 44 stranice, a kasnije su dogurali do 60 + stranica. Velika većina onih koji su počeli kupovati Hacker poslije 2000. godine misli da je on oduvijek bio PC games only časopis, što nije točno. Naime Hacker je u svojim počecima pisao o PC igrama, Amiga igrama i igrama za konzole. Porastom kvalitete časopisa širio se i broj čitatelja. 1995. je pokrenuta Hacker web stranica. U prosincu 1997. na zahtjev brojnih čitatelja uvodi se CD kao dodatak časopisu. U razdoblju od 2 godine od pokretanja dolazi do promjene urednika i Silvano Bucić postaje novi glavni urednik. U tom vremenu novi suradnici počinju pisati. Jedan od novaka Kristijan Žibreg u kasnijim će godinama ostaviti veliki trag. 1997. je također donijela i prvi redizajn izgleda časopisa. U ljeto iste godine Silvano Bucić napušta redakciju i upražnjeno mjesto glavnoga urednika preuzima Kristijan Žibreg. Obzirom da je od 1997. PlayStation počeo dominirati na tržištu konzola u Hrvatskoj, N64 se slabo prodavao kod nas, a Amiga gubila na važnosti, od 1998. – 1999. u fokusu su bile samo PC i PSX igre.

Pod Žibregovim vodstvom kvaliteta je porasla još više. 1998. se dogodio drugi redizajn ( kvaliteta papira se poboljšala, broj stranica je porastao na 100, članci i recenzije su bile na vrhunskoj razini ). Koliko je taj redizajn bio uspješan najbolje govori podatak da je uz male izmjene opstao do zadnjega broja. Iste godine je i web stranica redizajnirana i na njoj su bile objavljene web recenzije igara za koje nije bilo mjesta u časopisu. Razdoblje od 1998. – 2000. moglo bi se nazvati Zlatno doba. 1999. izašlo je čak 13 brojeva! (13ti broj je bio poseban božićni/blagdanski broj izašao u 12 mjesecu). U jednome je razdoblju 50 000 ljudi mjesečno kupovalo Hacker! Osim u Hrvatskoj, Hacker je bio čitan i popularan u BiH i tadašnjoj SR Jugoslaviji. Hacker je tijekom 1998. izdao 1 broj Hacker Plus časopisa (namijenjena prvenstveno PlayStation igrama). Početkom 1999. pokrenut je PSX – PlayStation Experience, originalno zamišljen kao dvomjesečnik, ali zbog odlične prodaje prvoga broja pretvoren je u mjesečnik. Uskoro, na zahtjev čitatelja i zbog PSX-a, Hacker izbacuje recenzije i najave PlayStation igara i postaje PC games only časopis. U studenom 1999. izlazi prvi broj informatičkog dvotjednika Info Express. Janus Press je tada bio na vrhu i od male tvrtke iz 1994. transformirali su se u velikoga diva. Zahvaljujući dodacima CD-u i posteru, kvalitetnim tekstovima, svjetskim ekskluzivnim najavama nekih igara Hacker je bio i ostao najbolji gamerski časopis ikada koji je izlazio u Hrvatskoj. Usudio bih se reći da je bio na razini vrhunskih svjetskih časopisa.

Nažalost, pod nerazjašnjenim okolnostima 2000. godine, Kris Žibreg napušta časopis i time započinje početak kraja… Slijedi razdoblje lutanja i uskoro Janus Press zapada u financijske probleme i od jeseni 2000. do veljače 2001. Hackera nema na kioscima. Broj 66 je poseban broj. Naime on postoji u 2 izdanja. Nikada službeno izdano izdanje iz 2000. i novo izdanje iz 2001. koje je potpuno drugačije s aktualnim informacijama i recenzijama. Brojevi izašli poslije Krisovog odlaska nekako se doimaju prosječno i loše. U prvih nekoliko brojeva svaki broj je drugi član redakcije bio glavni urednik. Stanje se stabiliziralo dolaskom Danijela Reškovca na mjesto glavnoga urednika. U istome razdoblju Hacker je neko vrijeme izlazio bez CDa. 2002 na mjesto glavnoga urednika dolazi Damir Đurović. Iste godine uvedena je Xbox platforma u časopis, ali već slijedeće godine je izbačen Xbox sadržaj. Od 2003. uz Hacker se dobivao dodatak tj. mini časopis Score. Score je bio na 32 stranice i u njemu su bile recenzije, opisi i najave konzolaških igara. Unatoč manama i padu kvalitete Hacker je dogurao do broja 100. Napretkom tehnologije DVD postaje sastavan dio časopisa. Brojevi iz 2005. nažalost nisu ni sjena onima iz 98. – 00. Posljedni broj Hackera koji je izašao bio je broj 117, iz svibnja 2005.

Listajući danas sve brojeve Hackera zanimljivo je gledati evoluciju igara i njihov napredak kao i napredan i razvitak samoga časopisa. Podnaslov im je bio: Prvi hrvatski časopis za informatičke igre. Logo časopisa tijekom višegodišnjeg izlaženja mijenjao se 3 puta. Prvo je bio običan tekst, a zatim je nakon par brojeva promijenjen i imao je nišan na slovu C. Poslije 1998. izmijenjen je u slovima napisan Hacker. Prvih nekoliko brojeva na naslovnici ima slike koje nemaju veze sa nijednom igrom.

Svakoj generaciji čitatelja određena razdoblja Hackera su najbolja. Neki su ga prestali kupovati nakon što je prva generacija suradnika prestala pisati u njemu, neki nakon što su uveli CD i podignuli cijenu, neki nakon redizajna 1998. a neki poslije Žibregovog odlaska i drastičnog pada kvalitete. Svaka čast onima koji su kupili sve brojeve u vrijeme izlaska i danas ih čuvaju u savršenom stanju. Najbolji dojam kod čitanja ostavljaju brojevi iz zlatnoga razdoblja. Brojevi od 1994. – 1995. dizajnom novijim generacijama ostavljaju čudan dojam, tj. izgledaju nadrealno i pionirski (ponekad i amaterski) u odnosu na kasnije brojeve. Ukoliko Vas zanima kako je svijet videoigara nekada izgledao pokušajte nabaviti stare brojeve Hackera. Mogu se jeftino nabaviti preko njuškala, oglasnika, foruma, a možda poznajete nekoga tko ima veliku kolekciju Hackera pa ih od njega posudite ili još bolje pronađite nekoga tko će Vam pokloniti, po mogućnosti, što više brojeva. Ako ništa ne upali uvijek ih možete posuditi u knjižnici koja ih ima i u miru ih tamo pročitati.

Zanimljivo je što ih je moguće pronaći zapakirane (nove novcate – tj. nakon što ih izvadite iz omota/folije imate osjećaj kao ste se vremeplovom vratili u 199x. godinu, boja i miris su im kao da su danas došli poslije tiskanja na kiosk ) po raznoraznih skladištima i sličnim sakrivenim lokacijama diljem lijepe naše. Sretna Vam potraga : – )

Od brojnih suradnika koji su pisali u Hacker-u, a ostavili su svoj trag, valja istaknuti Kristijana Žibrega, Patrika Pencingera, Silvana Bucića, Gorana Zeca, Berislava Jozića, Krešimira Lauša, Denisa Kovačića, Daria Rakovca, Damira Rukavinu, Danijela Reškovca, Zorana Žmirića Ganda, Damira Đurovića. U 11 godina izlaženja Hacker je ostavio veliki trag i broj ljudi koji je pisao u njemu je ogroman. Nažalost, od prve generacije suradnika koji su u Hackeru bili od samih početaka danas više nitko ne piše recenzije. Suradnici su dolazili i odlazili. Jedina osoba koja danas aktivno piše je Berislav Jozić (u Hackeru je došao 1996. – prvenstveno je recenzirao Amiga i PSX igre). Krešimir Lauš vodi GameReport emisiju koju možete gledati na T Portalu i Max TVu.

Za tjedan dana dolazi drugi dio serijala, gdje ćemo u neke jaaaaako stare časopise  i dati uvid u  neke manje slavne izlete u područje gaming časopisa. Ostanite s nama : – )