Poznati dobitnici ovogodišnjeg izdanja Esports Awardsa

19 studenoga 2019 od Karlo Tomić u Vijesti

Iza nas je dodjela najbitnijih nagrada, kada je esport u pitanju. Ceremonija Esports Awards održana je prošlog vikenda u Arlingtonu u Teksasu. Zaista jedna zanimljiva manifestacija koja po mnogo čemu može da se usporedi s hollywoodskim Oskarom. Na stranu što je sve glamurozno, nego što su i reakcije slične kao i na najprestižniju filmsku nagradu. Jedni su prezadovoljni, drugi misle da su trebali dobiti nagradu, publika opet ima svoje mišljenje o svemu tome… Ali idemo mi redom. Navest ćemo i prokomentirati one najvažnije za esport.

Idemo prvo s PRO sekcijom koja je vezana za igrače, timove, organizacije i castere. Najbolji konzolaški igrač je Dominique „SonicFox“ McLean. Iako je konzolaški esport još uvijek daleko iza onog s PC-ja, SonicFox već duži niz godina suvereno vlada Mortal Kombat scenom, a ova nagrada dolazi vjerojatno kao dokaz da je Joypad još uvijek najbolji za tabačine i simulacije sporta. Da bi se to možda moglo promjeniti u budućnosti, najbolje govori nagrada za rookieja godine na konzoli, koja ide u ruke Chrisa „Simp“ Lehra iz Call of Duty FaZe tima.

Nagrade za rookieja i igrača godine na PC-u, ovaj put otišle su u ruke Kylea „Bugha“ Giersdorfa, koji je osvojio Fortnite World Cup i lansirao se u zvijezde. Ovde sada već imamo problem, jer iako je Bugha jedan veliki skiller u igri koja ima popriličan skill cap, teško je smatrati ga najboljim PC igračem kada se ni Fortnite zajednica ne ponaša kao da je sve što on radi big deal. Epic i sav community nisu se potrudili da od Bughe naprave esport lice kakvo bi trebao biti, dok sa druge strane LOL i CSGO od svojih najvećih igrača prave zvijezde. Onda je normalno postaviti pitanje zašto je Bugha ispred Perkza, s1mplea, N0taila i sličnih. Lista dalje od drugog mjesta nema smisla, jer drugo mjesto za Perkza također je diskutabilno, dok je npr N0tail tek na 5. mjestu, a MVP-a ovogodišnjeg The Worldsa nema ni u prvih deset. Reći ćemo da je tako visoko mjesto za Perkza uslovljeno velikom popularnošću G2 ove godine, jer ni po čemu drugom on ne bi trebao biti tu. O Bughi da ne pričamo.

Esport tim godine je G2 League of Legends ekipa. Sjajna europska postava okupljena je s ciljem osvajanja The Worldsa. Iako The Worlds nisu osvojili, jesu osvojili tri ostale titule ove godine (LEC Spring, LEC Summer i MSI), što je za svaku pohvalu. Na završnom turniru bili su drugi, što je opet pokazalo konstantnost kroz cijelu godinu. Iako bih se sa tim prvim mjestom složio, pa vjerovatno i drugim, koje je otišlo Astralisovoj CSGO postavi, nikako mi nije jasno tek 9. mjesto za osvajače TI9 OG. Ekipa koja je otpuhala konkurenciju i osvojila najveći nagradni fond u povijesti esporta, i to sve drugu godinu za redom, da bude tek deveta. A kojekakvi Shockovi i Titani budu ispred toga…definitivno nema smisla.

Najbolja organizacija je Team Liquid, što i te kako ima smisla, jer je u tri možda najbitnije discipline u samom vrhu. U LCS-u su izdominirali ove godine, CSGO tim je napravio streak od četiri velika turnira i dugo vremena je držao mjesto broj 1 na listi, a Dota2 tim je bio drugi na TI9.

Za trenera godine sasvim zasluženo je na prvom mjestu Danny „Zonic“ Sorensen iz Astralisa. Host godine je Alex „Goldenboy“ Mendez, što samo govori o visoko rangiranom Overwatchu, jer je Sjokz potpuno nezasluženo ostala bez titule najbolje. PRO nagrade zaokružujemo sa titulom najboljeg castera, a to je HenryG i tu ću se s izborom definitivno složiti.

INDUSTRY sekcija nagrada je okrenuta ka proizvođačima hardwarea, izdavačima i medijima. Nagradu za novinara godine odnio je Richard Lewis, koji je svojim govorom podigao puno prašine, jer se obrušio na Waypoint, Kotaku, Polygon i ostale portale optužujući ih da šire laži, te da su u službi ljudi koji hoće da destabiliziraju esport i gaming industriju zbog osobne koristi. I vjerovatno je u pravu. Gaming nije laž i obmana. Uvijek je bio transparentan, a sada se suočavamo s plaćenim medijima, koji stvari okreću u korist investitora, koje nije briga za scenu. Naravno da to ljudima poput Lewisa smeta i ovaj put je iskoristio priliku da malo prodrma kavez svima.

Izdavač godine je Riot, a njihov League Of Legends je esport igra godine. Sasvim očekivano i zasluženo. I vjerojatno će tako biti i u godinama ispred nas, jer ne vidim koja bi ga igra mogla skinuti sa tog trona. CSGO ima najveći gaming potencijal i vjerojatno bi do sada bio popularniji od nogometa, samo da nije pun ubijanja i postavljanja bombi. Ovako LOL u potpunosti zaslužuje prvo mjesto.

Website godine je Dexerto, što je isto potpuno zasluženo i tu nemam nekih zamjerki. Ljudi rade odličan posao i na webu i na youtubeu, te drže standard kada su u pitanju esport vijesti i izvještavanja.

Kada su hardware i sponzori u pitanju, ove godine nagrade su podijelili Intel, kao najveća hardware podrška, te Hyperx kao najveći komercijalni partner.

U Community sekciji, nagrada koja je privukla najviše pažnje svakako je ona za najboljeg streamera. Dr Disrespect je ovdje ostavio konkurenciju iza sebe. Iako nisam neki veliki fan ovog streamera, ne mogu da poreknem da nekada ima jako dobar sadržaj, naravno ako uspjete zanemariti gomilu dreke i urlanja. U ovoj rubrici nas najzanimljivije stvari očekuju tek iduće godine, kada vidimo kako će se dalje razvijati sukob Twitcha, Mixera i YouTubea i tko će privući streamere, ali i gledatelje.

Najbolja osoba godine je NadeShot i tu se mrtva trka vodila između njega i CouRagea, a Nadeshotu će ova nagrada poslužiti za nabijanje na nos svom cimeru, koji je bio drugi. U svakom slučaju, suvereno vladanje 100 Thieves organizacije.

Nagrada za najbolji sadržaj ide Mini Laddu, za što opet možemo, a i ne moramo da imamo zamjerki, ovisi kako se gleda. Mini Ladd je svakako dovoljno zanimljiv i sadržaj mu je dovoljno dobar da bi dobio ovu nagradu.

U sve tri ove konkurencije drugi je bio CouRage i možemo slobodno reći da je najveći gubitnik eventa.

Od manjih nagrada koje još trebamo izdvojiti su: