Zlatno doba PlayStationa 2 vjerojatno je i najsjajnije do sada u iznimno bogatoj povijesti PlayStationa tijekom ovih 20 i kusur godina (PS4 je na dobrom putu da pokuša prestići legendarni PS2, a hoće li u tome uspjeti, ostaje nam da vidimo). Veliki broj starijih gamera prisjetit će se 2002. i 2003. godina i svih tih silnih megahitova kojima smo jednostavno bili zatrpani na PlayStationu 2. Hitovi su se nizali jedan za drugim, a u moru nastavaka tih brojnih hit franšiza koje su se redale kao sa trake i koje smo jedva stizali odigrati, izdvojilo se i jedan potpuno novi projekt po imenu The Mark of Kri – nova PS2 ekskluziva SCE San Diego Studiosa i definitivno jedan od najvećih Dark Horse hitova PS2 ere.

Rau Utu – koja ga mati ne bi za zeta poželjela?

U to vrijeme, stealth igre doživljavale su veliki procvat, no uglavnom se radilo o igrama koje su stealth kombinirale s modernim i realnim settingom (MGS, Splinter Cell..), no veliki broj igrača želio je nešto drukčije, a odgovor na njihove želje stigao je u vidu igre The Mark of Kri, unikatne akcijske avanture sa stealth elementima, inspirirane polinezijskim folklorom.

U pitanju je bilo ostvarenje koje je kombiniralo jedinstven vizualni stil (koji je nedoljivo podsjećao na miks stripa i Disneyjeve animacije toga vremena), fantastičnu priču inspiriranu polinezijskom kulturom i legendama te veoma brutalnom akcijom koja je proisticala iz unikatne borbene mehanike, no o svemu tome nešto više u nastavku teksta.

Naime, The Mark of Kri nas je smjestio u ulogu snažnog polinezijskog ratnika po imenu Rau Utu (koji, sad kad malo bolje razmislim, izgleda kao preslika Dwaynea „The Rock“ Johnsona), koji je uvijek, poput Conana, raspoložen da pomogne nemoćnim za određenu naknadu, a koji prilikom jedne takve misije biva prevaren i iskorišten od strane zle organizacije Kasai, koja se želi dočepati šest dijelova pergamenta (u ovom slučaju tetovaža na ljudskoj koži) na kojem se nalazi famozni znak Krija, a koji zapravo predstavlja dijelove moćne zle čarolije koja služi za otvaranje portala između našeg svijeta i mračnog podzemlja. Shvativši da je prevaren i da je svijet koji poznaje u opasnosti, ljutiti Rau u društvu svoga vjernog gavrana Kuzoa kreće u krvavi pohod, kako bi spriječio organizaciju Kasai da svijet obavije zlom i tamom.

Sama priča igre i lokacije usko su povezane s polinezijskim fantastičnim mitovima, no ono što je ovu igru činilo nezaboravnim igraćim iskustvom definitivno je njena sjajno uštimana gameplay mehanika koja je bila zasnovana na kombinaciji klasičnog istraživanja predefiniranih 3D lokacija, šuljanju i tihoj ali nevjerojatno brutalnoj eliminaciji protivnika. Gavran Kuzo je služio za izviđanje lokacija koje su bile pred igračima, zahvaljujući čemu bismo mogli vidjeti raspored protivnika i njihovu putanju kretanja, a nakon čega bismo taktizirali i tiho eliminirali jednog po jednog, a kada nam to ipak ne bi pošlo od ruke, ostala bi nam borba prsa u prsa, koja je također prestavljala pravu poslasticu i kakvu gotovo do dan-danas (uz tek nekoliko izuzetaka u vidu Batman, Sleeping Dogs ili Shadow of Mordor igara) nismo vidjeli. Naime, Rau je na raspolaganju imao standardni barbarski arsenal u vidu mačeva, sjekira, štapova i luka i strijele, a borbena mehanika se zasnivala na korištenju oba DualShock 2 analogna sticka u kombinaciji s nekom od glavnih tipki na kontroleru, što je Rauu omogućavalo da se istovremeno bori s velikim brojem protivnika, koristeći pravovremenu i ritmičnu kombinatoriku, a što je nadalje znalo rezultirati fantastičnom i nadasve brutalnom borbenom koreografijom – ma samo pogledajte neki od videa ispod i sve će vam biti jasno.

Unatoč činjenici da je igra dobila sjajne ocjene i izazvala veoma tople reakcije kako kod kritike tako i kod velikog broja igrača, Sony je nekako prebrzo odustao od njenog daljeg eksploatiranja. Dvije godine kasnije, The Mark of Kri jeste dobio službeni nastavak po imenu Rise of the Kasai (čija se radnja odvijala prije i poslije događaja iz originala, a u kojem smo pored Raua mogli zaigrati i s njegovom sestrom Tati, koja je također nosila jedan od znakova Krija), no isti baš i nije bio toliko dobro prihvaćen kao original. Od izlaska Rise of the Kasaija prošlo je već 11 godina i preskočena je jedna cijela generacija (naravno, mislimo na PlayStation 3), a mi i dalje čekamo na Sony da se odluči oživjeti ovaj serijal. Ove godine na PS4 je stigla PS2 verzija The Mark of Kri i Rise of the Kasai igara,  što nam ulijeva nadu da bismo u budućnosti evantualno mogli svjedočiti buđenju ovog usnulog serijala, budući da se Sony poprilično raspištoljio s oživljavanjem davno zaboravljenih serijala. Do tada, ukoliko još niste zaigrali ovo remek djelo i definitivno jednu od najboljih PS2 igara svih vremena, krajnje je vrijeme da to učinite i osobno se uvjerite zašto je nova The Mark of Kri igra i dalje na samom vrhu želja velikog broja PlayStation igrača.