Kad pogledamo današnju ponudu igara, bez obzira na platformu, užasno nedostaje poneki naslov koji ulazi pod žanr ”borbe vozilima” (u originalu Vehicular combat). Možda se tu više nema što za napraviti ni reći, možda ljude više ne zanima ovakav način igranja, možda je dovoljno inkorporiranje ovoga gameplaya u razne FPS, 3rd person avanture, no druga polovica devedesetih je imala mjesta za ovo bezrazložno nasilje i zarazan gameplay pun sablasnih i čudnih (a ponekad i smješnih). Jedan od serijala koji će ostati klasik, zahvaljujući prvenstveno jednom iznimnom nastavku, jest Twisted Metal kojim je rukovodio Sony Computer Entertainment, glavni akter je bio poznati David Jaffe kojeg mnogi povezuju prvenstveno sa God of War serijalom.

O PC verziji drugog nastavka nema smisla govoriti, budući da se radilo o dosta nespretnom portu, no PlayStation verzija je bila jedan od najboljih primjera uspješne igre prve PlayStationove ere. Zanimljiva ideja bila je ukrašena odličnim gameplayom, kontrolama, dobrom grafikom, a i jako pristupačnim split-screen multiplayerom. Kao što je napomenuto u GG Serijal specijalu koji je bio posvećen kompletnom opusu Twisted Metal igara, veliki dio privlačnosti igre bio je zasnivan na zanimljivim dizajnom vozila, mističnim bossovima kao što je nepobjedivi Minion i likovima koji su upravljali tim vozilima. Nije zanemarivan bio ni single-play, koji je nudio i malu dozu priče te zasebne simpatične završne animacije za svakog lika s kojim uspijete prijeći kompletnu kampanju. Ono što je svakako zanimljivo iz današnjeg gledišta je smještanje ove (post) apokaliptične igre u Los Angeles 2006. godine. Ta godina, dosta bliska izlasku igre, a sada za nas dio prošlosti, viđena je od strane Jaffea i ostale ekipe kao godina razrušenih gradova gdje se preživjeli pojedinci bore za preživljavanje vozeći razne automobile i slična vozila. Kako ne bi sve ostalo na samo Los Angelesu, kroz igru možete psojećoivati i druge razrušene gradove kao što su Hong Kong, Moskva i drugi. Što se točno dogodilo, kakvo je uništenje bilo proslijedi, teško ćemo ikad saznati, srećom ga nismo doživjeli, barem ne tako rano.

Twisted Metal 2 izašao je početkom 1997. godine na europsko tržište te je prodan u 1.74 milijuna primjeraka. Označen kao veliki uspjeh, ostali nastavci nikad nisu dostigli tu razinu popularnosti unatoč konstantnom vraćanju određenih najomiljenijih likova. Među njima je svakako jedan od najprepoznatljivijih bio ”ludi klaun” Sweet Toothzbog kojeg je Sony čak ušao u jednom trenutku u probleme i završio sa tužbom. Naime, Frosty Treats tvornica sladoled tužila ih je jer je Sweet Tooth bio dosta sličan njihovom klaunu ( a usto je i vozio kamion sa sladoledom) te je koristio izraz ”frosty treats” u igri. Sud je ipak odlučio u korist Sonyja i prosudio da su i klaun i taj izraz dosta generični i ne mogu biti dio autorskih prava. Sweet Tooth je nastavio živjeti u novim nastavcima, koje nismo vidjeli nakon Twisted Metal igre koja je izašla za PlayStation 3 2012. godine.

Na pitanje o budućnosti franšize, i nakon što su otkazane tri planirane igre (Twisted Metal: Harbor City, Twisted Metal: Apocalypse, Twisted Metal: Revolution), David Jaffe je odgovorio kako više neće biti Twisted Metal igara, barem na dosta dugo vremena. Iako imamo te određene novije verzije, svakako preporučujemo da isprobate drugi nastavak koji je već nekoliko godina dostupan i na PlayStation Storeu. Igra ne stari pretjerano dobro, no isplati se vidjeti tragove nečega što je mnoge gamere i gamerice drastično preokupiralo i zabavljalo krajem devedesetih.