Kada je Shadow of the Colossus izašao 2005. godine za PlayStation 2, postao je naslov koji je zauvijek promijenio pristup puzzle žanru. Ovo nije klasičan „soulslike“ naslov otvorenog svijeta, ali nije teško uočiti sličnosti s igrama kao što je Dark Souls. Imate razna bosseve s kojima se borite, a tu je i ogroman otvoreni svijet. Iako su ova dva naslova bitno različita, dijele atmosferu i određene tematske elemente.

Obje igre prate protagoniste koji kreću na putovanje kroz zabranjene, puste, ali nekada veličanstvene zemlje. Središnja tema obje igre je izgubljena slava i borba protiv neprijatelja koji su tek sjene svoje nekadašnje moći. Također, oba protagonista pomažu tajanstvenim entitetima ostvariti ciljeve koji nose dvosmislene, često nejasne namjere.

Ipak, gledajući širu sliku, Shadow of the Colossus donosi potpuno drugačije iskustvo, posebno za svoje vrijeme. U 2005. godini igra je oduševila svojim tehničkim dostignućima – bez učitavanja, s ogromnim svijetom otvorenim za istraživanje, mogućnošću jahanja konja i interakcije s raznim bićima. Zadivljujuća grafika (čak i na PlayStationu 2) i predivna glazbena podloga stvarale su atmosferu koja je ostavljala bez daha. Bio je to vrhunski proizvod koji je redefinirao standarde industrije.

Zašto je Shadow of the Colossus promijenio puzzle igre?

Ako se pitate zašto je ovaj naslov osvojio toliko igrača, odgovor leži u nezaboravnim borbama protiv golemih kolosa ili bosseva. U igri nije bilo klasičnih manjih neprijatelja, umjesto toga, svaki susret s kolosom bio je jedinstven izazov. Da biste ih porazili, morali ste se penjati na njih, proučiti njihove obrasce kretanja i otkriti njihove slabosti. Ključno je bilo pronaći mjesto na kolosu gdje ga možete ubosti mačem, a cilj je uvijek bio doseći to točno označeno područje. Upravo zbog ovoga igra se smatra puzzle naslovom, a prije svake borbe, morali ste riješiti niz mozgalica, proći kroz razna područja ili otvoriti vrata kako biste došli do bossa.

Igra nudi čak 16 masivnih i jedinstvenih bosseva, a za potpuno uranjanje u priču trebalo je otprilike 10 sati igranja. Narativ je minimalističan, ali duboko emotivan, usredotočen na Wandera, protagonista koji pokušava oživjeti djevojku po imenu Mono pobjedom nad kolosima. Mehanika igre dodatno je obogaćena mjeračem izdržljivosti, koji ograničava vrijeme koje možete provesti penjući se i držeći za kolosa, što bi zapravo donijelo napetost svakom susretu. Iako je jedina zamjerka igri prazan i melankoličan krajolik, taj element zapravo pojačava emocionalnu težinu Wanderove potrage, dajući dodatnu dimenziju cijelom iskustvu.

Ako već niste zaigrali ovu igru, preporučamo remake koji se može igrati i na PlayStationu 5

Ako još niste zaigrali ovaj legendarni naslov, a planirate, evo nekoliko stvari na koje biste trebali obratiti pažnju. Prvo i najvažnije, nemojte očekivati poznato iskustvo modernih AAA igara s otvorenim svijetom i tipičnim dizajnom. Shadow of the Colossus prilično je suprotan suvremenim AAA standardima.

Igra nema klasičan tutorial, nema EXP/RPG elemenata, razina, sustava opreme ili loota. Također, treba napomenuti da igra nije najbolje ostarjela, barem što se tiče kontrola. Kamera i pokreti likova dizajnirani su kako bi pružili filmski doživljaj, što je bilo izvanredno za tehničke mogućnosti PlayStationa 2, ali danas mogu djelovati pomalo nespretno.

Unatoč tome, Shadow of the Colossus i dalje se smatra jednom od najboljih videoigara svih vremena. Utjecao je na brojne buduće naslove, poput The Legend of Zelda: Breath of the Wild, Dark Souls i Journey, te je često hvaljen kao dokaz da videoigre mogu biti umjetnost. Sada se s nestrpljenjem možemo radovati novom projektu na kojem radi svima dobro poznati Ueda.