I dalje najbolja stvar oko trećeg nastavka legendarnoga Tekkena (izašlog u rujnu 1998. godine za PlayStation One), bilo je skupljanje dodatnih likova. Nije bilo DLC likova i kostima, nije bilo sakrivenih stvari na disku koje bi se otključale sa trošenjem dodatnih para, sve je ovisilo samo o vama i vašim prijateljima u igraonici. I dobroj volji osobe koja je radila u igraonici da vam posudi memory card i pazi da nitko ne presnimi vaše podatke. Treći Tekken je možda bila i zadnja igra tog tipa koja je, uz početni roster likova nudila još toliko njih prelaženjem arcade modea. Tekken je krasila reltivno solidna pričate zanimljivi, šaljivi i impresivni završni filmići za svakoga od likova, no svakim prelaskom arcade mode je donio sa sobom ultimativnu nagradu – novoga lika.

I tako su redom dolazili u izbornik, uz nove velike hit likove kao što je Capoeira majstor Eddie Gordo ili Hwoarang, dolazili Anna, Armor King, Mokujin, Panda i mnogi drugi. Šlag na tortu su bili i dva posebna modea, Tekken Ball i beat’em up mode zvani Tekken Force. Tekken Force je bila zaista posebna, iako kratka, single play pustolovina, dok je Tekken Ball bio prvenstveno multiplayer ludilo koje je služilo za odmor od standardnih Team Battle i Versus Battle modeova. Cilj Tekken Balla je udaranje protivnika udaranjem odbojkaške lopte i sprječavanje da lopta udari o vaš dio arene jer time također gubite energiju. Prelaskom i ova dva modea, dobivate još dvije zanimljive nagrade. Naime, takozvani ”redikul-likovi” bili su češći u igrama tijekom prvoga PlayStationa, pa smo tako u slučaju Tekkena dobili još dva zanimljiva i neobična lika – Dr. Bosconovitcha i Gona, čudnoga maloga dinosaura koji se voli tući, ali i igrati odbojku.

Za kanon Tekken priče, koju ćemo nastaviti u skorašnjem sedmom dijelu serijala, bitno je pojavljivanje Devil Jina, tj. vraga koji je spasio Jina od sigurne smrti nakon što ga je pokušao ubiti njegov djed Heihachi. Kako? Zašto? Kada? A što rade drugi likovi? Ha, to su pitanja koja zahtjevaju malo više pisanja i puno više podsjećanja izuzev ovoga članka za Prašinu, no ”sedmica” bi nam trebala dosta toga sažeti na početku. Ako vas nije zanimala priča, Tekken je uvijek nudio odličan i jednostavan sustav borbe, iako je bilo tu i poviše spam poteza i prejakih likova kao što su spomenuti Eddie i Hwoarang. Hwoarang je mogao postati moćan u bilo čijim rukama samo neprekidnim stiskanjem ”iksa” ili ”kruga” dok je takozvano ”button mashanje” bilo iznimno poželjno kod popularnog (ali i omraženog) Eddiea koji je bio iznimno nepredvidljiv i brz.

Za kraj, jedna zanimljivost vrijedna vašega poštovanja – Tekken 3 je druga najprodavanija fighting igra svih vremena, sa prodanih 8.3 milijuna primjeraka (prvo mjesto drži Nintendov hit Super Smash Bros. Brawl).