Unatoč velikom osuđivanju, moralnoj panici o štetnosti igara i žalbama za prikaze nasilja koje su obilježile karijeru nekih igara kao što su npr. horor igre ili Grand Theft Auto serijal, malo je bilo igara koje su doslovno zabranjene na cijeloj kugli zemaljskoj. Tih igara sigurno ima, no jedna od onih koja je ostala u pamćenju mnogima je Virginov pokušaj stvaranja okrutnijeg i krvavijeg Mortal Kombata. Thrill Kill je ime te igre, na kojoj je četiri godine radio Paradox Development. Glavna odlika igre, s tehničke strane i gameplay strane bila je tučnjava između četiri igrača istodobno u areni, kao i engine koji je u to vrijeme imao veliki potencijal. Početna ideja o izradi košarkaške igre koju su imali Paraodx i Virgin nekim čudnim putevima je evoluirala u ideju o fighting igri.

Thrill Kill je tučnjava sa 4 lika u ringu, tj. određenoj zatvorenoj prostoriji u paklu. Likovi su bili zapravo  ”istinska forma” duša ljudi koji su tu završili zbog svojih zločina koje su počinili za vrijeme života. Netko je u paklu (valjda the devil himself)  organizirao natjecanje u kojem će pobjednik/ica dobiti šansu za ponovno rođenje i povratak u ”stvarni” svijet. Na raspolaganju vam je 10-12 likova (zavisi koji mod igre igrate i jeste li otključali sve likove kroz arcade mode) s kojima ćete se boriti kroz 8-10 arena. Posebnost igre je također u tome da ne postoji energija, već mjerač nanesene štete. Kad se napuni do kraja igrač će moći sa jednim udarcem ubiti bilo kojeg protivnika, slično fatalityu iz Mortal Kombata. Znači, u Thrill Killu pobjeđuje najagresivniji igrač, a borba završava kada samo jedan igrač ostane na nogama. Koliko se sjećam, mogli ste u multiplayeru zapravo pustiti drugog tko igra da pobije dvojicu, te onda vi dovršite njega i tako ostvarite pobjedu sa samo jednim brutalnim ubojstvom.  Količina nasilja, krvi, grotesknih elementara i posebna mračna atmosfera u igri  pridonijeli su određenom zaziranju od strane Electronic artsa koji je naslijedio igru kupnjom Virgin Interactivea. Igra je bila 75% dovršena, no EA nije dopustio dovršavanje igre ni njeno izdavanje jer nisu namjeravali na tržište izlaziti sa takvim igrama.

Samim time, igra nije bila tehnički otkazana zato što je preokrutna i zato što su ljudi reagirali negativno na nju kao i na neke druge nasilnije igre, nego su sami čelnici EA-a odlučili obustaviti igru. Thrill Kill je ipak završio u toj svojoj polovnoj verziji kod raznih distributera piratskih igara tako da su mnogi PlayStation  vlasnici mogli doći u priliku da je zaigraju. Aura okrutne, eksplicitne i zabranjene igre je bila sve jača od činjenice da je igra nedovršena i legalno nedostupna i Thrill Kill je bila rado igrana igra u mnogim kućanstvima, iako nije bila dugoga trajanja.Proizvođači su sigurno imali puno ideja za Thrill Kill, što saznajemo iz današnjih fan stranica i foruma, te su za dosta toga bili oštećeni. No, najjednostavnije je ipak reći da jednostavno nisu imali sreće. Thrill Killu nije bilo suđeno. Suđeno je bilo ideji, engineu, ali samom naslovu i ovim likovima koji su i dalje u paklu nije. Šteta, sam naslov je završio u smeću, a danas se zaboravljaju neke stvari koje je ostavio za sobom. Osim legende o ”zabranjenoj igri”.

• Impresivan izgled i fluidnost igre zahvaljujući sjajnom engineu dali su veliki plus ovom naslovu i ostavštinu za buduće igre. Jedna od tih igara je bila i Wu-Tang: Shaolin Style, igra sa  Wu-Tang reperima kao glavnim likovima ove 3D tuče rađene na istom principu, samo s puno boljom glazbom bonusima, pričom i brojnijim i zanimljivijim arenama, oružjima, kao i većim izborom likova.
• Activision je koristio engine i za dvije X-Men: Mutant Academy igre.
• Igra je dobila i poseban, rijetko viđen rating, ”adults only” (samo za odrasle).
• Igra je bila namijenjena samo za PlayStation One i trebala je izaći 1998. godine.