Još jedna godina, još jedan PES. Nekako me opet zapalo pisanje ove recenzije, a definitivno smatram da za jednu ovakvu igru (sportska simulacija) treba barem 60+ sati čistog gameplaya što protiv AI-a, što protiv ljudskih protivnika kako bi se zaista otkrilo sve što u igri valja ili ne valja. U skladu s tim ova recenzija malo i kasni, ali isključivo iz razloga jer sam želio prije pisanja što više vremena provesti na travnjacima PES-a 2014. A što se tamo odvija? Pa, recimo, mnogo kontroverzi…

Slika koju ste vidjeli vjerojatno 100-tinjak puta…

Za početak, PES 2014 igra se na potpuno novom next-gen engineu naziva Fox engine (kao i novi Metal Gear Solid). Kako se to iz Konamija razvikuje proteklih godinu i pol’, sve ovo znaju već i ptičice na krovu stadiona. Novi engine donio je nove mogućnosti, ali čini se i nove probleme. Za početak, dosta prije launcha je najavljeno kako zbog kratkih rokova, nemogućnosti prtljanja po engineu i tralala, u igri neće biti vremenskih neprilika i padalina. Pomalo neočekivano, ali ne previše bitno. S druge strane, igra grafički izgleda fantastično, zaista. Opet, s one prve strane, lica dosta igrača su napravljena perfektno, dok dosta njih ne liči na ništa. Koliko sam uspio shvatiti ovo ima veze i sa licencama liga i klubova, gdje PES ponovno opasno puši. Kao primjer ću navesti da je jedina licencirana ekipa iz Premiershipa Manchester Utd. Opet ne toliko bitno (barem ne meni), jer na ovakve stvari smo od Konamija već i navikli. Uostalom, pojavila se informacija kako su iz igre jednostavno morali izbaciti 6 ili 7 već gotovih stadiona jer je EA Sports zakupio ekskluzivne licence za njih (I ne, ne tvrdim da je EA evil korporacija, ovo je samo pametan poslovni potez). Uglavnom, igra grafički izgleda impresivno na prvi, a i drugi pogled, dok je stanje s licencama da sad ne nabrajam sve, gotovo isto kao i zadnjih godina. Ovo se također može reći i za igraće modove. A kad smo kod stvari koje su iste kao i zadnjih godina, u ovu kategoriju svakako spada i zvučna kulisa. Soundtrack je prilično zanimljiv sa skladbama koje variraju od Carnevala de Paris do Pavarottija. Zvuk i huk navijača je u početku jako moćan i dobar, dok s vremenom postaje pomalo dosadan i repetativan. Da ne ispadnem glup zbog prijašnje rečenice, svjestan sam toga da je skandiranje s tribina prilično repetativno, ali u PES-u postaje zbunjujuće. U smislu da ponekad zbilja nisam znao za koga većina navija (ili kome se smiju…). A komentatori… Eh, opet Jon Champion i Jim Beglin. Zaista ne znam koliko je teško napraviti dobre komentatore u sportskoj igri, ali ako pitamo Konami, vjerujem da je prokleto teško. Možda je to i najteža stvar na svijetu. Komentari su glupi, dosadni, premalo ih je i vrlo često nemaju veze sa ičime. Samo primjer: U jednom trenutku sam na nekih 35, 40 metara od gola slučajno, u pokušaju izvođenja finte, pucao po golu. Udarac (slučajan, krivi gumb je li…) je bio tako „snažan“ da se lopta jedva dokotrljala do gola gdje ju je golman uredno pokupio. U tom trenu počinje svršavanje jednog od ove dvojice, „What a shot! What a shot! The goalkeeper was lucky there…“ (Ili nešto u tom smislu.) Ne treba govoriti da se ovo dogodilo više nego jednom i ne treba govoriti da je vrli dvojac najbolje isključiti što prije. Dakle, zvučna kulisa tako-tako.

Jedna od pozitivnih novina je i samo sučelje igre. Izbornici su izuzetno jednostavni i funkcionalni. Nema straha od gubljenja i pritiskanja krivog moda kao kod one druge.. khm.., EA-ove nogometne igre. Nepretenciozno, ništa vas ne napada sa ekrana, a sve funkcionira dobro. Less is more, rekli bismo.

Zubalo!

No, sad kad smo prošli gotovo sve tehnikalije da krenemo na samu igru i gameplay. Niti zvuk, niti komentatori, pa niti grafika nije ono zbog čega je PES nekoć bio „The King“. Kakva je sama tekma? Pa, u početku čudna. Pripisivali smo ovo novom početku jer možete zaboraviti sve što ste prije znali o PES-u. PES 2014 je u nekakvim postocima 70% – 80% sasvim nova igra. Ovo nije uopće loša stvar, jer novi engine je morao donijeti novosti. A ruku na srce, prošlogodišnja verzija je nakon nekog vremena postala izuzetno iritantna kad bi od 20 online utakmica 18 puta igrao protiv Real Madrida, a ostala 2 protiv Manchester City-a. Oni koji su puno igrali 2013 znaju kako je i malo dijete moglo pobjeđivati ako bi C. Ronalda stavilo u špicu i samo torpediralo duge lopte naprijed. U Cityu su to bili Tevez i Aguero, sa malo slabijim mogućnostima, ali dvojica su ipak dvojica. Bila je ovo izuzetno iritantna situacija jer su se nakon nekog vremena utakmice pretvorile u nabijanja od 16-erca do 16-erca. Pozitivan pomak je što u 2014 toga nema. Gameplay je nov i prilično drugačiji. No i nakon dosta utakmica, još uvijek je čudan. Brzina igre je baš odlična, na mjestu. No zato igrači znaju biti prespori ili imaju neka čudna ubrzanja, ili uspore kad to ne bi trebali (u sprintu 25 metara od gola, npr.). Bez brzog trčanja, igrači su previše tromi, sa brzim trčanjem prelako se gubi lopta. Želite li driblati, desna gljiva će vam morati biti najbolji prijatelj, pošto je bez kombinacije nekog driblinga i ubrzanja gotovo nemoguće proći 1 na 1. Obrambeni igrači su sada puno bolji što svakako pozdravljam kao dobru stvar, no malo je smiješno kada jedan Messi ili Ribery ili Ronaldo ne mogu s loptom u nogama pobjeći u sprintu bilo kojem obrambenom. Doslovno bilo kojem obrambenom. Lijepo izgleda hrvanje i remplanje i potezanje, ali nije realno kada Mertesacker u sprintu stiže Ronalda, dok ovaj ima 5 metara prednosti. Ovo je očito napravljeno kako bi se izbjegle navedene situacije iz PES-a 2013, ali ovakvo rješenje opet ne donosi realnost. Također, prekršaji u igri su rijetkost. Suci previše kontakata puštaju nekažnjeno, a mnogo puta zbog toga gubite loptu i primate nepotrebne golove. Nadalje, golmani su na prvu solidno napravljeni, u gotovo svim situacijama su dobri, osim kod centaršuteva gdje znaju ispasti zbilja izuzetno, IZUZETNO glupi. Isto tako, dojma sam da se previše obranjenih udaraca odbija točno napadačima na nogu što rezultira sa dosta frustracija i glupih golova „iz ničega“.

Novi engine donio je i novi fizički model, pa tako kolizije i navlačenja igrača izgleda dosta dobro, ali i u ovom segmentu zna doći do prilično glupih situacija kada se golman i obrambeni igrač međusobno naguravaju i rade tko zna što dok lopta pada kraj njih protivniku na nogu. Ukratko, svjedočio sam povećem broju izuzetno čudnih golova. Još jedna stvar koja je napravljena i lošije nego u prošlogodišnjoj verziji je prebacivanje igrača i ono je jednostavno kriminalno. Ovo, kao i golmani, postaje kronični problem u PES-u. Ako igrate na assisted prebacivanju, puno puta će vam isprebacivati na igrača koji vam ne treba, na semi-assisted vam neće prebaciti uopće, a neće dopustiti ni vama da to napravite, dok na manual nema smisla niti igrati. Jako loše izvedeno i ovo je možda i najiritantniji dio igre.

Robin Van Injury trpa…

Tako, sad kad sam popljuvao sve ove gluposti da se okrenem pozitivnim stranama igre…

Kao što sam napisao, brzina igre je savršeno pogođena. Ništa nije prebrzo i nema nerealnog letanja po terenu. Može se vrlo lijepo graditi napad iz obrane, sa čestim promjenama strana, puno kratkih i dugih pasova, pokušaja i pogrešaka. Zapravo cijela igra izgleda i ponaša se jako dobro između dva 16-erca. Obično se unutar ili u blizini njih javljaju najveći problemi. Kada se spoji utakmica ili dvije zaredom bez svih onih navedenih gluposti, PES 2014 je jako, jako dobra nogometna simulacija. Slobodno mogu reći i odlična. Igra je fluidna, realna i izuzetno teška. Potrebno je dosta „kemijanja“, guranja i preciznih dodavanja, naročito onih dubinskih. Teško je doći do šanse, teško je probiti bok, teško je zabiti gol i ovo apsolutno pozdravljam kao pozitivan pomak u PES serijalu. Nisu sve utakmice ovakve, neke su brže, neke su sporije, sve zavisno o ekipama i raspoloženju pojedinih igrača. Međutim, problem se javlja kada nakon 80, 90 ili 120 minuta rovovske i teške utakmice pobjednika odluči golman koji dobije gol iz mrtvog kuta kroz oči ili činjenica da apsolutno nije bilo načina upravljati onim obrambenim igračem koji je jedino mogao nešto napraviti. Zaboravih napomenuti da je u ovom nastavku lakše nego ikada zabiti autogol. I to nevjerojatno glupi autogol. Kontrole znaju dosta kasniti i nerijetko se događa da igrači ne naprave ono što želite, iako ste 23 puta stisli neku komandu. Ovo je razumljivo kada su u duelu i pod pritiskom, ali nije razumljivo kada se nonšalantno s loptom u nogama 5 metara šeću prema vlastitom golu, a vi trgate gamepad pritišćući bilo što da se lopta očisti. Ne očisti se…

Još jedna novost koju donosi PES 2014 je Heart. Ili emoticoni. Uglavnom, svaki igrač, ovisno o tome kako se odvija situacija na terenu i ovisno o njegovim potezima tokom utakmice postaje raspoloženiji ili neraspoloženiji. Npr., ako vam određeni igrač uđe u seriju pogrešaka, velika je vjerojatnost da će s njima i nastaviti tokom utakmice. Isto vrijedi i obrnuto. Zanimljiva je ovo ideja, ali i ona ima nekoliko minusa. Kao prvo, ne razumijem poantu toga kad već imamo legendarne PES-ove strelice koje označavaju raspoloženje igrača. Ono, zelene, crvene ili pas mater Ibrahimović mi je u plavom… Možda su mogli postaviti stvari da se strelice tokom utakmice mijenjaju… Druga stvar je ta da se individualno baš i ne osjeća snaga tih emoticona, no zato se osjeti nešto drugo. Javljaju se situacije (dosta često) gdje cijela ekipa podivlja ili potone. Ukoliko dobijete dva brza gola, treba vam čudo da ne dobijete još dva jer vam se ekipa počinje raspadati. Isto tako, ako se počnete vraćati iz rezultatskog minusa, suparnička ekipa se počne raspadati. Manifestira se ovo najčešće u vidu netočnih dodavanja i nekih obrambenih reakcija. Opet kažem, ovo je u suštini dobra ideja, ali nije normalno da sa jednim Juventusom (primjer iskusne ekipe) ne možete spojiti tri točna dodavanja na 3 metra zato što se protivnik od rezultata 3:0 vratio na 3:2.

Vrijeme je da zaključimo neke stvari

PES 2014 je svakako bolja igra no PES 2013, tu nema dileme. Automatski ćemo zaključiti, iako dosta drugačiji, ovo je najbolji PES unazad nekoliko godina. No ova igra je nedorečena. Ne mogu reći da je poluproizvod, svakako nije, ali Konami sa svojim nogometnim serijalom ponovno pleše dva koraka naprijed, dva nazad. Kad isprave neke nedostatke iz prošlogodišnje verzije, pojave se neki novi/stari otprije 3 godine! Seriously Konami, wtf? Prebacivanje igrača?! Možemo sve ovo djelomično pripisati novom engineu i svakako će izaći patchevi koji će dosta stvari popraviti, ali opet je smiješno gledati na kakvim se stvarima PES „popikava“. S pozitivne strane, Konami ponovno više naginje realizmu i istinskom, a ne „run & gun“ nogometu. Opet se vraćam na ono što sam napisao. Kada sa prijateljima spojim 2, 3 utakmice u kojima se ne dogodi previše gluposti, dao bih ovoj igri ocjenu 9, bez problema. Pozitivna je ovo stvar barem za budućnost serijala koja opet obećava. Ali to pišem evo već treću godinu zaredom, a Konami još uvijek nije napravio fenomenalan nogomet i jako je teško spojiti 3 utakmice bez skidanja većine svetaca s neba, majke, oca i svašta još… A onda bih joj dao ocjenu 3! Vidljivo je kako su u Konamiju imali pregršt dobrih ideja za ovaj nastavak i da su ih uspjeli sprovesti u djelo i da dobro funkcioniraju, ovo bi bila možda najbolja sportska igra ikad. No, nažalost nije. Maybe next year…

Igru ustupio Videotop d.o.o.