Kao što su navikli svi fanovi najvažnije sporedne stvari na svijetu, sredina rujna je rezervirana za nove virtualne nogometne poslastice. Premiership je već u punom zamahu, reprezentativne stanke su pri kraju, na ljeto nas čeka Svjetsko prvenstvo, a do tada će nas zabavljati i Liga Prvaka. Nova sezona znači i novi PES, a ova godina je svakako posebna za Konami. Nakon solidnih promjena donesenih u ”2016” inačici i odlične ”2017” verzije koja je zacementirala svoju poziciju kao ravnopravna (ako ne i bolja) nogometna simulacija, dolazi nam inačica koja mora tu titulu zadržati, a možda i unaprijediti. Unatoč nedostatku nekih licenci, prava i dojma ”luksuznosti” koje ima ”ona druga igra”, PES ima priliku da postane jači nego ikad. Lopta je na centru, sudac je dao žvižduk..vrijeme je da vidimo ima li nade za hat trick ili će prilika biti prokockana.

Neka igre započnu

Najvažnija stvar kod svakog nastavka PES-a su prava na sve nogometne momčadi i lige…šala, naravno. Mislim na igrivost, a ona je i ovom nastavku održala kvalitetu prošlog, te se unaprijedila sa nekim sitnicama. Najveća novost je ipak dosta sporija, a ujedno i fluidnija i preciznija igra, čije dobre obrane (izuzev poneke situacije kada se greškom nas samih dogodi autogol ili komplikacija u obrani), ojačani golmani (koji su i dalje skloni kiksevima, ali rjeđe) i prepoznatljivi stilovi određenih igrača, čine ovaj PES još boljim iskustvom od onoga prošloga. Tu je padanje vašeg igrača kada mu naglo promijenite smjer, jači dueli  (bilo da ste vi oni koji napadate ili koji se branite), a u utakmicama će se često dogoditi da nitko nije nedodirljiv. Naravno, ako i vaša momčad ima par ”nedodirljivih igrača”. U suprotnom, Barca, Real, PSG, i mnogi drugi klubovi koji imaju igrače ”više klase” biti će izraženije bolji od protivnika. Najviše se to, ipak, barem nakon prvih nekoliko sati igranja, vidi u nepogrešivom poentiranju zicera i jačim i preciznijim udarcima na gol. Ronaldo i Aguero, na primjer, su praktički nepogrešivi, dok je Messiju uistinu teže oduzeti loptu, bez obzira da li upravlja njim iskusniji igrač PES-a ili amater. To je jedan problem koji se, često, ipak ne može riješiti, no u tom polju se čini da ni Ronaldo ni Messi nisu igrači koji se sa držanjem tipke za trčanje uvijek mogu bez problema prohodati obranom. Veći naglasak jest na dodavanjima i pažljivom konstruiranju napada. Duge lopte nisu nikad izgledale ljepše, a lake mogućnosti driblanja (sa desnom i lijevim analogom) kao i standardni i nepromijenjeni načini duplog pasa, lobovanja i slično, čine PES lijepom kombinacijom poznatih ”fora” i sporog (a sigurnog) učenja svih novih finesa u igri.

U novoj inačici, za golmane je samo nebo granica

Neke nesuglasice oko samih kontrola igrača ipak mogu postojati. Oni koji nisu dugo igrali PES trebati će ipak naučiti kako točno i precizno dodavati, pogotovo u trenucima kada vam igrač ”uleti” u prazan prostor, a vaše dodavanje završi skroz na krilu namijenjeno nekome sasvim drugome. Takve finese se čak ni ne mogu izvesti dobro uz puno vježbe, no postoje razne strane ove medalje koje objašnjavaju da je sve stvar igračevog znanja PES-a, vježbe, ali poznavanje i virtualnih inačica popularnih igrača s kojima upravljate na terenu. Liverpool će uistinu najviše izgledati kao današnji Liverpool kada se aktivira Kloppov presing, a to automatski znači da ćete imati problema u obrani. Ukoliko se na suprotnoj strani nađe robusni napadač sa jako dobrim headerom, Lovren i Matip će često gubiti duele. Konami je tu, što sa statistikom igrača, što sa što realnijim uprizorenjem taktika velikog broja momčadi prenio muke, zabavu i mogućnosti stvarnih timova što je realnije moguće. Vaš ”input” i stvaranje posebne taktike omogućeno je kao i prošle godine, i jasno se razdvajaju kompleksnije i jednostavnije taktičke zamisli i aktiviranja tih zamisli. PES 2018 svakako pruža najveću mogućnost formiranja taktike do sada. Vrijedi i napomenuti kako Konami uistinu ima odličnu moticon capture tehnologiju i 3D modeliranje koje se najbolje vidi u slučaju klubova s kojima su partneri, kao što su Barca i Liverpool. Vjeran izgled igrača te njihovo karakteristično ponašanje na terenu, kao i izgledi stadiona, samo upućuju na to koliko je PES ozbiljna nogometna simulacija i koliko bi konkurentnija i popularnija bila da se u priču uklope prava na kompletne lige petice i razne reprezentacije. Ovako i dalje dobivamo raznu mješavinu vjernijih izgleda i ponašanja igrača sa lažnim imenima igrača u nekim reprezentacija, apsurdnim pseudonimima za neke klubove i slično što jest nešto što se može tolerirati zbog odlične igrivosti, no ostaje u podsvijesti živciranje zbog nepravde (i/ili nemogućnostima) da PES postane još nešto više i bolje.

Kada ima prava, Konami radi jako dobar posao i koristi sve što može

Koliko god igrivost i vjerna prezentacija igre i taktičkih postavki bila najjače oružje Konamijeve nogometne simulacije, toliko je sve ostalo i dalje velika mana. Jasno je da rat s EA-om i Fifom teško mogu dobiti i da će Fifa uvijek imati veliki adut u svim pravilnim imenima igrača, klubova, veliki izbor stadiona i liga. Konami uspijeva dobiti neke male bitke sa ostvarivanjem službenog partnerstva sa Barcelonom, Liverpoolom, Borussiom Dortmund, što svakako nije mala stvar. Grafika u igri također može konkurirati Fifi, ima svoj poseban stil, i nikako nije nešto za čim igra zaostaje od Fife, no mnogim ”casual” igračima kao i onima koji u MyClub modeu i Master League modeu vole detalje i licencirani sadržaj, mnoge stvari u PESu će predstavljati problem. I zaista je problematično što nema smisla previše o svemu tome pričati jer će se malo što promijeniti. Svakako, uz ove licencirane klubove, Konami možda ostvari još poneka velika partnerstva i malo ”isprovocira” Fifu što se tiče nekih ekskluzivnih sadržaja, ali ostaje činjenica da jedan dio publike nikad neće biti zahvaćen ovom igrom onoliko koliko s Fifom, a to je često stvar prvenstveno nedostatka licenciranog sadržaja. No, o tome ne treba trošiti previše riječi, jer, kao što zna svatko tko imalo promatra situaciju s ovim igrama, takve stvari nisu u Konamijevoj kontroli.

Ono što jest u Konamijevoj kontroli je stvaranje zanimljivih, osvježenih i modernih izbornika, kao i zanimljivog single playera koji će dati na trajnosti cijeloj igri kroz cijelu godinu. Što se tiče izbornika i kompletne vizualne prezentacije, ona je i dalje zastarjela, zbunjujuća sa puno potencijala da neke pridošlice u igri odbije u samom startu. Srećom, izbor glazbe je poprilično solidan, kao i zvuk unutar utakmica iako su komentatori uspjeli biti još lošiji od prošle godine. S obzirom da imaju komentatore koji imaju i vremena da s njima snime nove fraze, više informacija o licenciranim klubovima/partnerima, zaista je razočaravajuće koliko su iritantni i koliko se ponavljaju sa istih deset fraza nakon samo dvije utakmice. Master liga je tu, ali praktički nepromijenjena sa potencijalom da se svidi i da ju igraju oni koji su i dalje to voljeli igrati. MyClub je već očekivani kaos pun simuliranja Ultimate Team modea sa novim naglascima na skaute i skautiranje igrača, no sve je dosta ”ukaljano” nejasnim izbornicima i ponekad nejasnim uputama. Također, nije za svakoga, no to su ponude koje čine glavni dio single playera, kao i mode sa igranjem Lige Prvaka. Najviše ipak zabavlja multiplayer, kao što je bio slučaj sa ovim serijalom i prije dvadeset godina. Lokalno igranje ili online igranje omogućeno je na razne načine te pruža najbolji način vježbe i uživanja u igri. MyClub također ima jako izraženu online komponentu, no sasvim je dobra i standardna online liga koja prati samo vaše ostvarene bodove u pojedinačnim random tekmama te vam omogućuje penjanje u bolje divizije i povezivanje sa boljim igračima. Matchmaking bi mogao biti bolji, no to u ovom slučaju ovisi očito i o ogromnoj količini igrača/ica koji biraju jedne te iste četiri momčadi za online sukobljavanje. U višim ligama će, vjerujem, to biti dosta realnije (zasad prenosim iskustva do divizije 7).

Za one koji se igraju na starijim konzolama, evo jedne brze usporedbe

Pro Evolution Soccer 2018 je još jedan korak naprijed za Konami, i za serijal. Nada ostaje da će se uskoro posvetiti ozbiljnije i stavkama koje se ne tiču samog gameplaya, te da će ponuditi nešto novo, inovativno i zanimljivo na polju single player modeova, kao i na polju kompletnog vizualnoga identiteta i sučelja. Dosta toga, unatoč uznapredovalom gameplayu, izgleda zastarjelo i nedostaje truda da bi, unatoč konstantnoj manjkavosti velikih licenciranih klubova, bila uistinu i bez ikakve diskusije najbolja nogometna simulacija na tržištu. Ovako možemo zaključiti još jednom da ostaje velika sreća da možemo igrati kvalitetan nogomet, u kakvom god ruhu bio.