Više nego ikada dosad, Konamijev nogometni ”as iz rukava” (koji moram tako zvati jer mi se u zadnje vrijeme čini da samo u ovu igru ulažu vrijeme i novac) me podsjeća na simulatore. Ne, ne mislim na Farming Simulator, Truck Simulator, a pogotovo ne na Goat Simulator. Svaka iduća tekma me podsjeća na razgovor sa mojim prijateljem, inače bivšim studentom pomorstva, koji bi mi (ponekad) pričao o brodskim simulatorima, pa i simulatorima leta, s kojima bi dolazio u kontakt. Morate ovdje držati na umu da iste nikad nisam vidio (osim u filmovima, no to je ipak drugačija priča) nego se oslanjam na par slučajnih fotografija na internetu i prvenstveno opisa tog prijatelja, koji su govorili o prilično savršenim prostorijama, estetski neprivlačnima niti previše razvikanima, koji pružaju najbolju moguću verziju pravog iskustva letenja ili upravljanja brodom. Em su dobri za učenje, em su odlični za primjenu dosadašnjeg znanja, puno bolji od ”običnih” video igara, koje uvijek nude još nešto za pozamašnu masu potencijalnih mušterija. PES Productions i Konami, čini mi se, nikad nisu bili bliže upravo takvom iskustvu. No, da ova moja loša alegorija bude malo jasnija, moramo malo dublje krenuti u novu inačicu jedne od najpopularnijih nogometnih serijala, te nastavak najbolje nogometne simulacije prošle godine.
Novi PES je izašao, vrijeme je za slavlje!
Nova godina, novi PES, no u suštini, kao gaming sadržaj, kao nastavak jednog od najpopularnijih serijala, ne nudi toliko toga ”novoga”. Sve što smo viđali zadnje dvije godine, opet je isto, predvidljivo, pa čak ni iz spomenute estetske strane nije donijelo neka poboljšanja. Netko je gadno zakazao sa fokus grupama i skupljanjem feedbacka fanova, pa nije dao osvrt na zbunjujuće, neživopisne i nepregledne menije, pogotovo u MyClubu, Master ligi, pa i osnovnom meniju. Izbornike prije samog početka meča ipak, u većini aspekata, i nije trebalo previše mijenjati, a dodano novo zimsko vrijeme (snijeg), iako dobrodošla novina, nije donijelo neke velike razlike. Nelicencirane momčadi i dalje imaju užasne dresove i grbove, nelicencirani stadioni nisu ni približno atmosferični i privlačni kao oni koji su licencirani, dok je glazba praktički neprimjetna, a suci i komentatori su (nekako) postali još gori. I dok se FIFA također odavno pomirila sa svojim izbornicima, kontrolama i vizualnom prezentacijom (jer je funkcionirala), PES se začuđujuće još drži svega što je mnoge zbunjivalo, zamaralo i što nije poboljšavalo iskustvo igranja, pogotovo (recimo) MyClub modea na kojem (vjerujem) počiva puno dodatne zarade za igru, a nije ni previše otvorena onima koji su manje iskusni. No, to kod PES-a ionako nikad nije bilo previše bitno.
PES i dalje nudi veliki broj taktički postavki, popisa posebnim sposobnosti igrača, mušićava raspoloženja iz utakmice u utakmicu, ali i puno ”praznih” faca (unatoč licenci)
Licence su velika rana i veliki hendikep za PES. Kao što smo već znali, ove godine su ostali bez licence za Ligu prvaka i Europsku ligu, ovoljetno Svjetsko prvenstvo kao da se nije dogodilo, a puno je truda uloženo da se to kompenzira sa (mnogima) nezanimljivim ligama kao što je Turska liga i legendarnim igračima kao što je savršeno replicirani David Beckham (s kojim mnogi neće znati gdje ni kako da zaigraju). Jedna od licenciranih momčadi, sa svim igračima, dresovima, stadionom i sjajnom atmosferom je Liverpool, inače meni najdraža momčad, s kojom Konami nije ”odigrao” sve do kraja kako je trebao, pa je tako najveće pojačanje Naby Keïta (da, veće pojačanje od Allisona) napravljem najgeneričnije moguće. Smiješno, zbunjujuće, pa čak i neoprostivo. No, to kod PES-a ionako nikad nije bilo previše bitno.
Izgled Davida Beckhama samo pokazuje koliko toga Konami može sa puno truda, a koliko su napravili ”aljkavi” posao kod nekih današnjih igrača
Shvaćam da zvučim pomalo cinično, no više sam ozbiljan nego što se čini. Jer, kad završe početni šokovi (opet) sporih dodavanja, težih dodavanja, ali i kad se shvati da je umjetnost dodavanja usavršena do najveće moguće razine, lagano stvari počinju ”stajati na svoje mjesto”. Većinu osvrta, na temelju demo verzije, smo pokrili zajedno sa kolegom Eduardom koji je dodatno pojasnio finese gameplaya koji nas je dočekao i u punoj verziji. Kada tome dodamo animacije igrača, njihovo ponašanje na terenu, raznovrsne taktike i sve male elemente koji na tu taktiku i vaše performanse utječu, onda je lako vidjeti da se radi o slojevitoj i iskrenoj prezentaciji nogometa u digitalnome obliku. Nespretnih scena će biti, loših dodavanja isto, lopta će više nego ikad dosada biti podložna zakonima fizike, igrač će se poskliznuti na kišnom terenu, a lopte će se odbiti od suparničkog igrača i vašem drugom igraču otežati njen prijem. Naravno, ovisi i o tome tko i kada prima loptu, no kad se sve zbroji, novi PES je sporija igra od prethodnika. Nekada možda samo nijansu, ali nekad se i dosta to naglasi, pogotovo ako igrate sa momčadima ne baš tako jake i izražene kvalitete. I dok mi neke stvari još ne sjedaju, kao udarci glavom i korneri, drugi aspekti igranja koji (često strateški i s obzirom na kontrole) nisu pretjerano drugačiji od prošle inačice, tjeraju vas da se okrenete tutorialima, vježbanju i savjetima koji daju drugi igrači online videima (ukoliko vas igra nagovori da želite postati bolji i želite savladati sve izazove koja igra pred vas stavlja). U mom slučaju, igra je upravo u tome uspjela – kako je rekao drugi kolega Ivan, PES je nevjerojatno tvrda igra, te ponekad uistinu ne da prostora da se zabavljaš (osim ako se ne rugaš sam sebi i svojim greškama), tjera na učenje i usavršavanje, na malo drugačije gledanje nogometne igre…kako bi i pravi simulator to trebao raditi.
Mnogi aspekti izbornika, sučelja i načina pripremanja utakmica ostali su nepromijenjeni, iako im je bila potrebna modifikacija u nekim aspektima
Finese oko ostalih gameplay modeova (koji se meni čine jednako (ne)privlačnima kao i prije) ostavljam kolegi Eduardu koji svakako ima više iskustva na tom polju, kako s prijašnjom inačicom, tako i s novom verzijom. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku, hoće li prošlogodišnji igrači kojima se svidjelo PES igrati i novi, po mom skromnom mišljenju dobiva pozitivan odgovor. Drugačije su neke stvari, neke teže, neke izbačene (neke novitete smo, podsjećam, spominjali u osvrtu na demo verziju), ali izuzev samog tog prekrasnog i izazovnog simulatora, ostaje jedna velika kabina, puna prašine, pokvarenih dijelova i polomljenih sjedalica. Da, prvenstveno mislim na menije, vizualnu prezentaciju, a i na licence. No, to se očito neće toliko mijenjati. Dapače, PES 2019 je pokazao da će te stvari biti sve gore. Sa Fifom kao suparnikom PES gubi bitku kao igra koja će zaraditi više i biti popularnija, jer ta bitka, sve je očitije, neće moći promijeniti pobjednika samo gameplayom. Ne živimo više u tim vremenima. A i da jest gameplay glavni faktor, sumnjam da će PES dobiti nove fanove, ako iste nije dobio prošle godine. Nekim ljudima ovo jednostavno ne leži, ili ne leži dovoljno da bi preskočili sve što im nudi EA, od Ultimate Teama, The Journeya, licenciranih momčadi i reprezentacija i tko zna čega još što donose ove godine.
Ako lopta po četvrti put ode preko gola ili u živi zid, vrijeme je za trening
E sad, što Konami može napraviti da to promijeni? Nažalost, malo je toga, izuzev kupovanja jeftinijih licenci za neke lige koje svakako nisu ”za baciti”, dapače, vjerujem da ima puno fanova raznih licenciranih liga koje se pojavljuju u ovom nastavku (možda i u narednim inačicama vidimo i HNL). Također, Konami možda pojača partnerstva sa nekim posebnim klubovima i slično, no dok FIFA kao organizacija surađuje sa EA-om, zbog financijskih razloga im nema smisla širiti svoje licence na druge izdavače. A u taj vlak je, čini se, ušla i UEFA. A dok god PES ima dovoljno dobru prodaju, te putem mikrotransakcija i MyCluba uspijeva doći do dodatne zarade s kojom su očito zadovoljni, nema potrebe za većim promjenama. Ovakvo stanje je, izgleda, svima sasvim solidno. FIFA zrađauje 365 dana u godini i nalazi se na top listi 10 najrpodavanijih igara cijele godine, ali i mnogobrojni fanovi PES-a uživaju u svim ljepotama koje im pruža Konami. A prema javljanju na našim nagradnim igrama, a i mnogima drugima, PES-u popularnost ove godine sigurno neće previše pasti. Bar ne bi trebala zbog same kvalitete ponuđenog nogometa.
Čak i mnogi koji igraju PES godinama morati će se opet smiriti i vježbati nove načine dodavanja, šutiranja i ponašanja na terenu, pazeći (naravno) s kojom momčadi igraju i kakvim igračima raspolažu
PES 2019 razvesliti će sve one koji se slažu sa tvrdnjom da je PES 2018 najbolja trenutna simulacija nogometa. A nova verzija će mnogima biti i bolja. No, igra se mora gledati kao kompletan proizvod, a to ovo nije. Neozbiljnost i nedovršenost čak kod nekog sadržaja nad kojim Konami ima kontrolu, te nedovoljno inovacija i riskantnih novih ideja, dovodi nas do slične ocjene kao i prošle godine. I to je, i dalje, maksimum.
DODATNO MIŠLJENJE i MY CLUB ANALIZA- EDUARD ŠABIĆ
Na Zlatkovu recenziju zaista nemam ništa posebno za dodati, pogodio je sa svim PES 2019 plusevima, a bome i minusima. Ono što mogu je osvrnuti se na neke od modeova koje igra ima. Opet, svi su oni ostali isti, nepromijenjeni ili malo promijenjeni. Become a Legend nema smisla ni spominjati. Master liga je ostala praktički ista, osim promijenjenih rostera ekipa i ponekih sitnica. Cijene igrača su još uvijek preniske u odnosu na stvarno stanje, a AI još uvijek “vara” u situacijama kada mora pobijediti. Ovo se odnosi na općenitu situaciju igranja protiv kompjutera iliti AI-a. Dakle, PES 2019 je kompjuterska igra, protivnički AI je dio te igre stvoren da bi vas zapravo pobijedio, pogotovo na težim postavkama, scripting postoji i prisutan je. Sve navedeno nije takav problem, ali način na koji dolazi do izražaja jest. Često zaista nema razlike igrate li protiv Liverpoola, Barce ili Dundalka, govorimo o najtežim razinama AI-a. Ukoliko “morate” izgubiti, u 95% slučajeva ćete izgubiti, ukoliko “morate” dobiti gol, ma brate možeš svih 11 igrača staviti u peterac, svejedno ćeš dobiti gol. Ovo je izrazito frustrirajuće i ne čudi da igrači koji godinama kupuju PES radi Master Lige kao primarnog moda za njih dižu ruke od igre. Da se razumijemo, Master Liga je polusolidan manager – mod koji već godinama ne pruža ništa ekstra bombastično, a u kombinaciji sa ovakvim načinom scriptinga može jedino odbiti igrače. Konami doduše nije niti najavio neke velike promjene u Master Ligi, pa je ovako nešto bilo i za očekivati. Ono gdje jesu najavili promjene je MyClub, što god netko mislio, daleko najbolji, a svakako najprofitabilniji mod za Konami. Naveliko se pisalo i pričalo o slojevitim promjenama i rekonstrukciji MyCluba za ovu godinu, o stvarima koje će igračima donijeti nevjerojatno iskustvo online igranja a Konamiju, pogodili ste, puno mikrotransakcija. Ove godine krenuo sam sa svojom MyClub kampanjom od zaista prvog dana i mogu reći da je to u startu izgledalo zaista dobro. Klasičan način napredovanja gdje imate 10 utakmica u sezoni i lovite određen broj bodova da bi se popeli u višu diviziju zamijenjen je tjednom PES ligom. Ovdje vas igra (pretpostavljam nasumično) stavlja u grupu sa 16 drugih igrača gdje u periodu od tjedan dana lovite “weekly points high score”. Ne protiv igrača iz grupe, već globalno. Te bodove dobivate, jasno pobjedama. 6 bodova je default nagrada za pobjedu, ali ono zanimljivije je da se tu pribraja i 50% bodova koje u tom trenutku posjeduje vaš protivnik. Dakle ako pobijedite nekoga tko u tom trenutku ima 60 bodova na kontu, 30 je vaše, odnosno 36 sveukupno, dok on gubi 40% svojih bodova. Zvuči komplicirano, ali u praksi zapravo nije i mogu reći da je koncept prilično zanimljiv. Svaka utakmica je bitna i drugačija jer možete naletiti na nekoga tko ima u tom trenu 4 boda, vi 80, izgubite i odjednom imate isti broj bodova. Igra pamti vaš tjedni high score, dakle najvišu točku bodova koje ste imali u nekom trenutku, pa ako ste došli do 200 bodova i tjedan završili sa 30, vaš rezultat je svejedno 200. Bitno je vezati pobjede i imati sreće sa bodovima vaših protivnika. Ovo je dosta zanimljivije od suhoparnog napredovanja kroz divizije, ali u isto vrijeme i dosta teže. 12 divizija još uvijek postoji, pošto smo u prvom tjednu svi kretali iz 12-te divizije, no nisam siguran kako napredak točno funkcionira. U prvom tjednu sam primjerice osvojio prvo mjesto u svojoj grupi sa zapravo mizernih 150 bodova, da bi me igra ovaj tjedan smjestila u jednu od grupa u diviziji 2.
Druga velika promjena u MyClubu je način dobivanja igrača. Skaut karte su još uvijek tu i nisu se previše promijenile, no “kupnjom” igrača putem tjednih (ili klasičnih) agenata sada dobivamo “pack” od 3 igrača, kao u FIFA-i. Ovo je sveukupno gledano jeftinije nego prije pošto taj “pack” plaćamo 25000 GP-a ili 250 coinsa, za razliku od prijašnjih 10000 GP-a za jedan spin, no treba napomenuti da je najčešće samo jedan igrač u packu vrijedan spomena, ako uopće ijedan. Također, ove godine je po prvi put moguće dobiti iste igrače, odnosno duplikate, što znači da nema više nakupljanja GP-a i čišćenja čitavih agenata od 150 igrača procesom eliminacije da bi dobili onih 5 ili 10 najboljih koje ste htjeli. Ove godine, ukoliko skupite 3 ista igrača, možete ih zamijeniti za nekog drugog random igrača sa istim overall ratingom.
Konami je također uveo i Featured Players, odnosno Players of the week agente po uzoru na FIFA-in Team of the week. Igrači koji su naročito dobro odigrali utakmicu prošlog vikenda naći će svoje mjesto u ovim agentima sa nabildanim Overal ratingom, naravno. Dobrodošla novost, svakako, no u ovom slučaju su malo pretjerali. Primjerice, prvi tjedan su se u Players of the week agentu našli Ziyech iz Ajaxa za overallom 96. Devedeset i šest!! Giovanni Simeone, starog Simeonea sin sa ratingom 93(!!) i još par igrača za koje možda niste ni čuli. Tko god je imao sreće da dobije nekoga od njih (ne ja, naravno) imati će ga s tim ratingom stalno, dakle dok rade PES 19 serveri. Skok od nekoliko jedinica na OVR ratingu je sasvim u redu za igrače tjedna, ali ovo je ipak malo previše. Za usporedbu, Ziyech po default-u ima OVR 84, a mladi Simeone 80… Apsurda radi, ovaj tjedan donio je još sličnih šokova. Uz nekoliko igrača iz Europe koji su se našli u izabranom društvu Konami im je pribrojio i po 8 igrača iz Palmeirasa i 8 igrača iz Corinthiansa koji su prošlog vikenda odigrali međusobni derbi. Neriješeno, btw. Tako ovog tjedna uz malo sreće možete dobiti (ne ja, naravno) jednog Felipe Mela, 35-togodišnjaka, svojevremeno zlatnu kantu Serie A sa OVR ratingom 88. U ovom izdanju najbolji zadnji vezni u igri i svaki komentar je suvišan. Ni ostatak ekipe iz ova dva kluba ne zaostaje previše za njim po OVR ratingu, a malo je reći da za veliku većinu nikad nisam ni čuo. No, ova dva kluba su jedni od Konami partner klubova, pa razloge treba i tu tražiti.
S jedne strane ovo može dovesti do raznolikijih sastava u MyClubu nakon par mjeseci igre i to je pohvalno. Tokom igranja prošlogodišnje inačice, u drugom dijelu sezone, svaki drugi igrač protiv kojeg sam igrao je u ekipi imao Ronalda, Messija, Griezmanna i Suareza, a to brzo postaje naporno. Na kraju krajeva, imao sam ih i ja. No s druge strane, ovo je ipak pretjerivanje i ekstremno je nerealno, pa treba vidjeti kako će se stvari odvijati idućih tjedana i mjeseci.
Osim navedenog, drugo se nije previše mijenjalo. Ostatak MyClub moda je ostao isti i poznat igračima koji su ga igrali proteklih godina. Moram reći da više nema zloglasnog ruleta lopti pri kupnji igrača koji je ljudima davao lažni osjećaj kontrole koju nikada nisu imali. “E, da sam stisnuo 4 milisekunde prije, dobio bi crnu loptu” i slično… Sada samo ide animacija koja nas vodi u ligu iz koje je dobiveni igrač i to je to. Kratko i bezbolno.
Sve u svemu, MyClub ipak jest bolji i ponešto zanimljiviji nego prošle godine. U kombinaciji sa većinom fantastičnim gameplayom i činjenicom da licence ovdje ne igraju neku ulogu, ovo će svakako biti jedini zapravo bitan i dugotrajan mod PES-a 2019, barem dok lag cheateri i Konamijev scripting ne pokažu svoju ružnu glavu. Da se razumijemo, daleko je ovo od korijenitih promjena i revolucija koje je Konami najavljivao, no svejedno je korak naprijed. Dovoljno velik ili ne, ostaje za vidjeti. MyClub je još uvijek kvalitetom i sadržajem prilično iza Fifa Ultimate Team moda, kao uostalom i cijela igra, no kako je Zlatko napisao, PES ionako neće pridobiti previše FIFA igrača osim ako oni sami neće tražiti brutalnu, ogoljenu simulaciju nogometne igre. Konami mora ciljati na zadržavanje vlastite baze igrača, a tu će veliku ulogu igrati količina navedenih lag cheatera i Konamijev način borbe s njima, kvaliteta servera i količina scriptinga tokom godine.
Leave a Comment