Nakon što je nekoliko puta odgođen datum izlaska igre koja u svome naslovu nosi riječ ”Project” i skraćenicu C.A.R.S. (Community Assisted Racing Simulator), poslije višegodišnjeg razvoja, kako sami kažu, savršenog modela guma i nevjerojatnog hajpa koji je pratio igru u posljednjih nekoliko mjeseci, napokon je došlo vrijeme da probam PC izdanje igre i prenesem vam svoje iskustvo kroz neke usporedbe sa nekim već poznatim racing izdanjima i obratim vam pozornost na inovacije koje nam donosi ekipe iz SMS-a (Slightly Mad Studios). PCars ima stanovitih problema, ali je zapravo – prekrasna podloga za nešto što bi moglo biti odlična igra.

Crowdfunding, odgode, glitchevi i patchevi

Odmah po izlasku i prvim reakcijama, a vjerojatno zbog činjenice da se radi o igri koja izlazi na velikom broju platformi (PC, PS4, Xbox One, Wii U), bilo je jasno da je ekipa iz SMS-a pustila van igru koja nije dovršena. Konzolaši su prijavili velik broj bugova, od vizualnih glitcheva do problema sa samom igrivošću, problematičnim force-feedbackom za volane, pa je patch za neke od problema izašao gotovo odmah nakon službenog puštanja igre u prodaju. Iako sam igrao i još uvijek igram PC izdanje igre, na sreću se nisam susretao sa većinom problema koje community spominje, već sa nekim sitnicama zbog kojih nikako ne stječem dojam da sam bacio novac. No ipak, mislim da se nakon toliko dugo čekanja i odgađanja roka izlaska, ekipa na konzolama s pravom ljuti na developere jer su svi očekivali nešto gdje se takve stvari ne bi trebali događati. Ali ajde, igra koja je djelomično crowd-funded, nije budžet bio prevelik i valjda će se SMS-u oprostiti ovakve greške, bez obzira na prijašnje iskustvo sa racing igrama (NFS: Shift i Shift 2 kao najpoznatiji naslovi). Danas mi je malo žao jer nisam stigao financirati igru kad su primali članove, mogao bih malo više prigovarati na ovu temu (a možda i zaraditi koji dolar kasnije lol).

Bugove i glitcheve na stranu, kakvu smo igru na kraju dobili i imamo li se čemu nadati kada krenu sa DLC-om i kada se krene razvijati online zajednica? Ako ste se u posljednjih par mjeseci ili zadnjih godinu dana susreli sa bilo kakvim trailerom ili videom koji prikazuje sam gameplay, jedna stvar vas je morala očarati. Grafika, grafika, grafika…PCars je igra koja izgleda besramno prekrasno. Svi auti su modelirani iznutra i izvana do zadnjeg detalja, staze izgledaju krasno, okoliš je sjajno izveden, a vremenske prilike (ili neprilike) su jedne od najboljih koje sam ikad vidio u igri. Svijetlo, sjene, zrake sunca i puno sitnih detalja koje primjećujete što više igrate čine ovu igru, po meni, viuzalno najatraktivnijom u racing žanru. Staje li privlačnost igre samo na tom aspektu? Na sreću, ne – osjećaj za detalje i finese su developeri uspjeli prenijeti i u onu kategoriju koja je najbitnija – sam gameplay.

Srž u gameplayu – gameplay u srži

Prije svega, mislim da je razlog tome činjenica da u igri nemate stotine i tisuće različitih modela auta od 100 različitih proizvođača, već vas čeka izbor od (trenutno) 40-ak racing modela. Ponavljam, racing modela auta. Nema klasičnih cestovnih sporovoznih tandrkalica (dobro, Ford Focus valjda mora biti u svakoj igri), nema sporih izvedenica od tih sporih auta, nema kamiona, nema kombija, nema okolišanja u igri koja se predstavlja kao, da napokon spomenem i tu riječ koja uvijek za sobom povlači diskusije i određeno neslaganje – simulator. Kao i svaki put kad pišem nekakav osvrt, moj argument kojim se branim kada hvalim neke aspekte je pomalo priglup, ali moram ga spomenuti – nemam pojma kako se ponaša Pagani Huayra na cesti i vjerojatno nikad neću saznati. Svejedno, znam kako se ponašaju auti na cesti općenito i da se svakog ”osjeća” drugačije. Mislim da je to jedna od komponenti u kojoj PCars definitivno briljira. Mislio sam da vidim razliku između modela auta kad sam igrao Gran Turismo 6 prošle godine. Kada sad vrtim malo film unazad čini mi se da su jedine očite razlike bile u dvije stvari: tipu pogona (prednji, zadnji, na sva četiri) i samoj snazi u broju konja. Kada uspoređujem razlike između modela koje vozim u PCars one se mogu osjetiti na puno više razina – sama težina auta, stabilnost u zavojima, stabilnost na kočenju, ulazak u zavoje, izlazak iz zavoja, understeer i oversteer, ubrzanje i ne zaboravimo ono što su zaboravili mnogi prije – zvuk. Jednom kad sjednete u npr. Ford Capri Zakspeed i čujete kako taj motor vrišti i urliče jednostavno ne želite više nikad voziti bilo što drugo. Prekrasna stvar kod ove igre je da, kad napokon sjednete u neki drugi auto, opet osjetite nove sitnice, čujete drugačiji zvuk i znate da vas čeka neko sasvim novo iskustvo na stazi i da će se iskustvo vožnje tog određenog modela razlikovati od staze do staze – imate puno više gripa recimo Spa-Francorchampsu nego što ga imate na Willow Springsu koji je na nekoliko mjesta zasut prašinom iz pustinje u kojoj se nalazi.

Jedna od stvari koja me je jako ugodno iznenadila je činjenica da su vam sve staze i svi auti dostupni odmah. Nema otključavanja, nema kupovanja, nema grindanja kredita da bi se radile nadogradnje, nema tog koncepta u kojem se nešto mora osvojiti kako bi se krenulo dalje. Career mode vam daje priliku da krenete odakle god želite. Želite krenuti s kartingom i probijati se prema višim klasama? Želite krenuti iz GT3 serije? Renault Cup? GT4 možda? Formula? LMP? Može, nema problema, kreirate profil i krećete u akciju. Želite probati nešto drugo u međuvremenu? Nema frke, napravite novu karijeru, ne morate brisati staru i vozite dalje. U recenziji Gran Turisma 6 koju sam pisao za GG sam spomenuo kako mi je zbilja dosadio taj spori start koji igra ima. Spor auto, malo kredita, dosadne utrke. PCars nema takav pristup, i iako se možda nekima ne svidi, ja ga definitivno pozdravljam i osjetim koliko je taj community based development tu imao utjecaja. Nemojte me krivo shvatiti – iako imate priliku sjesti odmah u Formulu 1, ne znači da će to iskustvo biti odmah ugodno i ispunjavajuće. Igram igru već 10-ak dana svakodnevno i mislim da još nisam spreman da sjednem u LMP endurance formu natjecanja ili Formula utrke. Arkada, simkada, simulacija, štogod, PCars ima način na koji se vozi, jako je detaljan i jako je, ako ga takvim učinite – težak. Opet stavljam naglasak na neke riječi: ako ga takvim učinite. Kad sam krenuo s igrom, želio sam je samo ”provjeriti” – ostavio sam racing assiste uključene (traction control, ABS, stability control itd.) i težinu protivnika na nekih 40%, zajedno sa strelicama koje vam otprilike sugeriraju zone kočenja prije zavoja. Ovo mi nije prva racing igra, znam neke od staza na kojima sam vozio i to je jednostavno bilo prelagano. Nakon toga sam odlučio maknuti traction control i strelice kao indikatore kočenja, podignuti težinu protivnika na 60%. Razlika je odmah bila očita, ne toliko u tome da se AI počeo ponašati bolje, već zbog ekstra opreza kod ubrzavanja i pravilnog kočenja koje je, stvarno se čini tako, ključ za svaku pobjedu. Rano bih kočio u svaki zavoj, vozio sporo i oprezno. Ali svejedno, par krugova i polako se dobije dojam kako auto gurati prema limitu.

Ljepota u izazovima

Nakon par dana, napokon je bilo vrijeme da maknem sve assiste koje igra nudi i uključim realnu potrošnju guma i realne štete, podignem AI level na 80%. I to je onda to – teška, izazovna i prekrasna igra. Svaka nova utrka, svaki zavoj, svako pretjecanje i svaka sekunda postaje bitna. Nema rezanja zavoja, nema guranja protivnika sa staze (jer ćete: uništiti ovjes, gume, spojlere ili ispasti skupa s njim sa staze ili biti diskvalificirani zbog namjernog udaranja protivnika), nema ništa na silu, nema forsiranja na prvom zavoju i prekasnog kočenja jer su vam gume hladne i tako se ponašaju i sve što vas dočeka ako ih forsirate u prvom krugu je još hladnija zemlja ili ograda. Ne možete preskočiti kvalifikacije i nadati se da ćete sa posljednjeg mjesta lagano prestizati sve i stati na pobjedničko postolje. Počinjete uživati u svakom practiceu prije utrke i svakoj kvalifikacijskoj rundi.  Ono što me također veseli je AI koji je kompetitivan i ponaša se, uglavnom, jako dobro. Neće se ponašati kao manijaci bez kontrole i pokušati vas izgurati u svakom zavoju, niti će voziti jedan iza drugog po točno određenoj liniji. AI nudi taman onoliko akcije i izazova koliko treba da učini jedno single player iskustvo zanimljivim. Ne može se ništa usporediti sa dobrom online utrkom, ali taj modul je još u povojima i treba mu dati malo vremena da se razvije. Preglednost i kutovi gledanja tokom vožnje su isto dosta dobri. PCars ima ”helmet cam” koja vas stavlja direktno u kacigu, zvuk motora postaje malo prigušen i možete kontrolirati koliko će fokus/blur biti na stvari koje se događaju ispred vas. Probao sam voziti tako, simpatično je, ali sam na kraju ipak iskoristio opciju da se kaciga makne, ali da istovremeno imate blagi pogled prema zavoju koji vam se približava (look to apex). To je još jedna od stvari koju možete prilagoditi svojim željama i potrebama, cijeli interface se može tweakati do beskraja, osjećaj brzine, osjećaj prelaženja preko rupa, sama brzina kojom se vanjski svijet ”miče”, osjetljivost vašeg kontrolera/volana na gas ili kočnicu, skretanja lijevo ili desno. Iskreno, tvornički postavljeni parametri na tom polju nisu sjajni i morao sam prilagođavati te module (pogotovo steering sensitivity), ali jednom kad ih podesite sve štima. Sad, što se tiče samog podešavanja auta za svaku zasebnu stazu i utrku, postoji mogućnost da sejvate vaše presete za pojedini autu i pojedinu stazu, ali ako nemate prethodno znanje o tome što radi pritisak u gumama, kakav bi trebao biti gear ratio i kako podesiti diferencijal, to može biti malo zbunjujuće i mislim da su se trebali potruditi da te neke elemente malo približe igračima. Ja imam samo vrlo općenitu ideju o tome kako će promjena koju napravim djelovati na ponašanje auta, tako da uglavnom ignoriram modifikacije na autu (makar dok ne vidim nekakav podforum koji negdje na netu gdje će ekipa ostavljati smišljene promjene za svaki auto/stazu). Isto tako, glas vašeg trkaćeg inženjera kojeg čujete u slušalicama uglavnom daje posve očite informacije ili ih ne daje uopće (jedan od bugova koje sam susreo je da ga u potpunosti izgubim na pola utrke i ne čujem ga više nikako do starta iduće), tako da ni od njega nemate previše pomoći, čak ni onda kada vam počne padati kiša. Pa onda počinjete obraćati pozornost na vremensku prognozu, gledate nakupljaju li se oblaci na nekim dijelovima staze i pripremate se za kaos koji nastane ako se nađete na soft gumama, a taman ste prošli pit lane i znate da vas čeka čupanje i borba u svakom zavoju dok ne obavite promjenu guma.

Staze i utrkivanje po kiši izgledaju spektakularno i stvarno volim kad se vrijeme malo okrene, makar i samo malo magle palo, jer samo čim se smanji vidljivost na stazi, dobijete dimenziju više i još jedan faktor na koji morate paziti ako želite završiti utrku ”u bodovima”.  Sve u svemu, mislim da PCars pruža odlično iskustvo utrkivanja, jednom kada ga namjestite po svojim preferencijama. U usporedbi sa nekim drugim igrama iz žanra, mislim da nadilazi to iskustvo koje sam imao u Gran Turismu i po fizici podsjeća na Assetto Corsu, iako tu igru nisam imao priliku igrati duže vrijeme, ali mi je isto bila jako dobra. Ne mogu uspoređivati grafiku s onime što vidimo u Gran Turismo jer jednostavno ne bi bilo fer, budući da je PCars izašao na novoj PlayStation konzoli i već su prije godinu dana javili da neće biti izdanja za PS3. Ono što mogu usporediti direktno sa Gran Turismo serijalom je pristup – potpuno je drugačiji, svjež je i meni se osobno više sviđa. Gran Turismo 6 je igra koja je bila (i još uvijek jeste) prepuna bugova od prvog dana izlaska koji do danas nisu ispravljeni i to je jedan od razloga zašto se takav traljav pristup Polyphony Digitala i majstora Kazunorija ne sviđa ljubiteljima racing simulacija. Nije mi namjera ovo pretvoriti u kritiku SMS-a i njihovog pomalo nespretnog puštanja igre u prodaju, ali definitivno je stvar koju treba uzeti u obzir kada odlučujete kome ćete dati svoj novac.

Na kraju, shvatite Project C.A.R.S. upravo kao to – projekt. Prostora za napredak definitivno ima: career mode bi trebao biti lišen stvari kao što su e-mailovi koje primate i nekakvih twitter-like postova koje vidite nakon svake utrke, tuning auta bi trebao biti bolje objašnjen za laike i casual igrače i neki bi auti kao što je BMW 320 turbo trebali imati manje gripa na stazi. No, jednom kad se riješe bugova, glitcheva i postignu visoku ili vrlo visoku razinu kompatibilnosti (makar na polju force feedbacka) sa svim kontrolerima/volanima, pa kad na sve to dođe DLC (nove staze i novi auti koji su već najavljeni da će se pojaviti u igri) zajedno sa sređenim online modulom, mislim da ćemo imati fantastičnu igru. Već je sada odlična i mislim da je mogu igrati gotovo svi – oni koji žele više arkadni pristup, bez štete i proklizavanja guma na startu, do onih koji uživaju u izazovnoj simulaciji koju Project C.A.R.S. definitivno može pružiti. Iskreno, samo mi dajte Nordschleife i Ford Capri u ovakvoj vizualno-zvučnoj perfekciji i ja sam sretan.