Prijenosna konzola, smartphone ili nešto između?

Spajanje gaminga i mobitela iznimno je težak zadatak koji od N-Gagea do iPhonea nije propisno riješen. Kakve veze to ima sa Sony Vitom? Ne radi se o mobitelu, no prva reakcija na uređaj bila nam je “a zašto ne?”. Od dolaska vrlo sposobnih smartphoneova ručne konzole postaju sve manje relevantne i svi se od analitičara do kupaca pitaju koliko one imaju smisla u doba kada je teško opravdati kupovinu i nošenje ičeg više od jednog uređaja.

Ipak, Nintendo 3DS ima zavidnu prodaju, a Sony Ericssonov izlet u mobilno igranje je brzo zaboravljen pa valjda postoji još pokoji dolar koji se može iscrpiti iz tog tržišta.
PlayStation Vita ne odlazi daleko od originalnog PlayStation Portable koncepta i veći dio promjena su evolucijske prirode. Osnova je ista: veliki zaslon, analogne kontrole i fizički mediji za igre, no svaki od njih je proširen, uz druge dodatke, naravno.

Sony has been generous

Oblik konzole je sličan starom PSP-u uz nešto veće dimenzije koje bez direktne usporedbe nisu previše vidljive. Masa je nešto manja i Vita ne iznenađuje sa svojih 260 grama. Iako je više prenosiva nego prijenosna, konzolu je moguće koristiti u tramvajima i autobusima (u pokretu), ali nije jednako praktična kao što je smartphone. Za ozbiljnije igranje potrebno je imati mir i koncentraciju (kao na “velikim” konzolama). No, tu moramo dodati da je pimplanje po touchpadu tijekom igranja u pokretu sve samo ne “jednostavno” iskustvo.

Na prednjoj strani nalazi se raskošan 5 inčni OLED zaslon izvrsne kvalitete koji je ovoga puta i osjetljiv na dodir. O njegovim prednostima i manama nešto kasnije. S lijeve i desne strane su klasične Playstation kontrole ispod kojih se nalaze analogni stickovi. Bolje su izvedeni nego na originalnom PSP-u i zamalo bi napisali da su “pravi” stickovi, no nažalost nisu klikabilni. Dosta iskaču s površine konzole pa bi mogli biti ranjivi u prenošenju.

Uz vrlo dobre zvučnike, prednja strana ugošćuje još Select, Start i PS tipku koja služi za povratak u glavni izbornik, dok su donji lijevi i desni rubovi šuplji pa kroz njih možete provući vezicu, privjesak ili talisman za sretan gaming, ako ga kao svi normalni ljudi posjedujete. Suprotni rubovi imaju R1 i L1 kontrole napravljene od prozirne akrilne plastike, zaista ništa posebno.

Gornja je strana također načičkana pa tako ima tipku za paljenje, utor za PS Vita igre i sučelje za spajanje dodataka ispod identičnih poklopaca kraj kontrole glasnoće. Na donjoj strani, kraj 3,5 mm utora za slušalice nalazi se sučelje za punjenje i prijenos podataka na koje ćete se spajati isključivo Sonyjevim kabelom. Korak unazad od mini USB-a na PSP-u.

Osim dva (ugodna) gripa i druge kamere (prva je na prednjoj strani, desno od zaslona), pozadina je prazna, ali napravljena od glatke plastike koja uspješno skriva da je osjetljiva na dodir. Uz svu silinu žiroskopa, senzora, tipki i kamera, Sony je u Vitu utrpao ne jednu nego dvije površine osjetljive na dodir tako da developeri imaju širi raspon kontrola nego na klasičnim kućnim konzolama. Kamere koje dolaze s Vitom su, nažalost, veoma niske kvalitete i proizvode uistinu loše fotografije i video snimke, što je u današnje vrijeme hrpe megapixela u mobitelima za jednu kunu neshvatljiv potez. Kućište je veoma dobre kvalitete i izgleda elegantno, iako bi voljeli malo više mašte u dizajnu koji je prilično generičan, a po nekim pitanjima i regresivan pa tako baterija više nije zamjenjiva.

Sučelje kao kič

Nemamo problema s hardverom i teško bi mu našli ozbiljniju manu, no softver je druga priča. Nemojte nas krivo shvatiti, nikako nije “dealbreaker”, no LiveArea ne može niti držati svijeću starom XMB-u koji je bio minimalistički praktičan i funkcionalan. Novo sučelje se temelji na smartphone-like ikonama, okruglim i šarenim smještenim u vertikalne virtualne zaslone koji se mogu lako dodavati (do maksimalnih 10) i uređivati. Pozicije i broj ikona, kao i pozadina svakoga ekrana se lako mijenjaju, no ovdje prestaje logika. Pritisak na Settings ne dovodi vas u postavke uređaja, nego s desne strane otvara zaslon na kojem morate pritisnuti Start da uđete u njih. Ista je stvar s glazbom, videom i igrama.

S pozitivne strane, takav pristup ima nekog smisla jer se tako izbornicima krećemo po vertikalnoj, a s otvorenim aplikacijama po horizontalnoj osi. Njihove ikone vidljive su na vrhu zaslona koji nas dovoljno podsjeća na Androidov Notification bar te smo ga više puta s nadom na licu probali povući prema dolje. Bezuspješno. Pohvalili bi takav multitasking da je nešto sposobniji, no ovako nam je i obično surfanje webom uvjetovano gašenjem aktivne igre, tako da nam na kraju takav multitasking nema baš smisla.

Kičasti dojam izbornika samo zaokružuje neobična i nepotrebna “muzak” glazba za liftove koja se srećom može lako ugasiti.
Ugrađene su solidne aplikacije za glazbu, video i web, uz verziju Google Mapsa i sijaset Sonyjevih dodataka za komunikaciju s drugim korisnicima, praćenje trofeja i prijatelja i, naravno, kupovinu sadržaja. PSN store trenutno nije dostupan u našim krajevima (tek od 22.02) pa ga nažalost nismo mogli niti posjetiti.

Cijeli operativni sustav se kontrolira isključivo zaslonom, tako da tipke nemaju nikakvu funkciju, čak i na mjestima gdje bi bile praktične i logične. Vjerujte nam na riječ da to uistinu zna biti frustrirajuće. Također, jedina svrha pozadine osjetljive na dodir je u igrama. Stvar je trenutno samo “gimmick”, manje-više beskoristan dodatak koji je prvih nekoliko korištenja simpatičan, no s vremenom postaje naporan. Trenutno se radi o tehnološkoj demonstraciji, a za dalje ćemo vidjeti što developeri namjeravaju.

Već spomenuti web browser bazira se na Webkit engineu, istom kakav koriste iOS, Android, Safari, Chrome i mnogi drugi, tako da je prikaz stranica odličan, a poštivanje standarda potvrđuje 99/100 rezultat na najnovijem ACID testu. To nažalost ne znači da je podržan Flash (iako ga Sony najavljuje) ili HTML5 video, no za povremeno surfanje će dobro poslužiti. Malo je čudljiv tijekom scrollanja sadržajem, što nas navodi na zaključak da ima nedovoljno aktivne memorije, no ipak smo se lako na to naviknuli.

Od Sonyjevih firmware najava napomenuli bi još Facebook, Twitter i Skype. Potonji bi pogotovo mogao biti koristan, obzirom da su dvije ugrađene kamere trenutno korisne samo u igrama.

Ja i moj stariji brat mi u mene PS3

Integracija Vite i starijeg brata je izvedena u Remote Play ruhu poznatom s PSP-a. Moramo spomenuti da „stvar“ radi puno glađe nego na PSP-u, izbornici lete, HD video i DLNA korištenje na daljinu rade izvanredno. U slučaju Vite, Play dio Remote Play tehnologije napokon ima i pravi smisao. Naime, moguće je igrati PS3 naslove direktno na vašoj Viti (naravno, uvjet je da je medij igre u samom PS3-u) uz zadovoljavajući frame rate.

Ono što bi moglo predstavljati problem je nedostatak svih kontrola na Viti (klikabilne gljive, R2, L2), no vjerujemo da će Sony doskočiti i ovom problemu na pravi način (stražnji touchpad možda?). Uz navedeno, zgodno je reći da Vita nije sposobna u lokalnoj mreži koristiti DLNA protokol i nadamo se da će Sony to ubrzo ispraviti. Moguće je i direktno spajanje na konzolu s već spomenutim “posebnim” Sony kabelom.

Njegovo veličanstvo ARM Cortex-A9 MPCore

Ugrađeni hardver je jedna od najsvjetlijih Vitinih točaka. Da ne nabrajamo suhoparne brojke i specifikacije, radi se iznimnoj platformi koja uključuje četverojezgrani procesor sposoban za predivnu grafiku prilično blisku sadašnjoj generaciji konzola. Mogućnosti dane developerima su široke i ne sumnjamo da ćemo vidjeti ne samo grafički lijepe nego i gameplayom bogate igre.
Ostatak hardvera više zvuči kao moderan smartphone nego gaming konzola – WiFi, Bluetooth, GPS  i 3G verzije u nekim zemljama.

 Obzirom da igre dolaze na posebnim memorijskim karticama (uz koje je moguće koristiti i obične) možemo sa zadovoljstvom objaviti da je monstrum zvan UMD mrtav, zbog čega Vita ima dulje trajanje baterije, ne proizvodi buku i nema pokretnih dijelova. Kad smo kod trajanja baterije, ono nas je prilično iznenadilo. Igrali smo se preko 5-6 sati u komadu, a glazbu slušali dovoljno da smo mi odustali prije nego konzola.

Dakle…

Zaključno možemo reći da smo generalno s konzolom zadovoljni. Hardverska strana je, od kvalitete izrade do ugrađenih komponenti, odlična. Sučelje je kičasto i zbunjujuće, uz malo opcija i nedovoljno logike, kao da ga je radilo više timova koji su bili smješteni u različitim dimenzijama.

Vjerujemo da u bližoj budućnosti nema previše mjesta za samostalne ručne gaming konzole, niti za igre na fizičkim medijima (ujfu!), no Sony je u obje situacije uzeo hibridni pristup. Igre se mogu downloadati, a Vita je u osnovi smartphone bez onog “phone” dijela. Još kako je Sony Ericsson postao Sony, ne sumnjamo da će se pojam konzole i mobitela uskoro spojiti. Nestrpljivo čekamo igre i firmware nadogradnje, no već sada Sony Vita od nas dobiva palac gore i preporuku.

A za kraj jedno iznenađenje. PlayStation Hrvatska i GoodGame.hr imaju poklon za 10 PSVita gamera (PSN Store voucher za hit igru). Sve što trebate napraviti jest poslati sliku kako se igrate na svojoj Viti. Pa, ‘ko prvi, njegovo. 🙂