Double Fine Productions nastavlja sa svojim projektima, među kojima su i neki koji se bitno razlikuju od nekih igara koje bi očekivali od Tima Schafera. Nova igra tima kojeg predvodi Lee Petty, treća je igra pod njegovim vodstvom. Nakon Stackinga i Headlandera, dolazi nam naslov koji naginje više Headlanderu nego puzzle avanturi Stacking, ili Broken Ageu ili Grim Fandangu. Rad je roguelike akcijska igra iz trećeg lica, sa proceduralno generiranim razinama koja nas uvodi u apokaliptični svijet koji je ujedno pun humora i dobre glazbe, u Brutal Legend stilu.

Osjećaj apokalipse će nekad biti još bliži zbog vašeg katastrofalnog igranja

Nekad se pojave igre koje te jednostavno pošamaraju

Radnja Rada je smještena u neodređeno vrijeme na (vjerojatno) zemlji (iako je jasno iz artefakata, stila i diskursa kako se radi o pop kulturnom američkom okruženju kasnih 80tih godina) kada su se dogodile dvije velike apokalipse. točnije, Double Fine su postavili premisu igre da se zapravo radi o apokalipsi nakon apokalipse, i životu nakon takvog događaja. U toj takozvanoj post-postapokalipsi u kojoj nas smještaju, život održavaju razni strojevi koji su na izdisaju, a nade u bolje sutra previše i nema. No, opstanak čovječanstva, očuvanje tih strojeva i dolazak do određenih odgovora ovisi o grupi tinejdžera/djeca koji jedini mogu ispuniti zadatke, prelaziti velike udaljenosti i boriti se protiv raznih prepreka i mutanata po putu. Upravo te mutacije koje dolaze iz raznih uređaja, pa i okoliša, središnjica su ove akcijske, popularno karakterizirane rogue-like igre, u kojoj vašeg lika možete pojačati određenim mutacijama, dobiti manje pomagače u raznim nepredvidivim borbama, učiniti sebe kratkoročno bržima i/ili jačima, a ujedno sa svojim ”zračenjem” utjecati na okolinu i tako si, pretežito, stvarati određene nove probleme. Šteta samo što neki od tih detalja nisu i tako jasno predočeni u startu same igre, koja vam već nakon nekoliko minuta daje do znanja da vas neće nimalo štedjeti, niti ”voditi za ruku”.

Rad vas odmah smješta u akciju koja donosi interakciju s drugim likovima, kupovinu pojačanja koja vam vraćaju energiju (iako još nemate novca i do njega je jako teško doći), daju trenutne sposobnosti, ali vam i smješta poseban izazov u svemu. Naime, kad jednom poginete sa izabranim likom, nema ponavljanja – vraćate s ena početak, vaš lik više nije opcija i ”run” se nastavlja sa jednom od preostalih likova. Tada ne pomaže ni što ste nešto naučili o levelu i opasnostima jer se svaki put sve iznova generira. Tajne lokacije, pojačanja, neprijatelji, platforme, sve je na novim mjestima, neke stvari se ni ne vraćaju, a događaju se neke sasvim druge. Samim time, Rad ne donosi puno opuštanja već jedno old-school grindanje po raznim lokacijama, borbe s teškim protivnicima i pažljivo strategiziranje i okolišanje ulaska u određene bitke i lokacije, u stilu nekih drugih igara iz 80ih i 90ih. Još kad uzmemo u obzir da se razne ”mutacije” vašeg lika događaju nasumično, početno upoznavanje svih tih mutacija moglo bi predstavljati problem, iako je ukratko objašnjeno što pojedinačna omogućuje. No, nije da možete ovisiti o toj mutaciji idućega puta, nekad se ne dogodi tako brzo, nekad uopće nije toliko dobra, a neprijatelja je na svakom kutu.  Ukratko, igra je užasno teška. Pogotovo nekome tko nije navikao na ovaj žanr, pa ni na ovakvu ”okrutnost” unutar žanra koji ne štedi vrijeme da vas baci u teške situacije, teške neprijatelje i da ovisite o nasumičnosti kako bi dobili određeno pojačanje.

Jedan od hrabrih ”naivaca”

Pojačanja su, doduše, zanimljiva i raznolika, od komičnog bića koji puca na vaše protivnike, a inače ga nosite na leđima, do kratkih rush moći koje vas čine dosta opasnijim za protivnike. No, i tu dosta ovisi o tome kako se ”poklopi” količina pojačanja, itema i kakvi protivnici nalete, a svaka lokacija završava još i jednom većom i opasnijom bitkom koja također ne da puno vremena da se priviknete, razvijete strategiju i ne izgubite život i vratite se na početak. Ponavljanje je majka znanja, a ovdje je aspekt zbog kojeg bi, ipak, mnogi mogli odustati nakon nekoliko sati pokušavanja. Ako izdrže i toliko.

Mutacije su važan dio gameplaya

Šteta za težinu, neki bi rekli šteta i za žanr, no svakako unutar žanra igra dosta dobro funkcionira – kontrole su jednostavne, i malo spore, ne donose neku vizualnu atraktivnost, ali žive unutar svoga old-school stila. Dizajn, VHS kvaliteta slike za vrijeme loadanja igre, glazba, i poneka pošalica i zanimljivi detalj za fanove popularne kulture stare skoro 40 godina razveseliti će mnoge koji imaju dosta iskustva u ovakvim teškim igrama, pa će i svakako s tom težinom dobiti jedan aspekt nostalgičnog osjećaja natrag.Rad je popraćen sjajnim ilustracijama. Iako se igra čini dosta ”indie”, i na neki način to svojom prezentacijom i atmosferom i jest, svakako se radi o pažljivo konstruiranoj igri punoj dizajnerskih postignuća. Igra i okoliš je postapokaliptični, no vidi se trud u dizajnu likova, čudovišta, pa i rad na humoru za vrijeme raznih animacija i tijekom praćenja vašeg igranja od strane ”starješine” koji pruža narativne elemente i komentare s vremena na vrijeme.

Izometrični pogled donosi određenu preglednost o old school osjećaj

Sveu svemu, nasumično, proceduralno generiranje levela, daje određeni kaso, nepredvidivost, raznorazne kombinacije moći vaših likova i razne izazove. Vremena za opuštanje puno i nema, no tu je sjajna atmosfera, humor i donekle simplistične kontrole koje su, ipak, možda mogle biti malo progresivnije od stila iz 80ih. Unatoč zanimljivoj premisi, kirtiki untar priče vezanu za apokalipsu, okoliš i podcjenjivanje tinejdžera (teme koje su nam zbilja bliske u današnje vrijeme, barem što se tiče nekih situacija koje možda pratimo, kao što su klimatske promjene) malo je reći da je Rad vrijedan dio gaming ponude ove godine. Unatoč tome, težina igre i ekstravagantni pristup čine je igrom koja će imati ipak malo rjeđu zainteresiranu publiku, koja će provesti ovu avanturu do kraja. Ako se pronalazite u žanru, i volite nove izazove, a volite i Double Fineove igre (bez obzira jesu li point ‘n’ click avanture ili ne) vrijedi isprobati Rad. No, ipak je malo previše izazova i previše težine za mene, a mislim i za jednu dobru većinu koja bi inače zaigrala igru ovakve atmosfere i premise. Čini mi se da bi bila puno bolja, da je ipak malo popustljivija i da je išla jednim drugim sigurnim putem, izvan takozvanog rogue-like žanra.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.