Video igre su umjetnost – s ovom konstatacijom susreli smo se bezbroj puta, zar ne? Slažete li se s njom? Koliko vam sjajnih igara prođe kroz misli pri samom spomenu ove kratke sintagme?

Video igre su još davno probile barikade konzervativnosti i prešle u potpuno novu dimenziju kreativnosti, čiji su jedini limiti hardver i genijalna mašta pojedinih autora. Godinama unatrag, igre i umjetnost žive u jednoj slatkoj simbiozi, prekrasnoj harmoniji koju ne primjete samo oni koji su ostali zatočeni u neugodnom paklu konzervative. Kreativnost i umjetnost sada su neizostavni segmenti većine eksperimentalnih virtualnih interaktivnih kreacija, čija je glavna svrha izazivanje određenih emocija kod igrača. Ipak, za implementaciju najluđih dijelova mašte pojedinih autora, rijetko koji izdavač ima razumijevanja, a glavni razlog za takvo što je strah. Strah od komercijalnog neuspjeha najčešće predstavlja kočnicu za davanje „zelenog svjetla“ za brojne igre koje su „drukčije“ od standardnih.

No, nije sve toliko crno. Ipak je tu nekolicina „hrabrih“, na čelu sa Sonyjem, koji su uvijek spremni za raznorazna eksperimentiranja. Upravo neki od tih Sonyjevih „eksperimenata“ i danas nose epitet jednih od najboljih, najoriginalnijih i najemotivnijih igraćih iskustava u povijesti video gaminga. Ico, Shadow of the Collossus, Journey – samo su neke od igara koje su u nama izazvale buru različitih emocija. To su igre kojih se rado sjećamo i koje svako malo spominjemo kao reference za „nove nade“ koje dolaze. Upravo jedna od tih novih nada jeste i Rain – nova originalna igra, rođena i odrasla u Sonyjevoj tvornici čuda, koja dolazi s nezahvalnim zadatkom “donošenja nečega sasvim novog” u svijet virtualne zabave. No, uspjeva li u tome ili je Journey tu ljestvicu ipak podigao previsoko?

DIGITALNA VERZIJA KIŠOVITE BAJKE

Sonyjevi japanski first party developeri, poznati po svojoj originalnosti i inovativnosti, u više navrata uspjeli su nas ugodno izenaditi svojim ostvarenjima. Uspjeli su to učiniti i s Rainom, PSN ekskluzivom iza koje stoji nekolicina razvojnih timova. Naime, na igri su radili PlayStation C.A.M.P. (EchoChrome, Tokyo Jungle), Acquire (Tenchu serijal) i SCE JAPAN Studio (Ape Escape, LocoRoco, Patapon), razvojni timovi, koji su inače poznati po prilično drukčijim igrama. Baš kao i većina naslova gore spomenutih developera, ni Rain nije „obična“ igra. U pitanju je još jedno originalno i nadasve neobično ostvarenje, koje se definitivno neće svidjeti svima, no oni koji su spremni dati šansu ovoj emotivnoj bajci, sasvim sigurno neće ostati ravnodušni.

TIHI BIJEG KROZ USPAVANI GRAD

Rain je fantastična bajka ispričana sa zaista malo riječi, međutim ponekad samo nekoliko riječi može značiti više nego stotine tisuća knjiga, zar ne? Na sasvim originalan način, igra nas uvodnom animacijom načinjenom vodenim bojama i potpomognutom minimalističkom tekstualnom naracijom, uvodi u samu priču, koja počinje jedne tihe kišovite noći. Bezimeni dječak budi se usred noći s nemirom u grudima. Nešto očito ne štima. Pogledavši kroz prozor, on primjeti siluetu djevojčice koju proganja jezivo kosturoliko stvorenje. San ili java? Ne razmišljajući o tome previše, on hitro „iskoči“ iz kreveta i uputi se za njom. Prativši djevojčicu i uporno čudovišno biće, dječak prođe kroz magični portal, koji ga potom baci u mračne ulice nepoznatog gradića smještenog u svijetu u kojem kiša ne prestaje, niti zora ikada stiže. Sklonivši se na trenutak od uporne kiše, izgubljeni dječak shvati da je nevidljiv. On potom zakorači na kišu, a hladne kapljice koje se odbijaju od njega i počeše polako otkrivati njegovo do sad „izbrisano“ tijelo. „Vidljiv sam samo na kiši“, pomisli on. No, što se dogodilo s djevojčicom i gdje je ono strašno čudovište? Odlučan da pronađe, a potom i spasi nemoćnu djevojčicu, bezimeni dječak započinje svoje lutanje bezimenim kišovitim gradom, nad kojim se nadvila beskonačna tama. Tako započinje spasilačka misija izgubljenog dječaka. Odlučan da pronađe djevojčicu, dječak kreće u avanturu svoga života, koja će proći kroz nekoliko različitih i definitivno nezaboravnih etapa.

Glavni zadatak prvog dijela igre bit će pronaći izgubljenu djevojčicu

Originalna priča koja krasi ovaj naslov, neće vam otkriti puno detalja. Zahvaljujući sjajno ukomponiranoj, ali iznimno siromašoj naraciji, doznat ćete sitnije detalje o samoj priči, međutim upravo ta siromašnost informacijama, omogućava igračima krojenje određenog segmenta priče i osobnog shvaćanja istih. Svatko će u svojoj glavi imati različitu interpretaciju onoga što se događa.

Bezimeni dječak vidljiv je samo na kiši

VIDLJIVO-NEVIDLJIVI GAMEPLAY

Rain bismo najlakše mogli okarakterizirati kao stealth puzzle platformer avanturu – ineteresantan miks, koji bi trebao privući veliki broj igrača (ruku na srce, tko ne voli igrati igre iz barem jednog od navedenih žanrova?).

Ova igra donosi jedinstvenu gameplay mehaniku zasnovanu na kombiniranju elemenata spomenutih žanrova uz originalno balansiranje između „vidljivosti i nevidljivosti“ – dječak je, kao što smo već spomenuli, vidljiv samo na kiši te postaje nevidljiv čim se skloni s iste. Lutajući napuštenim ulicama usnulog grada, dječak će morati preskakati raznorazne prepreke, rješavati prilično jednostavne zagonetke te konstantno izbjegavati čudovišta koja patroliraju kišom natopljenim ulicama, mračnim prolazima i hodnicima. A sve to moći ćete činiti sa samo tri tastera – run, jump i interact.

Malo parkoura nikome ne škodi

Samoća u stilu nezaboravnog Icoa proteže se od samog početka pa sve do kraja igre. Igru bismo mogli podijeliti na tri segmenta – spasilačku misiju, eskort misiju i misiju kranjeg preživljavanja i bijega iz kišovitog grada. Prvi dio igre provest ćete usamljeno u potrazi za djevojčicom, međutim već nakon nekoliko chaptera uspjet ćete sustići djevojčicu, a tada igra postaje još interesantnija, ponajviše zbog suradnje između njih dvoje pri rješavanju zagonetki (npr. dječak će pomoći djevojčici da se popne na više nivoe, dok će ona njemu „dobaciti“ blokove, pomoću kojih će se i on popeti).

Svjetlost i zaklon od kiše – vaše jedino skrovište od čudovišta

Prilično jednostavan gameplay pratit će vas od početka do kraja igre. Red skakutanja, red šuljanja i skrivanja te red rješavanja laganih zagonetki – sve djeluje jednostavno i ne donosi apsolutno ništa novo, zar ne? Međutim, jednom kada zakoračite u ulice ovog grada i shvatite da su čudovišta također vidljiva samo po kiši, da se protiv njih ne možete boriti i da ste u 99,99% slučajeva pokojni kada vas ugledaju, shvatit ćete da je ova igra ipak nešto drukčija od sličnih igara kakve igrate svakodnevno. Naime, svako čudovište na koje naiđete, donosi djelić drukčijeg gameplay pristupa. Od jedne vrste čudovišta ćete samo bježati, od druge ćete se skrivati na „suhim mjestima“ (dakle, sklanjanjem s kiše), trećoj vrsti postavljat ćete raznorazne zamke, četvrta će vam često blokirati put, što će od vas zahtjevati da malo razmislite i da ta čudovišta zaobiđete ih rješavanjem prilično jednostavnih zadataka (najčešće se radi o „block puzzle“ zagonetkama u kojima je, kao što i samo njihovo ime kaže, potrebno gurati i pomicati raznorazne kutije i objekte s ciljem pronalaska rješenja). Uz sva ta „obična“ čudovišta tu je i Unknown – ono glavno veliko kosturoliko čudovište s početka igre, koje će dječaka i djevojčicu konstantno proganjati  te u tom svome naumu biti upornije i od tvrdoglavog Nemesisa iz Resident Evila 3. Čak i pojedini momenti u kojima ćete se susresti s njime, veoma podsjećaju na neke legendarne trenutke bjekstva od džinovskog mutanta kojem je riječ „Staaars“ nekako prirasla k srcu.

Unknown će vas poput Nemesisa konstantno proganjati

U ovoj igri često ćete ginuti. Instant death u ovoj igri je konstantno na snazi te ćete često pred sobom gledati ekran s natpisom „The Children have been swallowed by the Darkness“. Možda nećete ginuti u onolikoj mjeri koliko ste to činili igrajući recimo Limbo, no i ovdje vrijedi dobra stara metoda „pokušaja i pogrešaka“. Na svu sreću, checkpointi su toliko česti da vam povratak nekoliko ekrana unatrag neće teško pasti.

JEDAN BIJEG IZ GRADA SASVIM JE DOVOLJAN

Rain je igra koju je najbolje odigrati samo jednom. Iako dolazi s New Game + opcijom, pa čak i unatoč činjenici da višestrukim igranjem dolazite do raznoraznih saznanja o priči koja prilikom samo jednog prelaska ostaje u potpunosti nedorečena, ponekad je najbolje pustiti mašti da odradi svoj dio posla. Naime, za potpuno razjašnjavanje priče, Rain je potrebno odigrati više puta te otključati sve „skrivene tajne“ koje su razbacane diljem svakog od chaptera, a čiji vam pronalazak otvara nove rute, zahvaljujući kojima ćete nešto više doznati o sudbini bezimenog dječaka. Ukoliko baš morate doznati sve, odigrajte igru više puta. Ako s druge strane spadate u skupinu „sanjara“, potrošite ta tri sata igrajući Rain samo jednom i zaustavite se nakon toga.

Nakon što pronađete djevojčicu, gameplay mehanika postaje drukčija

MELANHOLIJA ZAPADNOEUROPSKOG STILA

Rain se može pohvaliti zaista specifičnom audiovizualnom komponentom. Zapadnoeuropski artistički izražaj (većinom japanskih) autora vidljiv je na svakom „šljapkastom“ koraku ovog melanholičnog i prilično tmurnog naslova. Grafika u igri je veoma lijepa i upečatljiva. Crno-plava paleta boja dominira igrom a transparentnost glavnog lika na kiši zaista izgleda sjajno. Igru krasi pomalo jeziva atmosfera, koja dodatno dolazi do izražaja zahvaljujući maestralnom soundtracku i ambijentalnim zvukovima. Tijekom cijele glazbene komponente dominiraju klavir i harmonika, dajući igri dodatni zapadnoeuropski štimung, koji će mnoge asocirati na činjenicu da bi se igra mogla odvijati u nekom francuskom gradiću. Čak i glavna glazbena tema i njezine varijacije, crpe inspiraciju iz Clair de Lune, kultne skladbe francuskog skladatelja Claudea Debussyja. Glazba osobito dolazi do izražaja jer tijekom cijele igre nećete čuti niti jedan jedini glas.

Crkva, groblje, ulice, cirkus – lokacije u igri zaista su raznovrsne

Kamera u igri je fiksna, a kontrole su pretežno dobre. Jedini problem vezan za kontrole, mogao bi se kod pojedinih igrača pojaviti u trenucima na „suhom“. Naime, prilikom skrivanja na suhim predjelima, dječak je u potpunosti nevidljiv, a takvo što bi kod pojedinih igrača moglo djelovati pomalo dezorijentirajuće.

Rain je jedna od “najusamljenijih” igara u povijesti gaminga

Sve u svemu, promatrano s tehničkog i prodkukcijskog aspekta, Rain definitivno vrijedi za jednu od najljepših igara godine, međutim ipak zaostaje za impresivnim Journeyem.

JOŠ JEDNOM, BRAVO ZA SONY!

Nakon hrpe sjajnih „umjetničkih igara“, Sony je još jednom uspio u svome naumu – stvorio je još jednu igru vrijednu pamćenja. Iako se sasvim sigurno neće prodati u broju primjeraka koji Sony potajno priželjkuje, iako neće dostići astronomsku popularnost Icoa, Shadow of the Colossusa ili Journeya, Rain će definitivno ostati u pamćenju svih igrača koji cijene nešto drukčiji i originalniji pristup gamerskoj kulturi. Rain nema nekih ozbiljnijih mana, a snažna atmosfera, unikatan audiovizualni ugođaj i interesantna gameplay koncepcija trebali bi biti dovoljno dobar razlog da probate ovaj naslov, jer uz njega je zabavno i biti izgubljen na hladnoj kiši.