Iznimno je zahtjevno započeti ovu recenziju suzdržavajući izljeve negativnih emocija i frustracija koju je sa sobom donio ovaj poluproizvod. Da, poluproizvod koji se probio preko Greenlighta i ugledao glavnu Steam naslovnicu. Ogorčenost naslovom uglavnom se raspiruje čitajući opis igre na službenoj stranici igre ili Steamu. Svjesni problema i negativnog feedbacka, developeri iz Schism Worldwide studija sami su se obratili communityju prije nekoliko dana priznavajući da je igra nedovršena i više pripada early access fazi ili beta stupnju, te kako će igru popravljati i nadograđivati. Žao mi je, ali ja ovdje moram recenzirati proizvod koji mi se našao pred očima i s obzirom da je ovo proizvod koji se prodaje, podložan je kritici…okrutnoj u ovom slučaju.

Red Barton and The Sky Pirates je arkadni akcijski shooter „koji remeniscira igre poput Star Foxa i legendarnih After Burner arkada“ kako piše u opisu igre. Naravno, indie igre obično imaju ovakve name dropove. Ali ostali pridjevi igrinim elementima poput „izvrsne rukom nacrtane ilustracije“, „kvalitetna in-game grafika“, “sofisticirana priča“, „nevjerojatan original soundtrack“…Ne znam tko je bio zadužen za takve epitete, ali moglo se i bez takvog načina propagiranja ovog naslova jer igra ne nudi niti blizu takvo iskustvo.

Čuvajmo šume!

Jeste, arkadni je „flight“ shooter. To je barem istinito. Bez obzira na težinu, igra traje sat ili manje. Nekoliko neinspirativnih nivoa i gotovo. No hajdemo iz početka. Već samim ulaskom u igru jedan detalj bio je dostatan da bude jasno kako se radi o nedovršenom proizvodu. Izbornik nudi niz standardnih stvari koje se očekuju od igre, pa tako i video opcije, jel tako? Da, samo postoji jedan problem. Ne može se ući u video opcije. Fino. Unity engine kakav jest, ima postavke prilikom launcha i to je to. Unutar igre, zaboravi. Play, co-op, high score modovi su barem dostupni. Ulazak u igru odmah nas baca u nekakvu priču o zlom caru protiv kojeg se pobunio Red Barton…junačina kakve nema galaksija u svom dvokrilcu, jednom od tri aviona koji možemo posjedovati tijekom cijele igre. Odlučan da spasi svoju ljubav koju je zatočio car, Barton se uputi prema dvorcu. No taj put nije jednostavan jer car šalje svoje generale da spriječe Bartona, koji su ujedno boss fightovi na kraju svakog nivoa. Sofisticirana priča za nevjerovati. Jeste da ima neki lore između svega, ali koliko me zanimao govori mahnito skipanje lijenih i vizualno nedopadljivih dijaloga između nivoa. O da, kao pljuska na kraju ove konvolutne priče…Spašavanje princeze nastavlja se u sljedećem nastavku igre. Da. Sat vrimena ili manje, četiri levela i opale te najavom novog Red Barton naslova. Za njihovu ozbiljnost i nadam se kakvu takvu reparaciju za ovaj naslov, sljedeća igra bi trebala biti besplatna!

E nećeš me vidjeti tamo…

I zašto Red Barton?! Da nas privuče zbog popularnosti poznatog pilota, iako sama spomenuta sofisticirana priča nema potrebe za takvom inspiracijom. Ali to pak ne bih smio suditi pošto spada u kreativne sfere.

Gameplay ne nudi ništa originalno i služi svrsi. Uništavanjem neprijatelja dobivamo različite power-upove ili pick-upove, među kojima se nalaze i Nebeski Pirati, koji se eto ipak pojavljuju još negdje, ne samo u naslovu. K tome fino očiste dobar dio staze ispred nas, što ih pomalo čini OP. Kovanice skupljamo kako bi između nivoa u hangaru kupili bolje avione (dakle još dva ako izuzmemo početni) i nadograđujemo naoružanje. Sve jako osnovno. Kontrole ne briljiraju. S obzirom da pucamo kroz nišan, odnosno samo u toj liniji, ukoliko želimo uništiti pojedine protivnike avion moramo pozicionirati tako da se dovodimo u koliziju s okolišem i rubovima staze. Nije se dalo previše misliti oko dizajna i layouta predmeta po stazama. Staze se razlikuju međusobno po reljefu, ali bez ikakih osjetnih razlika i posebnosti u dizajnu. Na kraju svake staze su šefovi koje moramo poraziti za progres. Iako pojedini šefovi imaju gimmick kako ih uništiti, uglavnom su spužve za napucavanje. Nakon klimaksa borbe sve što dobijemo je „Victory“ screen i ajmo dalje bez ikakvog osjećaja ushićenja.

Hangar…eto tek toliko da ima jednu sliku…

Grafički igra izgleda nedopadljivo. Estetika ima intenciju prema glinenim modelima, ali moram reći kako vizualno nimalo ne privlači. Neću niti ulaziti u igrinu užasnu optimizaciju u ovom trenutku. Bugovi, glitchevi, rušenja igre i svi poznati simptomi koji dolaze s takvom optimizacijom. A onaj nevjerojatan soundtrack? Zaboravljiv, monoton i nimalo nevjerojatan. Rame uz rame s lošim soundtrackom ide i zvuk. Tako da audio-vizualan dojam igre ne podržava sve one hvale i epitete u opisima igre.

Nadasve uzbudljiv boss fight…

Što u zaključku napomenuti, a što nisam već u prethodnim odlomcima? Nerado sam u situaciji gdje igru ne mogu preporučiti u ovom stanju, pa čak niti da je besplatna. Gdje je nastao problem i na kojim relacijama, neću ulaziti u nagađanja…ali ako developeri u budućnosti mogu izvesti čudo, te dovesti igru u bolje stanje, onda bi možda mogli razgovarati o preporuci. Nisu nepoznati takvi slučajevi. Do tad…Red Barton nema opravdanje da se nalazi u vašem libraryju.