Rockstar Games je oduvijek poznat kao jedan od najvećih trendsettera u svijetu gaminga, koji ne štedi vrijeme i resurse prilikom razvoja svojih igara koje su uglavnom stvarane da traju generacijama (ne vjerujete? Pa pobogu, milijuni igrača još uvijek igraju San Andreas!). Rockstarovci su se posebno izverzirali u stvaranju vrhunskih open world ostvarenja te još od GTA III redovno postavljaju standarde na tom polju, stoga ne čudi što se svaka njihova igra godinama s nestrpljenjem očekuje a po izlasku isto toliko dugo ostaje na samom vrhu top ljestvica najprodavanijih igara. Ipak, nije samo GTA serijal privukao i zarobio srca milijuna igrača. To je na doista poseban način učinio i Red Dead Redemption, nezaboravni open world „kaubojac“ koji i dalje važi za jednu od najboljih igara svih vremena.

Od izlaska Red Dead Redemptiona prošlo je punih osam godina i upravo toliko su fanovi morali čekati na njegov nastavak jer, uslijed prezauzetosti oko razvoja GTA V i njegovog kasnijeg portanja na PC i current-gen konzole, Rockstarovcima je trebalo nešto više vremena i resursa. No, okupiranost oko razvoja GTA V nije jedini razlog zašto smo na Red Dead Redemption 2 morali čekati toliko dugo. Štoviše, takvo što i ne možemo zvati pravih razlogom, jer pravi razlog osmogodišnjeg razvoja igre ipak leži u Rockstarovoj težnji da nam isporuči savršenu igru vrijednu našeg čekanja. Pa je li se taj ogromni trud Rockstarovaca u konačnici isplatio i jesu li krv, suze i znoj koji su proliveni tijekom tih osam godina na kraju ipak bili opravdani? Pa govorimo o Rockstaru – naravno da je odgovor „DA“!  I još jednom „DA“, pa još jednom „DA“, pa još jednom, pa još jednom…Ma, shvatili ste me – naše čekanje se i te kako isplatilo, pa i više od toga!

Početak kraja Van Der Lindeove bande

Red Dead Redemption 2 je prequel originalnoj igri koji nas vraća na sam kraj XIX stoljeća, u period laganog umiranja i nestajanja Divljeg Zapada kakvog poznajemo i dolaska njegovog dželata –  industrijalizacije. Smješten u 1899. godinu, 10 godina prije događaja iz originalne igre u kojoj smo u ulozi ucjenjenog bivšeg odmetnika Johna Marstona zajedno s vlastima lovili preostale pripadnike svoje bivše bande, Red Dead Redemption 2 nam donosi priču o samoj bandi Dutcha Van der Lindea te nam otkriva prave razloge njenog raspada i opisuje događaje koji su prethodili onima iz Red Dead Redemptiona.

S obzirom da smo navedene događaje proživjeli iz perspektive spomenutog Johna Marstona, Rockstar je u ovom prequelu odlučio djelomično odmaknuti se od Johna (bez brige, John je i ovaj put u igri, no u nešto drukčijoj, jednako zanimljivoj ulozi) te nam sve te događaje ispričati iz perspektive novog igrivog lika, Arthura Morgana, klasičnog kaubojskog grubijama (tvrdog ili mekog srca – to ovisi o vama) i desne ruke Dutcha Van der Lindea koji će se zajedno s ostatkom bande (dobrog dijela njih sjećamo se iz originala, a posebno smo ponosni na naš mini-special od prije dvije godine u kojem smo progonizirali da će RDR2 biti prequel te smo čak pogodili više od polovice tada misterioznih likova s prvog arta igre) naći u prilično neugodnoj situaciji nakon što rutinska pljačka teretnog broda pođe po zlu. Usljed bijega od Zakona i vlasti, pripadnici Van der Lindeove bande morali su ostaviti sve iza sebe i utočište pronaći u bespućima sjevernoameričke divljine, daleko od očiju Pinkertonovih agenata. Živeći nomadskim stilom života, skrivajući se u improviziranim kampovima po šumama i proplancima izvan Blackwatera, Van der Lindeova banda na čelu s Dutchem vodi bitku za puko preživljavanje, a jedan od glavnih stubova i oslonaca njihovog opstanka svakako je Arthur Morgan, koji će tijekom našeg nezaboravnog putovanja kroz igru dugog nekih 70ak sati, voditi i posebnu osobnu, još važniju bitku.

Nećemo previše spoilati s detaljima, no svakako ćemo još jednom naglasiti kako je Rockstar i na tom polju uspio nadmašiti sebe, donoseći nam dosad najozbiljniju i najmračniju priču koja drastično odmiče od satire kojom su uglavnom protkane GTA igre. Red Dead Redemption 2 nam donosi duboku i tešku priču o borbi za preživljavanje, požrtvovanosti i izdaji, uz brojne moralne situacije i događaje koji definitivno nisu za svačiji ukus, a koji su dobrim dijelom opravdani samim settingom u koji je igra smještena (svi smo pogledali barem jedan Western i vidjeli prljavštinu i brutalnost tog perioda, zar ne?).

Svirepost Divljeg Zapada u režiji Rockstara

Kada je u pitanju sam gameplay, Red Dead Redemption 2 dobrim dijelom nastavlja tamo gdje je stala originalna igra, no uz poneki dodatak iz GTA V elemenata te naravno dobru i zdravu dozu noviteta kojih je i više nego dovoljno da slobodno možemo reći kako se doista radi o igri nove generacije, pa čak i iduće.

Red Dead Redemption 2 je western akcijska avantura smještena u prekrasni i prebogati otvoreni svijet nikad preciznijih razmjera, koji se prostire na čak pet fiktivnih američkih država, vodeći nas kroz snijegom okovane planinske predjele, preko pitomih šuma i jezera, pa sve do sjevernijih, industrijski procvalih gradova i močvarnih predjela prepunih insekata i vlage koji predstavljaju fiktivnu varijaciju američkog Juga. Od tih pet država, dvije su stare (West Elizabeth i New Austin), dok su tri potpuno nove (New Hannover, Ambarilo i Lemoyne), a svaki dio ovog ogromnog teritorija pri tome je impresivan na svakom koraku, nudeći nam pregršt aktivnosti i zadataka, krijući raznorazne tajne i više nego zanimljive likove. Ukratko, pred nama je nikad životniji i realističniji otvoreni svijet koji čeka da ga do detalja istražimo na svojstven način, a kada kažem svojstven, to doista i mislim.

Naime, Red Dead Redemption 2 nam nudi mogućnosti interakcije s apsolutno svakim likom u igri te bezbroj načina rješavanja svake situacije u kojoj se tijekom igranja zateknemo. Dobar dio tih situacija moguće je riješiti dijalogom, bez prolivanja krvi, no isto tako cijelu igru možete odigrati kao okorjeli odmetnik, pljačkajući sve pred sobom i bez milosti ubijajući sve redom. Kratko i jasno, sve je na nama, a opcija tijekom igranja doista je nebrojeno. A nebrojeno mnogo je i aktivnosti i sadržaja koji je dostupan u igri. Uz sjajnu dinamiku glavnog storylinea, tu je i hrpetina dodatnog sadržaja u vidu dodatnih aktivnosti i sporednih zadataka (lov na ucjene, igranje Pokera i Blackjacka, zadaci za strance poput potrage za blagom ili rješavanja ubojstava serijskog ubojice isl.), posebnog i veoma značajnog lova i ribolova (u igri nas očekuje gotovo 200 različitih vrsta životinja i poprilična količina riba, od kojih svaka traži poseban pristup prilikom lova), koji će onima koji se ovoj igri u cjelosti posvete pojesti dodatne desetke sati.

Nekoliko je velikih noviteta koji Red Dead Redemption 2 čine dosad najimpresivnijim i najrealističnijim igraćim iskustvom. Tu prije svega mislimo na naš kamp koji zapravo predstavlja jednu složenu organsku cjelinu o kojoj stalno moramo voditi računa. S obzirom da se u njemu nalazi popriličan broj članova Van der Lindeove bande, potrebno je konstantno voditi računa o njihovom moralu te vitalnim elementima kampa – da bi u kampu sve funkcioniralo kako treba, potrebno je osigurati hranu (lov i ribolov, kupovina, pljačka), ljekove (kupovina i miksanje tonika i raznoraznih biljnih supstanci) te opremu i municiju. Svaki od članova bande na neki način doprinosi razvoju kampa, a tu je i posebni „ledger“ zahvaljujući kojem se možemo baviti mikromenadžmentom kampa, prateći tko je što i koliko donirao te koristeći ta donirana sredstva za dalju gradnju i razvoj kampa. Sukladno svemu tome, priličnu količinu vremena provest ćete upravo u kampu i oko njega trudeći se obezbijediti sve potrepštine, što ponekad zna biti malo naporno, osobito na ogromnu realističnost koja je prisutna na svakom koraku u igri.

Upravo ta realističnost vrlo često zna biti trn u oku, jer nam tijekom igranja zna stvoriti priličnu količinu stresa, osobito ukoliko ste (poput mene) od onih koji uvijek vole igrati po pravilima i biti „dobrica“. Svaki pogrešan korak ili vaše djelo igra će skupo nagraditi, bilo da ste greškom upucali nekoga (znalo mi se dogoditi da mi, zahvaljujući ponekad problematičnoj mehanici weapon wheela, umjesto lasa u rukama završi pištolj pa da umjesto klasičnog hvatanja nekog potencijalnog svjedoka istog slučajno upucam) ili ste se s nekim na ulici sporječkali. Ta realističnost vrlo često zna biti okrutna i za vašeg konja, kojeg sada konstantno morati paziti i maziti i koji ovaj put može poginuti (trajno), a sve to ponekad zna stvoriti panično iskustvo u kojem smo stalno na oprezu, zaboravljajući da igramo igru čiji je primarni cilj da nas zabavi.

Naime, Red Dead Redemption 2 donosi i svojevrsne RPG elemente (unaprijeđujete aspekte koje redovno koristite) te posebni sistem degradacije koji se odnosi na glavnog lika i sve oko njega. To znači da se konstantno tijekom igre moramo brinuti o više elemenata, poput zdravlja i higijene glavnog protagonista i njegovog vjernog konja. Primjerice, Arthuru tijekom igre rastu kosa i brada, ako se uprlja, ostaje prljav, što se nadalje odražava na Arthurov odnos s drugim likovima i sredinom. Sukladno tome, potrebno je često održavati higijenu (šišanje, brijanje, kupanje i presvlačenje, neke su od opcija). Također, Arthur mora jesti i piti, kako bi održao svoju tjelesnu težinu i snagu (nešto slično imali smo još davno u San Andreasu, no za razliku od ovog PS2 GTA hita, u ovom slučaju, Arthurova iscrpljenost može nas skupo košati), a potrebno je paziti i na svoju opremu i oružje koje je potrebno čistiti i obnavljati. Isto važi i za našeg konja, s kojim tijekom igre razvijamo poseban odnos. To znači da će naš konj biti vjerniji i jači ukoliko ga redovno hranimo, mazimo i timarimo (podrazumijeva se da s njega sklonimo sedlo dok smo u kampu i slično), a naš odnos s konjem se razvija tijekom cijele igre (sa svakim od konja, budući da ćete tijekom igre sasvim sigurno imati barem njih nekoliko). Ovo su samo neki od elemenata koji značajno utječu na realističnost igre, a takvih je u konačnici, vjerujte mi, jako mnogo i svaki je podjednako značajan.

Sama akcija u igri i dalje je veoma dobra i dosta slična onoj iz prošle igre, što znači da nas opet očekuje cover based napucavanje nikad većim arsenalom oružja, od kojih svako ima drukčije dejstvo i učinak (svatko će naći svoje favorite). Akcija je još bolja zahvaljujući poboljšanoj Dead Eye mehanici (svojevrsni bullet time) koji ovaj put ovisi od intenziteta pritiska R2 triggera te mogućnosti dual wieldinga (fora je kada u iznimno brutalne sukobe uletite s revolverom u jednoj i skraćenim shotgunom u drugoj ruci i počnete sijati kaos).

O samoj igri i svim njenim elementima mogao bih pisati danima. Sva količina sadržaja koju Red Dead Redemption 2 nudi dovoljna je da nas zadrži tijekom cijele zime ispred ekrana, a uskoro nas očekuje i Red Dead Online komponenta koja će sve te ljepote igre preseliti i u domenu multiplayera. Red Dead Online očekujemo krajem ovog mjeseca, no i bez ove komponente, vjeruj te mi, ova igra i te kako ima što za ponuditi te vas konstantno i iznova iznenaditi dok lutate njenim prekrasnim otvorenim svijetom.

Kad se Rockstar „raspištolji“ i još jednom postavi nove standarde…

Nitko ne pravi bolje open world igre od Rockstara i točka! Znam da se ponavljam, ali jednostavno je tako, a to je još jednom potvrdio i Red Dead Redemption 2, s kojim je Rockstar prezentacijski i produkcijski otišao toliko daleko, da mu ne mogu konkurirati čak ni veličine kao što su The Witcher 3 ili Horizon Zero Dawn.

Bez imalo pretjerivanja, Red Dead Redemption 2 je poput najslađeg komadića najukusnijeg kolača koji ste čuvali za kraj kako biste u njemu što duže uživali i na najbolji način nagradili sva svoja čula. Radi se o audiovizualnom spektaklu, koji na svakom koraku odiše fascinantnom dozom živosti i realističnosti, ostavljajući nas bez daha i pod dojmovima dugo nakon što ugasimo svoje konzole.

Grafika u igri jednostavno je sjajna, počevši od nevjerojatno detaljnog settinga, preko sjajnih efekata (vremenski uvjeti, raslinje, eksplozije..), pa sve do odličnih i realističnih modela likova, životinja te fizike koja prati svaku reakciju na ekranu (nisam jednom zapeo za granu drveta dok jašem konja i pao s istog..). Svijet u igri dizajniran je s ogromnom količinom pažnje sukladno nikad stvarnijim i logičnijim razmjerima te je prepun aktivnosti i života koji se odvija nevezano za nas i naše djelovanje, a što je još bolje, sve se unutar tog istog svijeta odvija bez ijednog jedinog učitavanja (čisto ako ste se pitali zašto inicijalni loading igre zna potrajati nešto duže, sad znate i zašto..), što je doista impresivno jer, ponavljam, radi se o iznimno detaljnom ogromnom svijetu kakav dosad nismo imali priliku vidjeti, čak ni u ranije spomenutom The Witcheru 3, pa ni u GTA V.

Za potpuni audiovizualni paket svakako je zaslužna i sjajna zvučna komponenta, bilo da govorimo o još jednom pravom pravcatom Western sountracku s preko 200 u potpunosti odgovarajućih skladbi, zvučnim efektima (za potpuni ugođaj, RDR2 jednostavno morate igrati s nekim dobrim slušalicama ili zvučnim sustavom). O glasovnoj glumi likova mogla bi se napisati posebna doktorska disertacija, no osim doista maestralne izvedbe apsolutno svakog od glumaca, za takvo što zaslužna je i sama, fantastično napisana priča igre te sjajno dočarani likovi unutar iste.

Dodatnoj atmosferičnosti i realističnosti doprinosi i čak nekoliko različitih vrsta kamera, od klasične, preko one iz perspektive prvog lica, pa sve do cinematične kamere u kojoj sve, kao što i samo njeno ime govori, poprima izgled filmskih scena s udaljenijim dinamičnim kadrovima. Tu dolazimo i do jedne od rijetkih zamjerki igri, jer kameru u igri mijenjamo pritiskom na touchpad DualShock 4 kontrolera (recenzirana je PS4 verzija), zbog čega mapi igre moramo pristupati pritiskom na Options pa tek onda ulaskom na istu. Odluka da se napravi takvo što pomalo mi je nelogična, osobito jer u većini sličnih open world naslova (Assassin’s Creed Origins i Odyssey su najbolji primjeri) mapi pristupamo upravo putem touchpada te je takvo što mnogo praktičnije i brže (budimo realni, tijekom igranja češće pozivamo mapu nego što mijenjamo kameru, zar ne?). Takvo što pomalo zna narušiti kontinuitet igranja, no u svakom slučaju, zanemarivo je u usporedbi sa ostalim što igra nudi te ipak možemo preći preko toga.

Igra generacije i mnogo više

Rockstar je još jednom uspio! Stvorio je još jedno nezaboravno remek-djelo o kojem će se glasno pričati u godinama koje su pred nama i koje će, sasvim izvjesno, još dugo predstavljati nedostižni uzor svima koji žele stvoriti ultimativnu open world igru (našalit ću se malo, ali ću i dobrim dijelom biti i ozbiljan, te ću reći da postoji šansa da će tek Rockstarovci sami sebe nadmašiti sa sve izvjesnijim GTA VI).

Red Dead Redemption 2 je sve ono što smo očekivali i čemu smo se nadali, pa čak i mnogo više od toga, stoga ću smjelo i glasno stati iza svojih riječi i dati si za pravo da kažem da se radi ne samo o najboljoj igri godine, već bez imalo dvojbe i same generacije, pa možda čak i svih vremena. Red Dead Redemption 2 je igra za dokazivanje i pokazivanje, pa ako ove, pa i iduće godine morate kupiti i zaigrati samo jednu igru, onda neka to upravo bude ova Rockstarova maestralna „hitčina“ – vjerujte mi da tih 60ak eura nećete pametnije potrošiti na jednu igru.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.