21… Upravo je toliko godina prošlo otkako smo prvi put kročili u famoznu policijsku stanicu zombijima infestiranog Raccoon Cityja i zaigrali po mnogima (uključujući i autora ove recenzije) vjerojatno najbolju Resident Evil igru.

Legendarna dvojka je u srcima mnogih igrača ostavila neizbrisivi trag, a upravo ti igrači, koji su dobrim dijelom sada već debelo zagazili u tridesete i četrdesete (ponovno, uključujući i autora ove recenzije), bili su najglasniji kada su u pitanju brojne peticije upućene Capcomu da se, nošen trendom remasteriranja i rimejkanja, konačno odluči i na razvoj remakea spomenute igre. Zapravo, usudio bih se reći da je za pokretanje priče oko remakea Resi dvojke najzaslužnija skupina fanova koja je znatno ranije sama uzela stvar u ruke te napravila veoma dobri igrivi demo, no to je priča za neku drugu priliku… Danas ćemo se ipak zadržati na Capcomu i na fantastičnom Resident Evil 2 remakeu kojeg smo konačno dobili nakon pune tri godine razvoja.

Da, upravo toliko je trebalo Capcomu da završi razvoj svoga dosad najambicioznijeg remakea i igre općenito. Svi se sjećamo hypea koji je uslijedio nakon što je Capcom 2015. godine konačno najavio Resi 2 remake. Svi se sjećamo koliko puta su nas Capcomovci tijekom protekle tri godine majstorski istrollali dok smo čekali na konačno razotkrivanje igre koje se dogodilo tek na prošlogodišnjem E3 sajmu. Srećom, naše čekanje debelo se isplatilo, jer ne samo da smo dobili remake dostojan “hitčine” s originalnog PlayStationa, već smo dobili i mnogo, mnogo više. Možda i GOTY materijal? Odgovor slijedi u nastavku recenzije…

Blast from the Past

Sada kada smo konačno dobili priliku vratiti se u dugoočekivano reizdanje nezaboravnog Raccoon Cityja, vrijeme je i da doznamo koliko se zapravo remake promijenio u odnosu na original.

Prije svega, s one narativne strane, imamo gotovo identičnu igru koja prati dogodovštine policijskog rookieja Leona S. Kennedyja i studentice Claire Redfield koja je u potrazi za svojim bratom Chrisom. Njih sudbonosni splet okolnosti spaja na samom ulazu u Raccoon City, a sve nakon toga je povijest. Nezaboravna policijska postaja, kanalizacija i Umbrellina tajna laboratorija, samo su djelić onoga čega se sjećamo iz originala, a što nas čeka i u novoj igri, a avantura koja će se raspetljavati pred našim očima tijekom nekih 8 do 10 sati prilikom našeg prvog igranja, nastavit će se još barem triput (budući da za svaki od dvoje spomenutih protagonista imamo “povratnički” scenario A i B, koji se razlikuju u nekoliko detalja, a tu su i “epizodisti” poput malene Sherry Birkin ili Ade Wong), pa i mnogo više, odlučimo li se odigrati otključane bonus kampanje i sve ostalo. Naravno, da bismo  se toliko puta vratili igri, potrebno je da nam ista ima dovoljno argumenata, a to Resi 2 remake definitivno ima.

U potrazi za shotgunom..

Sve je isto – samo novije i drukčije

Resident Evil 2 remake nas baca u dobro poznati, na moderan način “povampireni” okoliš Raccoon Cityja, donoseći nam još jedno nezaboravno igraće iskustvo koje predstavlja miks klasičnog i novog.

Tko se sjeća Kendo Shopa iz originala?

Capcom je s ovim ostvarenjem uspio zadržati duh originala te ga interpretirati na nešto drukčiji način, kakav smo imali priliku vidjeti u nekim novijim Resident Evil igrama. Tako bismo ovaj remake po njegovom izvođenju najlakše mogli usporediti s Resident Evilom 4. Tu prije svega mislim na “over the shoulder” perspektivu ali i sličan način kretanja (nažalost, “tenk kontrole” iz originala više nisu opcija 🙂 ), a fiksni kutovi kamere koji su nas u isto vrijeme i oduševljavali i prepadali i nervirali, zamijenjeni su potpunom 3D kamerom koja u kombinaciji s uskim klaustrofobičnim hodnicima policijske postaje, kanalizacije ili recimo laboratorije, dobiva potpuno novu dimenziju. Ponovno je tu i dobri, uvijek premali izbornik (kojeg je sada ipak moguće višestruko nadograđivati) te sejvanje na kultnom pisaćem stroju (s tim da osim autosave opcije, na normal i easy postavkama imamo neograničen broj ink ribbona..), kao i dobro poznato miksanje “herbi” i rješavanje mozgalica uz neizbježno otključavanje brojnih zaključanih vrata i sefova.

Ako vas ovaj uhvati, velika je šansa da ste pokojni…

Originalna Resi trilogija bila je poznata po tome što smo igrajući svaku od igara uvijek morali paziti na municiju, budući da je iste tijekom igre bilo jako malo (naravno, show bi uvijek započinjao kada bismo nakon puno muke uspjeli otključati neograničenu municiju, no do tada sve se svodilo na golu borbu za opstanak, a nož i izbjegavanje protivnika bili su nam glavni saveznici). Ista je situacija i u remakeu. Streljiva kroz igru ima jako malo, a iako je pucanje jedno od najboljih koje možemo vidjeti u igrama (detekcija pogodaka i silina svakog oružja doista su sjajni), žilavi protivnici koji znaju “popiti” hrpetinu metaka i u više navrata ustati samo dodatno pogoršavaju situaciju, zbog čega se tijekom igranja (osobito na višim nivoima težine) često znamo naći u situaciji da se goloruki moramo probijati kroz horde upornih zombija, koji su ujedno i najbezazleniji protivnici u igri. Dobro poznati mutirani psi, sada su posebna priča za sebe, prije svega jer su brži i od Usaina Bolta te ih je često vrlo teško pogoditi. Tu su i legendarni lickeri koji su ovaj put još jeziviji jer su slijepi te se navode po zvuku (nećete se jednom zateći u paničnoj situaciji u kojoj zadržavate dah dok se nalazite u uskom hodniku s lickerom koji vas trenutno ne vidi..). Situacija se dodatno pogoršava kada vam negdje nakon prve trećine igre stigne i dežurni “pain in the ass” -Mr. X, ogromni Tyrant koji je u originalnoj igri ipak bio manje uporan. U remakeu Mr. X je višestruko nadmašio i Nemesisa iz trojke, budući da će vas uporno proganjati gotovo do kraja igre te vam neće dati mira ni da predahnete. Nakon dolaska ove grdosije s nepomičnim licem tempo igre ubrzava i sve je manje mirnog istraživanja lokacija i zavirivanja u svaku ladicu i kut svake prostorije u potrazi za par metaka ili biljkom koja život znači.

Ono kad te baš hoće, pa u isto vrijeme naletiš i na lickera i na Mr. X-a

Da ne spoilamo previše, svaki gameplay segment ove igre Capcomovci su uspjeli ušminkati do najsitnijih detalja, pa bih se usudio reći da Resi 2 remake gotovo i da nema neku manu (dobro, dobro – možda će nekima zasmetati protivnička otpornost na metke, no to je to).

Capcomova nova produkcijska era

Samo 10 minuta igranja, bit će vam dovoljno da shvatite koliko je Resident Evil 2 remake u svakom pogledu prekrasna igra. Doista, Capcom je prilikom rimejkanja igre svakom njenom aspektu posvetio enormnu količinu pažnje, što je rezultiralo vrhunski ispoliranim komadom softvera.

Modeli likova u igri izgledaju sjajno

Pohvale za sjajni vizualni segment igre, idu prije svega na račun Capcomovog novog Resident Evil enginea, koji ne samo da je omogućio Capcomovcima da kreiraju dosad najrealističnije likove i zombije i što je još važnije, nikad bolje i efektnije detekcije pogodaka i reakcije pogođenih likova (uglavnom zombija). Svaki metak koji završi u tijelu zombija (ili bilo kakvih drugih karakondžula), ostavlja jasno vidljivu rupu te znatno ozbiljnija oštećenja, čiji eksplicitni prikaz definitivno nije za one sa slabijim stomakom.

Detekcija pogodaka ne samo da je sjajna, već i veoma brutalno izgleda

Bez imalo sumnje, Resident Evil 2 je jedna od najkrvavijih i najbrutalnijih igara današnjice, u što ćete se moći uvjeriti već nakon 10ak minuta igranja, no takvo što, ma koliko na momente izgledalo degutantno, dodatno doprinosi autentičnosti igre i njenom vrhunskom ugođaju.

Ništa lošija nije ni situacija sa zvučnom komponentom igre, koja je doista maestralna, počevši od u potpunosti pogođene glazbe te jezivih zvučnih efekata koji će vas tijekom igranja non stop držati na iglama. Kada k svemu tome dodamo i vrhunsku atmosferu koja igru prati od početka do kraja, dobivamo jedan od najreprezentativnijih primjeraka modernog survival horror žanra koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Količina detalja u igri za svaku je pohvalu

Remake vrijedan čekanja

Kao što ste mogli i zaključiti iz mora hvalospjeva koje ste mogli pročitati u ovoj recenziji, Resident Evil 2 je bez imalo pretjerivanja dosad najbolja igra u serijalu i jedno od najboljih remake izdanja ikada.

Capcomovci su doista odradili fantastičan posao u svakom smislu, počevši od vrhunske prezentacije i produkcije pa sve do autentičnosti, nezaboravne atmosfere i zarazne igrivosti koje će vas tjerati da igru odigrate ne jednom, ne dvaput, nego mnogo više puta – čak i kada završite sve scenarije i sve moguće varijacije te otključate sve moguće i nemoguće,  velika je šansa da ćete se vratiti po još. Upravo zbog svega toga, Resident Evil 2 je obavezno štivo nulte kategorije i zasada definitvno jedan od kandidata za igru godine – čak i ako niste ljubitelji horror igara.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.