Sjećam se prvi put kada sam započeo s igranjem četvorke na PS2 konzoli. Moram priznati da nisam volio horor igre i da sam dugo odgađao ovaj naslov, ali jedno poslijepodne jednostavno nije bilo ničega za igrati. Nakon toga, igru sam prešao u 2-3 dana. Resident evil 4 je jednostavno igra koja mi je „sjela“ i koja me zapravo upoznala sa serijalom i potaknula na igranje i ostalih nastavaka od kojih su neki bili bolja, a neki i lošija iskustva.

Remaster… Again and again…

Prvi remaster Resident Evila 4 je došao na PS3 i Xbox 360 konzole. Bio je nešto ljepši i glađe se izvodio, ali najbitnije je bilo to da je ponudio kvalitetnu Resident evil igru na prošloj generaciji konzola. Iako je on sam predstavio revoluciju u serijalu po pitanju gameplaya, upravo je Resident Evil 4 razlog zašto su peti i šesti nastavak krenuli nizbrdo. S četvorkom je Resident evil postao više akcijski horor nego survival horor, da bi se na kraju serijal pretvorio u trash akciju (da, šestico i dalje ti nisam oprostio).

Sam protiv hrpe protivnika – i ne bi bio problem da se možemo kretati dok pucamo

Teško je nešto novo napisati o ovako staroj igri koja je odigrana već nekoliko puta na raznim konzolama, ali prvo što mi pada na pamet je da igra ne pripada „modernom“ dobu. Resident evil je evoluirao sa svakim nastavkam i iako smo na žalost dobili nešto lošije proizvode, navikli smo se na određene „moderne“ elemente gameplaya. Vrlo slično su funkcionirale i odlične Dead Space igre te solidan The Evil Within. I onda se vratim na igru gdje ne mogu napraviti korak dok nišanim… Ma daj me nemoj… Mehanika igre je ostala ista i ona je dvosjekli mač – poštujem što se izvodi onako kako je prvotno zamišljeno, ali u isti tren sve to djeluje zastarjelo i neprirodno. To možda zvuči smiješno, ali jednostavno se čudno osjećate dok sami sebi govorite da ste nekoć tako igrali i kako je to bilo super. Srećom, neke stvari su se ipak promjenile na bolje. Primjerice, nišani i puca se s trigerima.

Dobra stara vremena kad nismo sa sobom mogli ponijeti 200 pistolja i 300 drugih predmeta

Capcom reklamira igru kao horor u 60 sličica u sekundi i 1080p rezoluciji. Igra nema dramatičnih i brzih trenutaka gdje ćete to istinski cijeniti, ali sasvim sigurno nećete cijeniti to što nisu ispolirani neki elementi poput „trzanja“ prilikom reloadanja, otvaranja menija, quick time evenata i sl. Navodno su ti elementi ostali u 30 sličica u sekundi. Ovo neću uzeti igri za zlo jer je time zadržala šarm originalne verzije, ali dojma sam da je igra namjerno easy money grab. Što se tiče same rezolucije i detalja, igra izgled nikad bolje. ALI! Tu nema govora o naprednim teksturama, osvjetljenju pa čak ni sjenama. Glavni likovi izgledaju osjetno bolje i oštrije (iako jednako drveno), ali neprijatelji i okolina se ne bi bunili na još par estetskih zahvata. Problem postoji i sa zvukom. Nerijetko se dogodi da razbijete neki predmet (vazu, sanduk) i zvuk kasni sekundu – dvije. Ista stvar je ponekad i sa zvukom oružja te kod otvaranja vrata. Možda sam prekritičan, ali s obzirom da se radi o remasteru Vol.2 bilo bi korektno od Capcoma da se zaista potrudio i od diskutabilno najboljeg Resident evila ikad napravio pravu i kvalitetno remasteriranu igru. Naravno da bi to od njih tražilo više vremena i novaca, ali RE4 i igrači to definitvno zaslužuju.

Leon i Ada… najpoznatija Resi sapunica

Ahhh, mister Kennedy!

Pozitivna stvar „stare igre“ je što traje pristojnih 15 sati, a nakon završetka kampanje se otključavaju razni dodaci poput Assingment Ada i Sepparate ways misija, Mercenaries moda, raznih kostima, oružja i modova. I za ne povjerovati, to nije naplaćeno kroz DLC!

Iako je izvođenje zastarjelo, Resi 4 je i dalje igra vrijedna igranja

Zaključak

Resident evil 4 je fantastična igra za doba u kojem je izašla. U to vrijeme je zaista donijela svježinu u razne elemente gameplaya i storytellinga. Iako grafički, što je potpuno jasno, nije na razini trenutne generacije, mogla bi proći za prosječan naslov s prethodne generacije konzola, dakle svim nerazmaženim igračima(cama) će izgledati prihvatljivo i igrivo. Međutim, sumnjam da će igra privući nove igrače jer ovakav način kontrole lika im je jednostavno neprirodan i ograničavajući. Ukoliko pak uspiju nekako preći preko toga, mogli bi doživjeti jedno kvalitetno Rezi iskustvo. Ja i dalje tvrdim da je Resident Evil 4 moj omiljeni nastavak i svakako bih volio da je Capcom napravio „ozbiljni“ remaster te osim blagih kozmetičkih zahvata odradio nešto i po pitanju gameplaya te na taj način modernizirao RE4.