Tokom posljednjih 20ak godina Resident Evil serijal prošao je kroz nevjerojatnu transformaciju, kroz kakvu gotovo nijedan gaming serijal do sada nije prošao. Jedan od svakako nautjecajnijih začetnika survival horror žanra svoj životni put započeo je još davne 1996. godine, nakon čega nas je još u dva i pol (ova polovica odnosi se na Code Veronicu) navrata pošteno istrzao i oduševio, a potom je početkom ovog stoljeća uslijedio period eksperimentiranja koji baš i nije urodio plodom. Štoviše, uslijedilo je nekoliko pokušaja da se nešto novo unese u taj serijal, međutim svaki od tih pokušaja bio je samo podmukao udarac po nejakim leđima sada već poprilično izmučenog serijala, koji je polako blijedio čak i u očima najokorjelijih fanova, pretvarajući se u još jedan beznačajan serijal, gotovo neprimjetan pored drugih horror igara koje su svoj zadatak radile znatno konkretnije i učinkovitije. A onda je došla 2005. godina, koja je donijela i prvu veliku Resi revoluciju koja je imala vrlo pozitivan i učinkovit efekt. Izašao je Resident Evil 4, u svakom aspektu drukčiji od svega što je do tada nosilo ime Resident Evil. Izašao je i brzinom svjetlosti oduševio sve.

Naime, odbacivanje fiksiranih kutova kamere i centriranje pogleda visoko iznad leđa glavnog protagonista sa znatno izraženijom akcijskom komponentom, za Capcom se pokazalo kao veoma dobro rješenje koje je udarilo temelje neke nove Resi vizije, koja je nažalost nakon toga otplovila u potpuno drugom, za fanove ipak neželjenom smjeru. Fokus svake iduće Resident Evil igre sve više je bio na akciji i SF elementima, dok je horror polako ali sigurno nestajao, ostavljajući pred očima igrača nabrijane akcijske blockbustere s više ispaljenih metaka i uspokojenih protivnika nego u bilo kakvom klasičnom shooteru. Nakon što je Resident Evil 6 udario posljednji čavao u kovčeg serijala, u potpunosti sahranivši survival horror komponentu, svima u Capcomu je bio jasno da moraju započeti novu revoluciju kako jedan od njihovih najznačajnijih serijala ne bi otišao u potpuni zaborav. Capcom je ovaj put morao ići na sve ili ništa…

Nekoliko posljednjih godina Capcom je u tišini spremao novi nastavak igre, mirno prateći sve što se događa na horror sceni i poput spužve pametno upijajući sve ono dobro što je moderne horrore kao što su Outlast, P.T. (nikad prežaljeni demo otkazanog Silent Hillsa), Amnesia i Alien: Isolation učinilo hitovima. Vrijeme je bilo za promjene, a nositelj svih tih promjena zvao se Resident Evil 7: Biohazard.

Već demo koji smo dobili priliku zaigrati prilikom inicijalne najave igre na prošlogodišnjem E3 sajmu dao nam je nagovjestiti da za Resi serijal pušu vjetrovi nekih drastičnih, ali veoma pozitivnih promjena. Sada, kada je pola godine kasnije igra konačno stigla u prodaju, vrijeme da vidimo o kakvim je to promjenama riječ i što one zapravo znače za Resident Evil serijal općenito.

Welcome to the Family, Son!

Prije nego što se dotaknemo onog glavnog, tj. same koncepcije i mehanike Resident Evil 7: Biohazarda, nakratko ćemo se pozabaviti narativnim dijelom, budući da i na tom polju imamo nešto sasvim novo. Zaboravite na Umbrella korporaciju (ili ipak ne?), zombije i ostale prepoznatljive elemente ovog legendarnog survival horror serijala (čak i sam setting igre i njeni likovi nemaju nikakve veze s dosadašnjim RE igrama) – ovdje vas očekuje potpuno nova dimenzija straha, koju bismo najlakše mogli opisati kao križanca filmskih slasher klasika kao što su The Texas Chainsaw Massacre ili The Devil Rejects s modernim survival horror igrama poput Outlasta, Amnesie ili pak već gore također spomenutog Silent Hills Playable Teasera (zbog čijeg otkazivanja i dalje proklinjemo Konami). Pred nama je znatno dramatičnije i neugodnije igraće iskustvo koje definitivno nije za svakoga, a osobito ne za one sa slabim stomakom.

Resident Evil 7: Biohazard je igra koja će vas od starta šokirati i uznemiriti te vas držati na iglama tokom tih 10-12 sati igranja, a ukoliko ste dovoljno hrabri (odnosno nedovoljno istraumatizirani) da se nakon završetka bacite na novo igranje, bit ćete nagrađeni prepoznatljivim Resi bonusima. Naravno, sve ovo pod jednim velikim „AKO“….

Radnja Resident Evil 7: Biohazarda odvija se 16 godina nakon događaja vezanih za incident u Raccoon Cityju, kojih se sjećamo iz Resident Evila 2, inače autoru recenzije i dalje najbolje Resi igre ikada (svim srcem se nadam da Capcom neće uprskati razvoj njegovog remakea). Priča igre prati Ethana Wintersa, sasvim običnog čovjeka koji kreće u potragu za svojom nestalom suprugom Miom. Naime, Mia je nestala tri godine ranije i Ethan je već počeo prihvaćati činjenicu da je vjerojatno mrtva, no nakon što dobije njenu zagonetnu poruku u kojoj mu ona otkriva kako je živa i zatočena na velikom imanju skrivenom u močvarnom predjelu Louisiane, Ethan kreće put izmišljenog gradića Dulveya kako bi pronašao svoju suprugu, no već po dolasku u Dulvey bit će mu jasno da stvari baš i nisu onakve kakve se čine te da stanovnici ovog gradića imaju nešto drukčije metode dobrodošlice kojom pozdravljaju putnike namjernike. Među njima svakako prednjači psihotična (i nešto više od toga) obitelj Baker, Ethanovi domaćini tokom njegove potrage za Miom.

Bakerovi, koje čine glava porodica Jack, njegova supruga Marguerite i njihov sin Lucas ugostit će našeg glavnog protagonista na topli južnjačko – kanibalistički način, sličan onome koji je obitelj Hewitt iz “Teksaškog masakra” znala prirediti svojim iznenadnim gostima. Naravno, ne morate biti poznavatelj upravo spomenutih horror klasika da biste shvatili da će Ethana od starta pa do kraja čekati paklena avantura s jednim jedinim ciljem – spasiti svoju suprugu i izvući živu glavu iz tog pakla. Koliko će u tome biti uspješan, ovisit će isključivo od igrača i njihove hrabrosti.

Priču Resident Evil 7: Biohazarda krasi veoma dobro složen narativni aspekt, zahvaljujući kojem je ovo ostvarenje najbliže originalu (uz izuzetak nezaboravno loše glume iz originala). Tokom nešto više od 10 sati pred nama će se razmotavati jeziva, ali istovremeno pomalo predvidiva radnja koja se brzo odvija i jednostavno nam ne daje vremena za predah i rekapitulaciju dojmova i događaja koji su nas zadesili. Priča konstantno ide dalje, a strah koji proizlazi iz terora obitelji Baker tjerat će nas panično do samog kraja igre, kojih opet ima više, ovisno o pojedinim odlukama u igri.

Upoznajte Bakerove!

Sada kada smo vas ovako lijepo upoznali sa samom radnjom Resident Evil 7: Biohazarda, vrijeme je da se fokusiramo na ono glavno – gameplay igre, koji predstavlja fin spoj klasike i moderne.

Naime, upravo na polju gameplaya Capcom je odlučio uvesti najveće promjene, a svakako najdrastičnija promjena tiče se prebacivanja perspektive igranja iz trećeg u prvo lice, koje je očito postalo trend kod modernih survival horrora. No, u slučaju Resident Evil 7: Biohazarda, takvo što se pokazalo kao sjajan potez, budući da je igra zbog toga dodatno dobila na horror ugođaju, jer sada sve izgleda još osobnije, a samim time i jezivije i napetije.

U biti, kada malo bolje razmislimo, i dalje je to dobri stari Resi koji najviše podsjeća na dobre stare dane s početaka, budući da se sama koncepcija igre ne razlikuje pretjerano od one koja je krasila prvih nekoliko igara iz serijala. Dakle, Resident Evil 7: Biohazard je survival horror avantura (ovaj put iz prvog lica) u kojoj ćemo istraživati imanje Bakerovih i veliku vilu sličnu Spencer Mansionu iz originala, rješavati lakše i nešto teže zagonetke koje također neodoljivo podsjećaju na one iz prvih igara, konstantno žonglirajući itemima u tijesnom meniju kao što smo to činili u ranijim igrama (jer uvijek ćemo biti „kratki“ s prostorom da bismo sa sobom ponijeli sve što nam treba), a naravno neće izostati ni akcijska komponenta, koja je ovaj put podijeljena na dva dijela – borbu i skrivanje u sjenama pomoću stealth režima, budući da će nam manijakalni članovi obitelji Baker konstantno disati za vratom i proganjati nas. A da ne zaboravimo i to naglasiti – Bakeri su poprilično žilavi i nije ih moguće ubiti, već samo usporiti, a takvo što će nas u više navrata koštati velike količine municije i živaca.

Dok su dosadašnje Resident Evil igre bile krcate protivnicima, bilo da se radilo o zombijima, mutantima ili kojekakvim karakondžulama, manjim i onim veličine zgrade, Resident Evil 7: Biohazard je na tom polju poprilično prazan. Uz uvijek uporne i naporne Bakerove, tu su još samo iritantni insekti i Molded, nedefinirane humanoidne kreature s enormnim brojem zuba, pored njih i morski psi izgledaju krezavi, a koje mogu „popiti“ popriličnu količinu municije i kod kojih pale samo dva principa – ili se bori s njima dok ne definitivno padnu ili bježi od njih koliko god možeš, jer svaki drugi metod (moguće je udaljiti se od njih ili izaći kroz obližnja vrata, a oni nisu pretjerano pametni da vas prate kroz ista) koštat će vas i živaca i resursa, budući da će se prilikom svakog polovičnog sukoba s njima fajt s njima resetirati. Svaki protivnik u igri je neugodan i traži iscrpnu borbu kojoj ćete potrošiti hrpu municije ili u onom težem slučaju, za one koji su dovoljno hrabri, dosta plesanja oko njih s nožem.

Za razliku od Molded čudovišta, koja su manje-više nebitna, obitelj Baker je već neka druga priča. Ko krpelji su dosadni i imaju naviku iskočiti pred vas i proganjati vas dok se i psihički i fizički ne umorite ili dobro sakrijete u mraku ili ispod poda kuće. Borba s njima se u većini slučajeva ne isplati, no ponekad je nužna i zahtjeva različitit pristup ovisno o kojem se članu obitelji radi. Jack preferira direktan susret s vama i zbog svoje tvrdoglave upornosti neodoljivo podsjeća na Nemesisa iz Resident Evila 3, budući da vam nikad neće dati mira (Jack voli svoju lopatu, motornu pilu i druge alate, a nisu mu strani ni „kirurški zahvati“ poput amputacije vaših ekstremiteta ili otvorene operacije abdomena bez anestezije). S druge strane, psihotična Marguerite je ona koja će vam skratiti život za par godina svojim iznenadnim iskakanjem pred vas (gotovo sve „jump scare“ scene dolaze od nje), tako da kod nje prolazi samo stealth pristup koji je veoma izazovan budući da vas ona zna „na kilometar“ čuti i manijakalno se zaletjeti na vas, što u većini slučajeva potom rezultira prilično stresnim vraćanjem na zadnji checkpoint. Treći Baker, njihov sin Lucas, svakako je najzanimljiviji antagonist igre iako mu je nekako posvećeno najmanje prostora. On će vas terorizirati u stilu legendarnog Jiggsawa, postavljajući pred vas smrtonosne zamke poput onih iz Saw serijala, koje predstavljaju jedan od najazanimljivih dijelova igre.

S članovima obitelji Baker susrest ćete se tokom igre u više navrata. Većinom se radi o uobičajenim susretima prilikom kojih će vas ganjati kroz uske hodnike kuće gdje nemate previše prostora za bijeg ili manevriranje pored njih, no tu su naravno i boss bitke koje ipak nisu toliko zanimljive, a koje ćete najbolje razlikovati od običnih susreta po tome što se uglavnom odvijaju u zatvorenim i „zaključanim“ prostorima iz kojih bijeg nije solucija, stoga dobro razmislite sudjelujete li u nekom trenutku u boss borbi ili samo jednoj od uobičajenih paničnih potjera – to će vam uštedjeti municiju, zdravlje i živce.

Iako su inicijalna najava pa i demo verzija Resident Evil 7: Biohazarda nagovještavale da bi akcijska komponenta igre mogla poprilično zanemarena, to se u konačnici ipak nije dogodilo. Akcije i te kako ima, i to gotovo u istom omjeru koliko je bilo u originalnoj Resi trilogiji. Akcija vas u igri očekuje već nakon 15ak minuta igranja, a kako se radnja bude odvijala, bit će je sve više. Oružja u igri ima i više nego dovoljno i uglavnom se radi o klasičnom Resi arsenalu, poput pištolja, shotguna, pa i neizostavnog noža ili eventualno sjekire i motorne pile koje su ipak svojevrsni noviteti za serijal, no unatoč tome što ćete često biti poprilično naoružani, to vam niti u jednom trenutku neće dati ni prividni osjećaj nadmoćnosti. Naprotiv, tokom igranja, čak i kada u rukama imate super razorni shotun, osjećat ćete se ranjivo i nemoćno. Tokom igranja često će biti potrebno štedjeti municiju, budući da iste baš i nema za rasipanje a nikad ne znate kad će uslijediti neki boss fajt, stoga se headshotovi tokom igre sami po sebi nameću kao najučinkovitije rješenje.

Nije oružje jedini klasični Resi element koji imamo u ovoj igri. Tu su i ostali prepoznatljivi predmeti, poput biljaka, sprejeva i kemikalija za liječenje ili za korištenje za „lite“ cratfing novih korisnih stvarčica. Naime, Resident Evil 7: Biohazard je jedna od onih igara u kojima se istraživanje svakog kuta u igri definitivno isplati. Tokom igre nalazit ćete i Antique Coinse, novčiće za koje ćete kupovati rijetke bonuse u igri, a kad smo već kod bonusa, iste je moguće osvojiti rješavanjem neke od brojnih opcionalnih mozgalica razbacanih po kući Bakerovih. U otkrivanju bonusa vam mogu pomoći i „nedozvoljene supstance“ poput raznih stimulansa, a u igri se nalaze i steroidi za povećanje HP-a. Sjećate li se VHS playera iz demo verzije? E pa isti igra veliku ulogu i u punoj verziji igre, budući da ćete tokom igranja pronalaziti video kazete  koje će vam u vidu igrivih flashbackova omogućiti sasvim novi pogled na priču iz različitih perspektiva, što sveukupno značajno utječe na raznolikost samog igranja.

Resident Evil 7: Biohazard je prilično izazovna igra. Ta izazovnost ne dolazi u tolikoj mjeri od same težine protivnika kakvu recimo susrećemo u  Souls igrama. Ovdje je najveći faktor vaše pogibije i težine sam stres koji konstantni bijeg i skrivanje od svojih domaćina izaziva, tako da ćete dobar dio igre igrati s knedlom u grlu, dok bi ponosni vlasnici PlayStation VR headseta bez imalo muke mogli završiti na strogo čuvanom odjelu obližnje psihijatrijske ustanove budući da se definitivno radi o igri s dosad najboljom VR podrškom. Ipak, kako igra ipak ne bi bila nepravedna prema igračima, tu su i od ranije poznate „sigurne sobe“ u kojima možemo predahnuti, doći malo k sebi te ostaviti nepotrebne predmete i ponijeti sa sobom one koji će nam trebati, a svaka vaša smrt vratit će vas zahvaljujući dobro riješenom checkpoint sustavu samo nekoliko prostorija natrag, zajedno s kompletnim vašim inventarom, pružajući vam fer šansu prilikom popravnog.

Sve je u atmosferi..

Nije tajna da je dobra atmosfera glavni sastojak svakog vrhunskog horror recepta. Capcomovci, koji su nekada davno bili majstori stvaranja prepoznatljive horror atmosfere, očito su se prisjetili kako se jedna takva kreira budući da su nam kroz Resident Evil 7: Biohazard isporučili iznimno atmosferično, nasilno i uznemirujuće horror ostvarenje koje počiva na veoma dobro složenoj priči koja se odvija u jezivom i zaista odvratnom okruženju. Kada k tome dodamo i bezbroj šokantnih scena koje kod igrača stvaraju paniku i osjećaj bezizlaznosti, uspjeh je zagarantiran. Sve je to potpomognuto svježom perspektivom iz prvog lica koja dodatno utječe na sam ugođaj, a glatko izvođenje, bez trzanja i pada frameratea čini Resident Evil 7: Biohazard vrlo (ne)ugodnim igraćim iskustvom.

Tehnička prezentacija igre također je na vrlo visokoj razini, no primjetne se određene varijacije tokom igre. Naime, dobru, na momente fotorealističnu vizualnu prezentaciju povremeno zna pokvariti poneka mutna tekstura, no sve je u granicama tolerantnosti. S druge strane, zvučna komponenta je zaista sjajna i prava je šteta ukoliko ovo ostvarenje ne igrate s nekim kvalitetnim zvučnim sustavom ili slušalicama. Ukoliko ipak igrate, strah za osobno psihičko zdravlje zbog zastrašujućeg zvuka i efekata, vrlo je osnovan.

Dragi Resi, dobrodošao natrag!

O novom Resiju mogli bismo još mnogo pisati, a psiholozi i psihijatri bi mogli objaviti i poneki stručni rad na temu onoga što isti donosi, no vrijeme je da zaključimo ovu recenziju. Kao što se već mogli i sami zaključiti, dojmovi su vrlo pozitivni budući da je Capcomova druga velika Resi revolucija definitivno uspjela! Capcom je napokon napravio pravi korak, udahnuvši novi život ovom posrnulom kultnom survival horror serijalu, vrativši ga ne samo na staze stare slave, već i u sam vrh žanra, gdje je sada konkurencija mnogo jača nego što je to bilo prije 15ak godina, a to svakako nije mala stvar. Ukoliko ste od onih Resi fanova koji su i dalje vjerovali u veliki povratak jednog od začetnika survival horror žanra, napokon ste dočekali svojih pet minuta. Ukoliko ste od onih koji su još odavno digli ruke od ovog serijala, vratite se i zaigrajte Resident Evil 7: Biohazard, jer Capcom će vam se njime i te kako iskupiti – ovako dobar Resident Evil niste vidjeli od prva četiri službene Resident Evil igre. Resident Evil 7: Biohazard je jedan od najboljih survival horrora današnjice i svakako jedna od najboljih igara ove godine i točka!