Prije nego što se duboko otisnuo u akcijske vode, Resident Evil serijal je godinama važio za pionira i jednog od najvažnijih predstavnika survival horror žanra, a Resident Evil: Code Veronica (kojem je kasnije u nazivu dodan X) bio je posljednji „pravi“ Resi kojeg smo početkom ovog stoljeća prvo mogli zaigrati na nikad prežaljenom SEGA Dreamcastu, a potom i na PlayStationu 2.

U pitanju je definitivno jedna od najboljih Resident Evil igara ikada, stoga ne čudi što smo u ovih 16 godina od izlaska originala dobili i nekoliko (doduše prosječnih) reizdanja igre, od kojih je najnovije izdanje nedavno je stiglo i na PlayStation 4.

Naime, nakon PS3 i Xbox 360 remastera, Resident Evil: Code Veronica X HD remaster je stigao i na PlayStation 4, a koliko se razlikuje od prošlogeneracijskih remastera i jesu li Capcomovci svoj posao odradili kako treba, odgovori se kriju u nastavku teksta.

Posljednji Mohikanac u pomalo otrcanom ruhu

Za one koji ne znaju, Resident Evil: Code Veronica bila je zadnja klasična Resi igra koju, iako je mnogi smatraju spin-offom glavnog serijala, bismo lakše mogli defininirati kao službeni polu-nastavak, radnjom smješten između Resident Evil 2 i Resident Evil 3 igara.

Claire Redfield u svome drugom službenom pojavljivanju u Resi serijalu

Resident Evil: Code Veronica X još je jedna u nizu igara čiji su glavni protagonisti članovi obitelji Redfield – Claire i Chris, koji su uz Leona S. Kennedyja svakako najeksponiraniji likovi Resident Evil serijala. Naime, kao što smo već spomenuli, radnja igre smještena je u period između događaja iz Resident Evil 2 i Resident Evil 3 igara te nam otkriva što se dogodilo s Claire i Chrisom Redfieldom nakon incidenta u Raccoon Cityju.

Sama priča igre prvenstveno prati Claire Redfield koja pokušava ući u trag svome bratu Chrisu (u čije ćemo cipele također moći uskočiti tijekom igre). Nju će potraga za Chrisom odvesti u Pariz, u samo srce jedne od Umbrellinih ustanova, gdje će biti uhvaćena i odvedena i zatočena u Umbrellin zatvor, smješten na južnopacifičkom otoku Rockford, na imanju misteriozne obitelji Ashford. Na Claireinu (ne)sreću, tijekom njenog boravka u zatvoru, na otoku izbija novi zombie outbreak, a nju iz ćelije oslobađa ranjeni Umbrellin čuvar, a Claire će prilikom svoga bjekstva naići na zagonetnog i problematičnog Stevea Burnsidea, koji će joj se potom pridružiti te zajedno s njom pokušati otkriti misteriju obitelji Ashford i njezinih blizanaca Alfreda i Alexie, koji uz pomoć neizbježne all-time Resi zlice Alberta Weskera i nove iteracije T-Virusa vladaju otokom. Njihova borba protiv Weskera i Umbrelle odvest će ih putem nekoliko upečatljivih lokacija, gdje će oni u klasičnoj Resi maniri morati potamaniti hrpu zombija i raznoraznih mutiranih karakondžula kako bi se jednom za sva vremena (ili ipak ne, kao što nam višegodišnje Resi iskustvo govori) riješili Umbrelle.

R1 + X i ode zombijeva glava

Naravno, sve je to ispričano kroz prepoznatljivu „B-Roll“ priču s prečesto iritantnim likovima koji pate od ozbiljnog oblika megalomansko – kompleksaškog popizditisa, a takvo što možda se neće svidjeti novim Resident Evil igračima, a velika je šansa da će ih odvratiti i zastarjela (mada klasična) gameplay mehanika i kontrole, no opet, jasno je da se radi o remasteru igre stare 16 godina, stoga…

Dobra stara nostalgija na djelu

Kao što smo već spomenuli, Resident Evil: Code Veronica X je posljednji Resident Evil koji smo mogli zaigrati prije nego što se Capcom bacio na raznorazna prošlogeneracijska eksperimentiranja koja su u najmanju ruku iznjedrila drastično drukčija izdanja (neka bolja, neka lošija), primarno orijentirana prema eksplozivnoj blockbusterovskoj akciji, da bi tek početkom ove godine na spektakularan način serijal vratio njegovim survival horror korijenima. A kako je survival horror žanr izgledao prije 15 i kusur godina, kada je svoj put nastavio na tada svježim Dreamcast i PlayStation 2 konzolama, imamo priliku vidjeti zahvaljujući remasteriranom izdanju igre, koje se gotovo ni po čemu ne razlikuje od svoga originala, osim naravno, u tek nešto ušminkanijem vizualnom naličju koje se i dan-danas i dalje dobro drži.

Priznajemo, Code Veronica i dalje izgleda dobro..

Naime, Resident Evil: Code Veronica je klasično old school survival horror ostvarenje koje na vrhunski način balansira između svih uobičajenih gameplay elemenata starog survival horror žanra. Radi se o igri koja predstavlja idealan spoj horrora, istraživanja i rješavanja klasičnih Resi mozgalica te panične, a u isto vrijeme strateške akcije u kojoj je potrebno konstantno paziti na tradicionalno rijetku municiju te često izbjegavati nastrljive protivnike (zombije i raznorazne mutirane kreature, od kojih su neke svoju Resi premijeru imale upravo u ovoj igri) da bismo skupljeni arsenal i municiju mogli zasuti u tradicionalno ogromne mutirane boss-živuljke.

Da se radi o klasičnom remasteru čija je suština ostala netaknuta, najbolje govori sama mehanika igre i njene kontrole, koje novim i mlađim igračima zasigurno neće najbolje sjesti.  O da, stariji igrači sjetit će se klasičnih „tenkovskih“ Resi kontrola i sa pokojom suzom u očima nostalgično će se vratiti 15ak i više godina u prošlost, kada su na protivnike ciljali i pucali kombiniranjem R1 i X tastera, trčali s krugom ili pomoću trokuta pristupali izborniku i našoj uvijek pretijesnoj torbici sa stvarima. Sve to još jednom je pred nama, bez mogućnosti promjene na nove, alternativne kontrole, kakve često vidimo u drugim remaster izdanjima (podsjećamo da su nove kontrole bile dostupne i u Resident Evil i Resident Evil 0 HD Remasterima). Alternativnih kontrola nema i Capcomov potez da iste ne ubaci u igru, sasvim sigurno će od ovog remastera odvratiti dobar dio novih igrača, razmaženiih i naviklih na automatizirane i znatno intuitivnije kontrole. Isto tako, od igranja ove igre te iste igrače mogla bi odvratiti i njena težina, jer checkpointa tradicionalno nema, a svoj progres snimamo na old school način u posebnim sobama za sejvanje. Novom igraču takvo što bi u kombinaciji sa zastarjelom mehanikom definitivno moglo predstavljati određene poteškoće, no zato će svi oni koji se uspiju prilagoditi svemu, uživati u ovom sjajnom i vrlo atmosferičnom naslovu, kojeg će se dugo sjećati, baš kao što ga se sjećaju i oni koji su ga igrali prije mnogo godina.

Bez imalo truda do zvijezda?

Prezentacijska strana ovog, tko zna kojeg po redu Resident Evil: Code Veronica X izdanja, definitivno predstavlja njegovu najlošiju stranu, a da se ekipa koja je radila na ovom remasteru i nije pretjerano potrudila, bit će vam jasno čim pokrenete igru. Prije svega, nedostaje 16:9 prikaz, pa ćete igru igrati u skučenom 4:3 omjeru s ogromnim crnim praznim prostorom naokolo, pomislivši da igru „gurate“ pomoću nekog zastarjelog emulatora. Taj prilično neugodan ugođaj neće popraviti ni zrnaste i kompresirane prerenderirane animacije koje smo nekada davno željno iščekivali igrajući igru, a koje nam je Capcom na kapaljku davao samo prilikom nekolicine ključnih trenutaka u igri.

Claire Redfield i zombiji u novom reunionu

Da se vizualni dio igre sam po sebi ne drži dobro i nakon ovih 15ak godina, vjerujem kako bi situacija bila mnogo gora, no i unatoč aljkavosti i očite indolentnosti developera, Resident Evil: Code Veronica X HD na PS4 konzolama i dalje izgleda dobro, a sveukupni dojam dodatno popravljaju vrhunska horror atmosfera te zvuk i zvučni efekti (ako izuzmemo tradicionalno besmislen voice acting koji u potpunosti odgovara „B“ settingu) koji nas tijekom cijele igre drže na oprezu i to su one klasične Resi vrijednosti koje će i dalje cijeniti svaki fan serijala.

Ostaci prošlosti za mlađe naraštaje?

Resident Evil: Code Veronica X HD je igra koja je prije svega namijenjena PS4 igračima i okorjelim fanovima koji su je već odigrali na nekoj od prethodnih platformi za koje se pojavila. Radi se o fundamentalnom dodatku bez kojeg ovaj serijal ne bi bio potpun i treba ga kao takvog i promatrati, no činjenica da su se Capcomovci prilično opustili i prilično nonšalantno pristupili procesu remasteriranja ovog ostvarenja, što je nadalje rezultiralo izdanjem gotovo u svakom aspektu identičnom onome koje smo igrali i prije mnogo godina, definitivno nije nešto što joj ide u prilog.

Prezentacijska i produkcijska zastarjelost idu na dušu developerima i Capcomu koji je iz ovog ostvarenja htio izmusti još poneku kanticu šuškavih novčanica, no zahvaljujući iznimnoj sentimentalnoj vrijednosti kojom zrači, Resident Evil: Code Veronica X HD će definitivno privući određenu interesnu skupinu, pa ukoliko spadate među one koji su ovo ostvarenje igrali početkom ovog stoljeća, velika je šansa da ćete mu još jednom pružiti priliku. S druge strane, ukoliko ste jedan od onih koji su nabavili ili odigrali prošlogeneracijski PS3 ili Xbox 360 remaster, slobodno zaboravite na ovo izdanje, jer isto se ni po čemu ne razlikuje od prošlog.