Gotovo dva desetljeća je prošlo od kada su vlasnici PlayStationa u svoje konzole mogli ubaciti disk s naslovom Resident Evil te (iako to nije bila prva igra tog žanra) iskusiti početak ere survival horrora koji će u narednim godinama podariti još neke značajne naslove. Tvorac igre Shinji Mikami je sa svojom ekipom inteligentno osmislio sustav rješavanja zagonetki kojima smo napredovali kroz igru. Ni akcijskih elemenata nije nedostajalo, no naglasak nije bio na njima. Zahvaljujući velikom uspjehu igre kreirano je nekoliko nastavaka za Sonyjeve konzole pod redateljskom palicom drugih dizajnera, a onda je 2002. uslijedila famozna odluka izdavača Capcoma da se za tadašnju Nintendovu konzolu GameCube ekskluzivno objavi remake Resident Evila, na kojem je glavnu riječ opet vodio Shinji Mikami. Mnogi igrači nisu bili baš zadovoljni tom odlukom budući da je PlayStation 2 dominirao tržištem konzola te su bili uskraćeni za uživanje u superiornoj preradi stare igre od čije su se grafičke kvalitete oči topile pred TV ekranima.

Došla je nova generacija konzola, REmake je u međuvremenu ekskluzivno objavljen i za sljedeću Nintendovu konzolu Wii, pa se opet činilo da će vlasnici konkurentskih konzola ostati praznih ruku. No, kvalitativnim stagniranjem serijala koji se s godinama okrenuo više akcijskom pristupu, a zaboravio na horror, te u eri sve veće pojave raznih remakea i remastera starijih igara, u Capcomu su se odlučili još jednom vratiti korijenima te igračima opet podariti remake Resident Evila, no ovaj put tako da u njemu gotovo svi mogu uživati.

Malo grijanja uz kamin

Priča igre prati avanture pripadnika taktičkog odreda S.T.A.R.S. iz policijskog odjela Raccoon Cityja, čiji Alpha tim dobiva zadatak istražiti nestanak članova Bravo tima koji su istraživali misteriozna ubojstva. Dolaskom na mjesto nesreće gdje se helikopter Bravo tima srušio, Alpha članovi bivaju napadnuti te bježe u obližnju vilu. I tu počinje horror preživljavanja.  To je sve već poznato i iz originala sa PlayStationa, no u remakeu su ubačeni novi segmenti priče kao i jedan zanimljivi podzaplet. Tu je i nova vrsta neprijatelja pored kojih i čuveni hunteri nisu više toliko opasni. Tko zna zna, tko ne zna saznat će.

Zombi sporo baulja, pa ima vremena da pobjegnem

Pri pokretanju igre opet na odabir imamo dva lika, Jill Valentine i Chrisa Redfielda, svaki sa svojim vrlinama i manama. Jedna od razlika je što likovi ne mogu nositi neograničeni broj predmeta koji su ključni za rješavanje mnogobrojnih zagonetki. Jill može nositi osam, a Chris šest predmeta pa će ta razlika, vjerojatno više nego druge, utjecati na odabir s kojim će se likom igrati. Tu su još neki elementi, kao i drukčiji likovi s kojima ćemo se susretati, ali sama igra je uglavnom ista bez obzira na koji lik se odlučili. Sustav rješavanja zagonetki u kojima pronađemo predmet A kojeg ćemo morati postaviti na određeno mjesto da bi dobili predmet B kako bi mogli dalje vršiti progres i u današnje vrijeme gaminga ima svog šarma i dođe kao dobrodošlo osvježenje naspram inzistiranja na konstantnoj akciji. Što se vizualne strane tiče, igra izgleda i dalje impresivno tako da i vlasnici konzola trenutne generacije, kao i prethodne, uz braću PC-jaše, mogu dobiti ideju u kojoj je mjeri igra daleke 2002. izgledala briljantno. Od ostalih promjena treba napomenuti i dodatak vrlo dobrog 16:9 prikaza, iako u opcijama postojan i stari, klasični 4:3, pa kako kome koji odgovara. Ništa se ne gubi na ugođaju koji god format odabrali. Tu je i novi sustav analognih kontrola koji će biti odabir vjerojatno većine igrača, a posebno novim igračima i dalje prisutni stari sustav (u kojem se lik kreće sporo i to u onom pravcu u kojem držimo smjer na d-padu) nikako neće sjesti. No, s obzirom na fiksne kuteve kamere, koji su po sebi odlični i doprinose ugođaju budući da nikad nije jasno što nas čeka u novoj prostoriji, i s novim kontrolama može biti određenih problema pri promjeni položaja kamere. To bi bila i jedina konkretna zamjerka ovom naslovu.

Eto što bude kad psu zabraniš lajanje

Što to znači? Znači to da Resident Evil, naslov koji se bez većih promjena u gameplayu pojavljuje već četvrtu generaciju konzola, opet krasi iznimna kvaliteta koja se bez obzira na mijenjanje trendova u svijetu video igara s godinama ne umanjuje. A to je odlika samo pravih klasika.

Iskreno se nadam da će remasterirana verzija Resident Evila postići dovoljan uspjeh te da će Capcom na njegovom temelju odabrati pravi smjer za nove nastavke kojim bi se serijal vratio na stare staze slave.