INFO BOX
- DEVELOPER: CyberConnect2
- PUBLISHER: Capcom
- PLATFORME: PS3, Xbox 360
- ŽANR: Akcijska avantura
- DATUM IZLASKA: 9. ožujka 2012.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: Xbox 360
Zaista su rijetke igre koje smjelo pokušavaju biti originalne i pri tome unijeti nešto sasvim novo u pomalo uspavano tržište video igara. Pretežno konzervativnu publiku nije baš lako zadovoljiti, pogotovo nečim novim i u potpunosti drugačijim od onoga na što se već naviknula. Upravo zbog toga većina developera igra na sigurno te se slijepo pridržava trenutnih standarda u izradi video igara. Zbog toga nas svakodnevno zatrpavaju hrpetinom gotovo identičnih naslova koji jednostavno nemaju svoj identitet. A upravo zbog toga, mnogi razvojni timovi propadaju, jer se njihova igra ne uspije prodati u dovoljnoj količini, koja bi im barem donijela pozitivnu nulu. Zaradu u većini slučajeva donose samo veliki blockbusteri u koje su uloženi silni milijuni, a koji se prvenstveno prodaju zahvaljujući svom imenu i dobroj reklami.
No, što je sa onim malim procentom video igara koje pokušavaju biti inovativne? Naravno, kod kritike skoro pa uvijek dobro prođu, ali igrači ih gotovo uvijek dočekaju pod nož, te se samim time i veoma slabo prodaju. Pa što je razlog tome? Najveći razlog je svakako već spomenuta konzervativnost i ograničenost velikog procenta igrača, koji radije čekaju po tko zna koji po redu nastavak neke megauspješne franšize koja će se prodati u milijunskoj nakladi, a neće donijeti ama baš ništa novo, nego proizvod koji će donijeti onu prijeko potrebnu svježinu i originalnost, te se samim time izdvojiti iz mora običnosti. Ico i Shadow of the Colossus, Killer 7, Viewtiful Joe, Okami – sve su to pravi primjeri doista posebnih igara (izdanih većinom od strane Capcoma), koje su mnogi nahvalili, čak i odigrali, ali nijedna od njih nije postigla pretjerano veliki komercijalni uspjeh. Ipak, iako je od izlaska spomenutih igara prošlo više godina, o njima se sa istim žarom i danas govori, što je samo jedan od dokaza da su u pitanju igre koje su barem donekle poremetile mirne tokove kojima plovi industrija video igara. Ostale su zapamćene, a to je veliko priznanje njihovim tvorcima, koji bi svakako željeli da su pri tome mogli i zaraditi veću svotu zelenih novčanica.
Jedna od takvih igara je i novo Capcomovo čudo zvano Asura’s Wrath. Originalna i u skoro svakom aspektu zaista posebna, ova igra će nam svakako ostati u sjećanju i pridružiti se gore spomenutom društvu. No, Asura’s Wrath smatrati “igrom” prilično je diskutabilna stvar. Zašto? Saznat ćete uskoro.
NEŠTO POTPUNO DRUGAČIJE
Sjećate li se starog Dragon’s Laira? Ili možda X-Files igre sa prvog PlayStationa? A sjećate li se Phantasmagorie, avanture koja je u vrijeme uvođenja CD medija izašla na vrtoglavih sedam diskova? Ne? Možda ste ipak premladi da znate o čemu govorim. No to su samo neki od primjera igara koje su zapravo bile interaktivni filmovi. Iako u potpunosti drugačije od ostalih igara, spomenute igre nikada nisu stekle pretjeranu popularnost (dobro, Dragon’s Lair je možda izuzetak, jer do sada je izašao veliki verzija spomenute avanture, a franšiza se i dalje neprestano eksploatira) upravo zbog razloga, spomenutog negdje na početku ove recenzije. Igrači su jednostavno željeli veću interakciju od one koju su im nudile gore navedene igre. „Pa kakve ovo veze ima sa igrom Asura’s Wrath?“, vjerojatno će se neki od vas zapitati. A odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan – i ova igra se može smatrati jednim takvim interaktivnim filmom.
VIDEO IGRA ILI INTERAKTIVNI FILM?
Asura’s Wrath je igra koja na igrače ostavlja zaista čudan prvi utisak. Ali ne samo prvi, nego i drugi i treći i svaki drugi utisak. Ma do kraja igre prožimat će vas neka sasvim drugačija i nova osjećanja, prouzrokovana percepcijom onoga što se odvija na vašim ekranima. Kada sam prvi put vidio Capcomovu najavu za ovu igru, pomislio sam da se radi o još jednom God of War klonu, kojeg će krasiti istočnjački stil i suluda japanska priča.“Meni dovoljno“, rekoh sebi željno iščekujući da se igra pojavi na tržištu. Pa čak i mnogi traileri i prezentacije igre nisu mi otkrili ni tračak njenog pravog lica. Eh kako sam se samo iznenadio kada sam se konačno dočepao igre. Odgledavši spektakularnu uvodnu animaciju potpisanu od ekipe iz razvojnog tima Cyberconnect2, inače strastvenih zaljubljenika u anime, koji iza sebe imaju uspješne serijale .Hack i Naruto, naslutio sam što mogu očekivati do kraja igre. Ali ni približno nisam bio spreman na ono što mi je igra ponudila do svoga kraja. No, krenimo redom.
WORTHLESS STORY
Priča Asura’s Wratha ne donosi ništa spektakularno i vrijedno pažnje. Jednostavno rečeno, u pitanju je kvalizimitološko-futuristička anime budalaština, koja će donekle zainteresirati samo zaluđenike u sulude zaplete JRPG igara. No ono što je možda i najzanimljivije kada je u pitanju priča i tema ove igre, jeste da ona svoju koncepciju većinom crpi iz indijske, japanske i kineske mitologije.
Priča igre prati poluboga Asuru, jednog od osam generala, čuvara imperije Shinkoku, čiji je cilj vječita borba sa Gohmom – zlim i mračnim entitetom koji kvari sva bića i proždire sve duše planete Gaie. Nakon što bude nepravedno optužen za ubojstvo cara, očito inscenirano od ostatka polubogova, Asura biva prognan i protjeran, a žrtva ove zavjere postaje i njegova porodica. Nekoliko stoljeća kasnije, nakon što se probudi u podzemnom svijetu Naraki, Asura se počinje prisjećati svega što mu se dogodilo i ojačan svojim bijesom kreće u osvetnički pohod. Vrativši se na zemlju, Asura uviđa što su ostali polubogovi, sada preimenovani u „sedam božanstava“, učinili od zemlje. Spreman da se suoči sa njima, Asura započinje svoju osvetu eliminirajući jednog po jednog, kako bi došao do Deusa, glavnog i odgovornog za sve što mu se dogodilo. Radnja igre proteže se kroz 12.000 godina, tijekom kojih ćemo biti svjedoci sve većeg bijesa koji raste unutar Asure i koji od njega stvara nemilosrdno i smrtonosno oružje, kako po protivnike tako i po njega samoga.
ŠTO ĆE SE ZBITI U NAREDNOJ EPIZODI?
Asura’s Wrath nam donosi epizodnu koncepciju igranja, kakvu smo već vidjeli u nekoliko igara (survival horori Siren, Alone in the Dark ili Alan Wake su možda najsvježiji primjeri). Naime, radnja igre raspodijeljena je u 18 epizoda (postoji i još jedna bonus epizoda s alternativnim završetkom koju možete otključati), od kojih svaka završava popularnim cliffhangerom. Priča između epizoda je ispričana kroz prekrasne ilustracije, a prije svake naredne epizode ubačena je i najava onoga što će uslijediti. Svaka od epizoda traje nekih dvadesetak minuta. Upravo ovdje dolazimo do najveće mane ove igre, a to je njezina kratkotrajnost. Naime za prelazak igre trebat će vam nekih šest sati, što je sramotno malo za igru koja se prodaje po punoj cijeni. Ako malo bolje promislite, shvatit ćete da jedan sat ove igre košta nekih desetak eura, pa ćete se onda dobro zamisliti želite li platiti punu cijenu igre, koja baš i nema neki replay value. No to i nije najgora stvar u svemu tome. Zaboravio sam vam reći da su u spomenuto trajanje igre uključene i animacije, koje zauzimaju nekih sedamdesetak posto ove igre. Da, dobro ste čuli. Igru ćete efektivno igrati nekih dva sata, jer neke od epizoda u sebi ne sadrže ni pet minuta efektivnog gameplaya.
A kada smo već spomenuli gameplay, da kažemo nekoliko riječi i o njemu. Sjećate se da sam na početku ovoga teksta rekao da Asura’s Wrath također možemo smatrati interaktivnim filmom? Ova svakako nesvakidašnja igra nudi jedan novi oblik kratkotrajne zabave, koji je bliži interaktivnom filmu nego klasičnoj video igri. Sam gameplay ove igre sastoji se iz tri segmenta – klasične tabačine, onrail pucačkih dionica koje podsjećaju na Panzer Dragoon, kao i mnoštva quick time event sekvenci. Naime, radnja igre se odvija bez pauza, a gore spomenute animacije su ispunjene quick time event sekvencama, koje baš i ne predstavljaju izazov kao što je to bio slučaj, recimo, sa igrama God of War ili Heavy Rain. Tijekom animacija igra će od vas stidljivo zatražiti da odreagirate pritiskom na naznačenu kombinaciju prikazanu na ekranu i to je to. Nakon toga animacija će nastaviti svojim tokom sve do novog quick time eventa ili borbe u nekoj od arena.
Sama borba je prilično jednostavna. Kao i u većini tabačina, na raspolaganju vam su vam light i heavy napadi, counteri i finisheri. Boreći se protiv ne baš zanimljivih i repetitivnih protivnika koji najčešće predstavljaju razne varijacije životinja pod utjecajem Gohme nećete baš biti posebno oduševljeni (gorile, veliki slonovi ili kornjače, priznat ćete, baš i ne zvuče strašno i originalno). Bossovi su već druga priča i borba sa svakim od njih je nešto zaista posebno – nemate baš često priliku ogromnog Budu lansirati u orbitu, niti boriti se na mjesecu uz zvuke Dvorakove Devete simfonije. Cilj svake borbe bit će punjenje tzv. Bursta – spektakularnog finishera pomoću kojeg će Asura završiti svaku borbu, a koji je ključan za nastavak igre.
Po uzoru na druge Capcomove igre, pri čemu prvenstveno mislim na Devil May Cry serijal, i ova igra donosi sustav koji boduje vaše akcije. Shodno vašoj uspješnosti igra će vas na kraju svake epizode počastiti ocjenom, čiji je raspon od A do S, pri čemu je S najbolje ocjena. A obzirom da se većina igre odvija kroz animacije, više bodova ćete dobiti za brže reagiranje na quick time evente, no od velikog značaja je i uspješnost u klasičnim borbama. A da se još na tren vratimo na spomenutu borbu i kažemo još par riječi o njoj. Naime, igra jednostavno ne pruža neki naročit izazov. Većina borbi je prelagana i na hard postavkama, tako da je praktiči nemoguće poginuti. Možda će vas poneki boss na najtežim postavkama malo namučiti, ali u svakom slučaju ništa strašno.
ODLIČNO IZGLEDAJUĆI FILM..PARDON, IGRA
Od uvodne animacija pa sve do samog kraja igre, bit ćete opčinjeni sjajnom prezentacijom ove igre, koju bi mnogi vrlo lako mogli zamijeniti za neki anime film. I ne bi puno pogriješili, obzirom na sam stil igre koja je krcata animacijama. Sjajna stilizirana grafika građena na Unreal 3 engineu, u kombinaciji sa stripovskim stilom i fenomenalnom animacijom zaista izgleda nevjerojatno. Što se tiče same kvalitete animacija u igri, bez imalo razmišljanja mogu reći da je Asura’s Wrath jedno od najvećih dostignuća japanske animacije. Pored toga, odlični kutovi kamere ovu igru čine jednom od najbolje režiranih igara svih vremena.
Soundtrack u igri je jako dobar i sastoji se od orkestralnih dionica, koje su nastale pod očitim uticajem istočnjačke kulture. U igri su implementirani i engleski i japanskih voiceoveri. Iako će većina igrača igru odigrati sa engleskim voiceoverima, svakako preporučujem igranje sa japanskim voiceoverima jer, s obzirom na sam setting igre, odgovaraju mnogo bolje od engleskih voiceovera. A kad smo već kod engleskih voiceovera, možda će nekima od vas biti poznat Asurin glas. Naime, njemu je glas pozajmio Liam O’ Brien, najpoznatiji po utjelotvoljenju Wara iz Darksidersa, a koji je surađivao i na mnogim drugim video igrama.
Ukratko rečeno, kompletna prezentacija ove igre je njezina najsvjetlija strana i zaista je velika šteta što se gameplayu nije pristupilo sa tolikom dozom pažnje.
NEKOLIKO RIJEČI ZA KRAJ
Kada na kraju sumiramo sve i zagrizemo kolač zvan Asura’s Wrath, osjetit ćemo slatko-gorak okus. Sladak zbog hrabrih inovacija i maestralne prezentacije, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ipak, ova igra ostavlja onaj neugodni gorki okus najviše zahvaljujući svojoj plitkosti, jednostavnosti i neizazovnosti s jedne strane, a s druge strane ponajviše zahvaljujući svojoj sramotnoj kratkoći. Smatram da nije u redu platiti šezdesetak eura za igru koju ćete završiti za jedno popodne i kojoj se vjerojatno više nikada nećete vratiti. Za igru koja nema multiplayer niti bilo kakve dodatne modove zaista se ne isplati izdvojiti spomenuti iznos. Ipak, ukoliko ste u prilici da ovu igru posudite, slobodno to učinite, jer očekuje vas nekoliko sati najbolje izgledajuće anime i interaktivne zabave koju trenutno možete pronaći.
Leave a Comment