Nakon mjesec dana i čak dvije odgode izlaska, PC igrači pridružili su se svojim konzolaškim (ne)prijateljima u čišćenju ulica Arkham Citya. Tih, otprilike, 720 sati dodatnog čekanja na kraju se uvelike isplatilo, pošto Batman Arkham City na PC platformi zaista blista. Ovo nije obični port s konzola kakvim nas u zadnje vrijeme znaju „razveseliti“ kojekakvi poznati i nepoznati developeri (Rage anyone?…), već punokrvni PC ”tipkovnica, miš, volan, pedale” kompatibilan naslov. Rocksteady developer napravio svoj je posao kako treba. Ukoliko posjedujete dovoljno moćan stroj kojim ćete Batmana potjerati na DX 11, vašoj sreći neće biti kraja. Slina će kapati iz vaših usta dok s visokih zgrada promatrate mračan dio Gotham Citya spremajući se napraviti reda među zatvorenicima, psihijatrijskim i drugim… Ako ne možete pokrenuti igru na DX 11 bez problema s trzanjem, ne očajavajte, DX 9 i starije grafičke kartice također svoj posao obavljaju i više nego dobro te nećete biti zakinuti za previše toga. Također, PC verzija sa sobom donosi i mačkoliku ženu (s naglaskom na ženu), dok se na konzolama mogućnost igranja s Catwoman dodatno naplaćivala (ako niste igru kupili direktno od izdavača, budući da se u kupljenoj igri kod za Catwoman može iskoristiti samo jednom). Kako bezobrazno. Mislim da smo dovoljno nabijali komplekse konzolašima, krenimo dalje…

Uz spomenutu Catwoman i Robina, Nightwing je još jedan igrivi DLC lik

WAKE UP MR.WAYNE. WE HAVE MUCH TO DISCUSS…

Riječi su doktora Huga Strangea kojima počinje ova avantura i vrtoglavi zaplet. Radnja se odvija nekoliko mjeseci nakon Arkham Asyluma, gdje je bivši upravitelj dotične ludare Quincy Sharp, sada gradonačelnik Gothama, sve zatvorenike Asyluma i Blackgate Prisona smjestio u srce svoga grada, u prostor ograđen visokim zidinama i kontroliran helikopterima. Taj grad unutar grada naziva se Arkham City i bit će mjesto događanja mnogih zanimljivih priča. Njime upravlja doktor Hugo Strange koji ima svoje paklene planove i protokole, a zatvorenici kakvi jesu, rade pizd….. unutra. Na Batmanu je da sazna što se zapravo događa, naravno…

Priča je relativno zanimljiva i dovoljno dobra da vas uvuče u Batmanov tamni svijet gdje ćete pričati, boriti se pa i surađivati s pregršt znanih i neznanih likova.

Freeze ima puno veću ulogu s obzirom na Asylum

DO I LOOK WORRIED…?

Sam gameplay nije se puno promijenio od dana Arkham Asyluma. Manje-više je sve ostalo isto, iako sada sve izgleda puno ljepše, fluidnije i s dodatnim mogućnostima. Borba se sastoji od napada, blokiranja (jednog ili više protivnika), upotrebe gadgeta koje otključavate tijekom igre te devastirajućih comboa i multiplikatora. Iako na prvu sve ovo izgleda nekako prejednostavno, u praksi je odlično pa tako borba predstavlja pravi užitak i ne postaje nimalo dosadna ili repetitivna tijekom cijele igre. Moćan je osjećaj uletjeti među 10 protivnika, znajući da će svi dobiti po lampi na ovaj ili onaj način. Kontrole su prilagođene PC-u, te su po defaultu nekako prirodno posložene, a naravno možete ih i sami pretumbati i prilagoditi svom načinu igranja.

Kretanje gradom podsjeća na Assasin’s Creed uz iznimku što ovdje možete letjeti, a cijela stvar je dobro izvedena pa je moguće prolebdjeti cijeli grad bez stajanja, samo se odbacujući od zgrade do zgrade. Igra pruža osjećaj sandboxa, iako sam Arkham City nije prevelik, te je moguće s jednog kraja mape doći na drugi kroz nekoliko minuta. Međutim, ulice grada su nakrcane svime i svačime. Na svakom uglu i krovu vas čekaju protivnici, Riddlerovi trofeji, zagonetke, zgrada u koju možete ući ili neki sidequest. Mudri proizvođači time su izbjegli probleme ogromnih mapa gdje vam treba 5 dana da bi došli do nekog questa/mjesta/savea, dok u isto vrijeme nakon sati i sati igre, grad ne postaje dosadan. Ukratko, Arkham City je kao puno veći Arkham Asylum.

Protivnici…, eh protivnici. U početku je većina njih tu samo da bi miš patio, a mi razgibavali prstiće lomeći im ruke, noge, ramena, zdjelične kosti… U kasnijim dijelovima igre gadovi imaju i razbijene boce, mačete, vatreno oružje, stun rodove i štitove što borbi uvelike dodaje taktički segment. Uletavanje među nekoliko naoružanih i zaštićenih pizdeka najčešće će završiti opcijom restart, dok će relativno dobro razrađen stealth pristup u kombinaciji s detective modom pri ovakvim situacijama biti puno bolji po Batmana.

Vjerovali ili ne, i iz ovoga se možete izvući

Bossovi i borbe s njima su dosta dobar odmak od lutanja gradom. Izvedene su na old school način, što je po mom skromnom mišljenju izvrsno. Svaki boss sa sobom donosi nešto novo i dok su neki manje, a neki više zanimljivi, definitivno služe svrsi i uklapaju se u cijelu priču. Na normal težini niti jedan nije pretežak te vas neće dovesti do tjeranja svega u 3 lijepe materine, bacanja/gaženja/paljenja miša, tipkovnice ili gamepada.

Još jedan odmak od glavne priče su i side questovi. Možete ih i ne morate prolaziti, ali dosta su zanimljivi, a neki sa sobom donose i nove gadgete. Ukupno ih ima 12 (ako brojimo i AR trening) i dostupni su kroz gotovo cijelu igru. Ukoliko ih riješite, daju cijeloj priči još jednu dimenziju i objašnjavaju ili nagovještavaju dosta toga. Jedini side quest na kojem bi mogli polomiti zube je onaj s The Riddlerom, odnosno Enigma Conundrum. Naime, da bi oslobodili sve taoce koje je ovaj bolesnik zatvorio i time završili misiju morat ćete naći sve njegove trofeje, točnije njih 400 (kako se penje broj sakupljenih trofeja, tako vam on otkriva lokacije taoca). Ovo može i ne mora biti dobro pošto je skupljanje trofeja izazovno i zanimljivo te ćete zaista morati upotrijebiti maštu, ali negdje kod broja 247 mogli bi se početi nekontrolirano trzati na svaki zeleni odsjaj s ekrana.

ARKHAM CITY IS DA BOMB!

Kao što je već napisano, igrajući Arkham City, susretat ćete pregršt znanih i neznanih likova. Očito je u gradu divlja fešta i svi su ovdje. Doktor Hugo, Two Face, Catwoman, Mr. Freeze, Bane, The Riddler, bla, bla, bla, Pingvin (koji mi nikad nije bio jasan pošto zaista ne znam tko bi se trebao bojati takve male debele zakržljale spodobe, ali dobro…) samo su neki od zatvorenih zločinaca/psihijatrijskih slučajeva koji vrve ulicama grada. Većina njih bila je i u prošlom nastavku, a većina će biti i u idućem. Vjerovali ili ne, u Batmanovom svijetu nitko ne gine. Dobro, skoro nitko. Zanimljiv je odnos svih tih pozitivaca, negativaca, neutralaca, a pogotovo odnos Batmana i Jokera. On je glavna prijetnja u cijeloj priči i proizvođač većine problema. (Zar je itko sumnjao?) Pratit će vas kroz cijelu igru i zahvaljujući fenomenalnom voice actingu Marka Hamilla (Joker, je li) nasmijavat će vas do suza svojim smiješnim, sarkastičnim i zlim komentarima. Odnos Batmana i Jokera u Arkham Cityu podignut je na višu psihološku razinu, te predstavlja još jedan segment koji vas drži napete do samog kraja.

Kao što je napomenuto na početku teksta, u Arham Cityu igrate i s Catwoman. Vodite je u nekoliko navrata koji su dosta kratki, ali dovoljni da se nagledate njenih visokih peta i gluteus maximus skupine mišića. Igra s njom pruža drugačiji osjećaj od Batmana. Dok je i pomalo naporno prelaziti grad s Mačkom pošto ne može letjeti već skače po zgradama i služi se bičem, borba protiv negativaca je pravo osvježenje. Žena mačka je dosta brža i agilnija od Šišmiša te samim time efikasnija i ubojitija u borbi. Ponekad ćete imati osjećaj da ste s Batmanom dobili udarac zato jer je maaalo previše trom i težak, dok s Catwoman ti problemi nestaju. Iako zauzimaju samo 10% cijele igre, dionice s njom ugodna su i zabavna promjena ritma.

Hoćemo li u budućnosti igrati sa momkom koji inače nosi ovo odijelo skroz lijevo?

WHY SO SERIOUS?

Nabrojati loše stvari ove igre nije lako. Naravno da Arkham City nije savršen. Neki će napomenuti manjak inovacija u odnosu na original. Istina, nema ih previše, ali u Rocksteadyu su odlučili ne mijenjati gameplay, već samo unijeti par sitnica koje bi trebale biti dovoljne. Nadalje, iako je voice acting glavnih likova odrađen savršeno, popratne animacije lica ponekad jednostavno ne prate riječi. To nije velika stavka u ovakvoj igri, ali upada u oči. Također, sporedni neprijatelji koji su razbacani gradom i glavna im je misija ta da ih Batman razbije nakon određenog vremena, postaju jednolični. Isti likovi, isti glasovi, isti komentari i razgovori. PC verzija nije zabilježila niti nekih problema s bugovima. Navedena su 2 ili 3 buga koji se javljaju na isključivo low end konfiguracijama, ali i oni su izlječivi putem patcha.

Sve u svemu, Batman: Arkham City s pravom je pretendirao na igru godine 2011. Ukoliko volite Batmana i njegov univerzum, igru ćete proći u dahu, iako su potrebni sati i sati za završetak. A tada ćete krenuti još jednom s New Game Plus koja podiže težinu, ali vam i daje sve gadgete od samog početka (nije to ništa revolucionarno niti novo, ali čovjeka veseli). Drugi put igra će vam biti još bolja. Ako i niste fan, ovako kvalitetnih akcijskih igara na tržištu ima zaista malo i bila bi šteta ne odigrati ju. Uostalom, tko ne želi biti Batman?

Igru ustupio Videotop. Hvala!