Darkness II je jedna od onih igara koja vas bez obzira na mračni setting uspije zabaviti. Original je suprotno svim očekivanjima postigao dobre rezultate pa se Digital Extremes odlučio za izradu nastavka. Developeri iza imena Digital Extremes su najpoznatiji po Unreal serijalu, a između dva Darknessa izašao je i nešto manje zapažen Dark Sector koji, bez obzira na neke inovacije, nije uspio steći naklonost šire publike. Nakon dvije odgode (10.7.2011. i 4.11.2011.), nastavak izuzetno prihvaćenog Darknessa nam je stigao u ruke, a je li dosegao očekivanja, pročitajte u našoj recenziji.

MOGU LI IGRATI NASTAVAK AKO NISAM IGRAO ORIGINALNU IGRU?

Igra se odvija dvije godine nakon događaja koji su se zbili u prvome Darknessu, nakon što je glavni lik Jakie osvetio svoju djevojku Jenny i zauzeo svoju poziciju kao don u Franchetti obitelji. Sve je počelo jednim, na prvi pogled običnim, noćnim izlaskom. Izlazite iz svoje limuzine, dočekuje vas vaš consigliere, sjedate za stol s dvije prsate blizanke i mislite „Život ne može biti bolji“. Idućeg trenutka u vaš restoran upada nekoliko kombija prepunih do zuba naoružanih pojedinaca sa samo jednom misli u glavi: ubiti Jackiea Estacada. Nakon što se jedva izvukao, ponovno se javlja Darkness koji želi izaći iz pozadine. Pošto je Jackie u bezizlaznoj situaciji, predaje se Darknessu i tada zapravo počinje igra u pravome smislu. Priča igre je izuzetno zanimljiva i veoma se lako uvući u nju. Iako se igra u površini vrti oko mafijaškog bossa, priča u više navrata budi emocije u nama, osobito u dijelovima koji imaju veze s Jennie, Jackievom mrtvom djevojkom.

Često se ljudi pitaju „Mogu li igrati nastavak ako nisam igrao originalnu igru?“. Zato je Digital Extremes mislio unaprijed pa je pripremio zanimljivi video koji će vas uvesti u priču originalnog Darknessa, tako da ćete (bar što se tiče priče) biti upućeni u sve važne aspekte.

Netko će bome izvisiti.

GAMEPLAY

Iako Darkness II spada u žanr FPS-ova, kvalitetom odskače od većine njih. Dok Battlefield i Call of Duty teško uspijevaju pružiti zabavu igraču, Darknessu to ide „kao od šale“, osobito kad uzmemo u obzir inovacije u gameplayu. Prva i najvažnija od njih je quad-wielding. Pomislio sam kako će ta opcija biti zakomplicirana do bola, no, srećom, prevario sam se. Na kontroleru koristite bumpere (R2 i L2 na PS3) za kontroliranje Darknessa, a triggeri (R1 i L1 na PS3) su zaduženi za kontrolu oružja. Na taj način istovremeno možete koristiti maksimalno 4 tipke (dvije „glave“ Darknessa i dva pištolja/SMG-a). Iako igra sadržava i sačmarice i jurišne puške poput kalašnjikova, jednostavno je primamljivije uzeti dva UZI-a i ”rokati okolo”. Osim quad-wieldanja, tu je i samo jedan Darkling koji će vas pratiti tijekom igre, za razliku od originala gdje smo ih imali više različitih. Darkling je u ovoj igri mnogo više nego obično „pomoćno smetalo“, pošto je u kasnijim segmentima igre moguća kontrola nad njim kako bismo došli do inače nedostupnih dijelova ili ubijali protivnike sa sigurne udaljenosti. A kad ga ne kontroliramo, Darkling je tu kako bi pokazao put ili onesposobljavao obližnje protivnike kako bismo ih mogli lakše eliminirati.

Boss bitke su nešto lošije napravljene, uglavnom zato što se vrte po sličnoj šabloni, te ih često jednostavno želite preskočiti jer kvare ukupni dojam u igri. Uzmimo primjer bilo koje boss bitke i imati ćemo jako male varijacije na temu. Napadi su nakon nekog vremena predvidljivi, a načina za ubijanje bossa je malo. To predstavlja jedno veliko razočaranje, zato što se jednostavno kosi s raznolikosti kojom igra obiluje.

Quad-wielding je unikatnost ove igre

Još jedan bitan element igre i samog gameplaya je svjetlost. Kada ste blizu objekata koji emitiraju svjetlost (poput reflektora, lampi, lustera i sl.) gubite u potpunosti sve moći koje vam daje Darkness dok god ste pod otvorenim svjetlom. Ovaj element posebice dolazi do izražaja kada vam visi reflektor iznad glave, a horda neprijatelja ide na vas. Dok vam je u svim ostalim igrama situacija kada ste „samo“ s dvije ruke normalna, u Darknessu se osjećate osakaćenima, te brže-bolje pokušavate izaći ispod svjetla ili razbiti izvor.

Jedan od zanimljivih elemenata u igri su i egzekucije neprijatelja. Kako vam ne bi bilo dosadno, s vašim neprijateljima se možete pozabaviti na bezbroj načina, što uz sirovu moć Darknessa, što uz predmete što nađete u okolini, čija nas uporaba neodoljivo podsjeća na olimpijske sportove. Tako se s metalnim šipkama možemo igrati bacanja koplja, probijajući neprijatelje, dok boce napunjene propanom daju dojam da ste bacač kugle (uz prigodnu eksploziju plina, naravno). Ipak, najkorisniji element u okolišu su vrata, koja služe kao štit protiv neprijateljske paljbe, a mogu poslužiti i kao neka vrsta diska koja, pravilno naciljana, siječe glave protivnika. Charming, isn’t it?

Darthling je vaš vjerni suputnik i pomagač u igri.

PREZENTACIJA

Grafički dio igre je solidno odrađen, i to u Cell-Shadingu, nešto slično kao što smo vidjeli na primjeru Prince of Persia igre. Glavninu posla u pravljenju likova i okruženja je odradila ljudska ruka te je to razlog više za divljenje, bez obzira na to što je grafika na razini prošle godine. Primarni razlog tome su odgode o kojima je već bilo riječi, a bile su tu prvenstveno zbog unaprjeđenja gameplay elemenata, dok je grafika stavljena u drugi plan. I to nam nimalo ne smeta, jer „stripovska“ grafika uistinu daje posebnu atmosferu ovoj igri. Igru pogoni Evolution Engine, koji smo već imali priliku vidjeti u Dark Sectoru. Engine donosi pristojnu mogućnost demoliranja okoliša uz pomoć Darknessa, iako to nije na onoj razini na kojoj bismo voljeli da jeste pa je u tome segmentu igra daleko iza Battlefield Bad Company serijala koji je prvak u tome.

Neeeeee, opet svjetlo!

Koliko god vizualan dojam bio zanimljiv i kvalitetan, zvuk u igri više impresionira nego grafika. Glasovna gluma je odlična, iako imamo neke promjene u postavi. Darknessu glas daje isti glumac kao i u originalu (Mike Patton, pjevač benda Faith No More), dok su promjene nastale u voice-overu Jackiea Estacada, pa je tako glumca Kirka Aveceda (Fringe, Oz, Prime Suspect) zamijenio njegov kolega Brian Bloom, koji ima znatno više iskustva u industriji igara (od posljednjih igara gdje je glumio izdvajamo Modern Warfare 3, Star Wars: The Old Republic, te Dragon Age II). Pozadinski zvukovi, kao i zvukovi oružja su na zadovoljavajućoj razini, dok inače solidni soundtrack ima pokoju odličnu stvar na repertoaru.

Vađenje iznutrica a la Darkness

IN THE END…

Darkness II je izuzetno zanimljiv i potpuno drugačiji FPS od onoga na što su vas Call of Duty i Battlefield navikli. Quad-wielding element se pokazao kao najveći plus ove igre, a i originalnost u raznim načinima egzekucija protivnika nas se posebno dojmila. Jedini realan minus igre su boss bitke pa vam se javlja Deja Vu ako ste igrali Deus Ex Human Revolution: odlična igra, loše boss bitke. No, sve u svemu, Darkness II je jedno izuzetno igraće iskustvo gdje definitivno nećete zažaliti što ste ga odigrali.

Ovim putem se zahvaljujem našem novinaru Gordanu Ilinčiću za pomoć pri nastanku recenzije.