Kišem, pušem, kašljem, oči me peku, a nos mi je prva truba filharmonijskog orkestra. Shvatili ste: bolestan sam. Kada me uhvati zimsko-ljetna uho-grlo-nos trakavica, prvo strada osjetilo mirisa. Onda se hrana svede na slatko, slano, kiselo, ponekad gorko. Slijedi faza „drek na šibici“ iliti nos i jezik se ujedine pa odluče dignuti bunu. U međuvremenu, dok okusi i mirisi štrajkaju, sposoban sam proglasiti spužvicu za suđe vrhunskim gurmanskim jelom. Čovjek bi pomislio da će ljudi u 21. stoljeću pronaći lijek protiv obične prehlade. Klinac. Nema ljekarije do one naših nona: pol’ česna,  kvarat kila pancete, feta črne pogače i udri. Smrdiš na 10 metara, ali bolesti nema.

Bolest Isaaca Clarka ipak je nešto drugačija. Obični virusi nisu uzrok Clarkvih noćnih mora. Mržnja prema novoj crkvi vuče duboke korijene. Unitolozi su za njega prevaranti, lašci, opskurni red opsjenara upitnih namjera. Isaac se nikada nije pomirio s majčinom opsjednutosti unitologijom. Oca nije poznavao. Cijeli imetak Clarkovih brzo je nestao u crkvenim kasama. Isaac bi odavno bio mrtav da se nije znao izboriti za sebe. Bio je dobar u onome čime se bavio: inženjerskim poslovima. Sudbina je za Isaaca odabrala posve drugačije zanimanje: postao je uništavatelj Markera.

Vidi, ima nas na Mjesecu!

Čiča miča … priča?

U ranom 24. stoljeću, u Meksičkom zaljevu, znanstvenici otkrivaju misteriozni, nezemaljski artefakt u obliku duple spirale prošarane nerazumljivim glifovima. Nazvali su ga Black Marker. Prilikom eksperimentiranja, otkrivena su visokoenergetska svojstva artefakta. Svjetska vlada uviđa ogroman potencijal za razvoj čovječanstva dok mala skupina znanstvenika, predvođena Michaelom Altmanom Marker smatra sljedećim korakom u evoluciji ljudske rase. Cijena beskonačnog izvora energije je strašna: leševi mutiraju, DNA se mijenja, a čudovišna bića koja nastaju u procesu reanimacije postaju ubojiti hibridi nazvani Necromorphs. Naravno, katastrofa je neizbježna. Artefakt biva uništen. Altman, zadužen za proučavanje neobične tvorevine pogiba u sumnjivim uvjetima postajući mučenik vjere. Tako je rođena Unitologija. Altmanova smrt bilježi se u analima Crkve Unitologije kao početak organiziranog vjerovanja u viši cilj Markera: konvergenciju ljudske rase. Unitolozi vjeruju da će konvergencijom, vidom spiritualne i fizičke preobrazbe ljudi postati prosvijetljena bića. Marker se odjednom dovodi u božansku konotaciju: postaje predmetom obožavanja. EarthGov (svjetska vlada) u tajnosti pokušava rekonstruirati uništeni Marker. Uspijevaju u namjeri, ali ponovno dolazi do katastrofe kada se, sada Crveni Marker, aktivira. Cijeli projekt se zataškava i zaboravlja na 200 godina. Populacija na Zemlji, zahvaljujući rudarenju diljem svemira ponovno buja. U 26. stoljeću rudarski brod Ishimura,  tijekom rudarske ekspedicije nailazi na jedan od zaboravljenih Crvenih Markera. EarthGov se ponovno želi domoći artefakta. Nisu jedini. Unitolozi imaju svoje planove. Marker se aktivira i nastaje opći pokolj. Začudo, Isaac Clark poput Michaela Altmana ima prirođenu otpornost na mentalne projekcije artefakta. Clark je jedan od inženjera u rudarskoj koloniji pa spletom okolnosti dolazi u dodir sa Red Markerom: U um mu biva implantirana informacija kako kreirati novi Marker. Od tada se Isaacovi problemi samo gomilaju jer je tajna nastanka dragocjena svima: aktualnoj vlasti radi strateških ciljeva, a Crkvi Unitologije radi postizanja konvergencije. Niti jedni niti drugi nisu svjesni koliko je čovječanstvo u opasnosti. Srećom, postoji način kako zauvijek neutralizirati djelovanje svih Markera. Ovako započinje naša priča.

Marker

Umirem 100 puta dnevno, a njima je sasvim svejedno

Poduži uvod ne znači da ću vam prepričati cijeli sadržaj novog nastavka Dead Space sage. Neću vam zapravo otkriti ništa jer je mitologija vezana uz Dead Space prilično zanimljiva. Bila bi prava šteta uskratiti vam nekoliko sati lutanja i pretraživanja Tau Volantisa, novog planeta na kojem ćete nemilosrdno kidati udove agresivnim Necromorphima. Akteri priče su više-manje poznati: Isaac Clark u ulozi je glavnog raskomadatelja dok Ellie Langford glumi djevu u nevolji. Novi likovi su John Carver ili mali od palube, Robert Norton, zvani Crna Guja i Jennifer Santos, cura s inteligencijom. Vodeći dušmanin Jacob Danik, personifikacija je vjerskog fanatika opsjednutog istrebljenjem heretika i nevjernika.

Ekipa na okupu

Tau Volantis ledeni je pakao pa pomoliti nos izvan mikro habitata bez toplinskog odijela znači pretvoriti se u ledenu sigu. Rig iliti šarene krpice imaju još nekoliko korisnih funkcija: stasis, kinesis, armor i health. Radi se o bio kinetičkom odijelu visokih performansi konstruiranom za očuvanje nježnog ljudskog skeleta od raznoraznih negativnih utjecaja. Ova verzija Dead Spacea ima pozamašnu ponudu istih. Povećavanje mogućnosti u vidu nadogradnji sposobnosti može se odraditi na svakom Rig kiosku. Tražiti će se solidna hrpa dodatnih materijala. Scavenger botovi su mali automatizirani roboti dizajnirani za skupljanje skrivenih resursa. Pohvalna novina. Inače, staro pravilo vrijedi i dalje: dobro nacipelariti raskomadano truplo jer iskaču potrebni resursi. Ampule s lijekovima u težinama prijelaza većim od normala shvatite kao dobitak na lutriji. Ukazuju se u javnosti rjeđe od hrvatskog premijera. Danik, gazda Crkve Unitologa s ukazivanjem nema problema. Vodi fanatičnu privatnu vojsku koja je lišila života sve militantne predstavnike EarthGova na Zemlji i šire. Potamanili su ih kao žohare. Danik posebno cijeni vjernike koji bi za njega dali sve, čak i život. Nemalo puta ćete ugledati pripadnike neprijateljske armade sa znakom markera na prsima i aktiviranom bombom u ruci kako trče prema vama. Da vam slučajno ne bi bilo dosadno u pretraživanju svake omanje prćije, redovito vas ganjaju Necromorphi. Prekrasno izvedeno! Špalir deformiranih spodoba želi omastiti ruke Isaacovom krvlju po svaku cijenu. Posebno bih izdvojio Hidru. To smrdljivo, krakato smeće mi je uništilo kilo živaca. Mislim da se nikada nisam tako dobro osjećao u nekoj igri kao u trenutku kad sam tu ružnu gargantuu s posebnim sadističkim guštom raščetvorio na dijelove.

Životinja paklena

Kao i u prijašnjim nastavcima, tu je nezaobilazni Bench. Nemojte ga ignorirati. Bench vas voli. Bez modifikacije oružja brzo će te dobiti po prknu. Kreiranje naprava za pucanje iz ruke sada je istinski užitak. Svaka puškica obiluje dodacima i kombinacijama. Iskreno ne znam što se sve može kreirati jer sam zapeo za Evangelizer, limited edition oružje (hehe). Nabrijao sam ga do neba. Malo ću pojasniti: svako oružje je razgrađeno do sitnih dijelova. Glavni dio je nosač (Frame). Glavni nosači imaju nekoliko utora za nadogradnju. Ovaj konkretno ima 4 glavna, dva pomoćna i elektroniku za proširenje (upper tool, lower tool, upper tool tip, lower tool tip, attachment 1, attachment 2 te 8 komada circuitsa). Mogućnosti kombiniranja su skoro beskonačne. Kažem skoro jer se kroz casual i normal gameplay u prvom krugu ne može skupiti pretjerano puno materijala, što znači da će te biti limitirani resursima. Svejedno, igru se lagano prelazi ako taktizirate zaboravljajući na vrijeme. Barem prvi put. Iako na događaje ne možete utjecati, skriptirani dijelovi nisu dosadni niti jednostavni. Volio bih da to nije tako, ali nekoliko automatiziranih sekvenci mi je zamalo ubilo gušt za igranjem (pentrate se ili spuštate užetom po vertikalnoj stijeni, izbjegavate padajuće objekte i ledite ih stasisom, morate gađati neprijatelje, preskakati rupe i izbjegavate metke). Ponavljati 101 put određeni prijelaz poprilično frustrira, ali autori su vjerojatno željeli ponuditi nešto više od običnog pucanja. Dok ne otkrijete redoslijed reakcija (ili onoga što trebate učiniti), ništa od prolaska dalje. Kada se sjetim jednog od achievementa u kojem je zadatak prijeći cijelu igru bez ijedne smrti, zlo mi je. Tvrdim da je to nemoguće. Častim ručkom svakog igrača kojem u komadu pođe za rukom preživjeti nasilje Dead Spacea 3.

The neck bone connected to the head bone

Ukupno će te potrošiti oko dvadesetak sati na glavnu priču s 19 poglavlja. Eto, meni je za 84,3% trebalo 24 sata 11 minuta i 57 sekundi. Ovaj TPS ima odlično pogođen omjer istraživačkih dijelova ili RPG elemenata i TPS akcije. Dok sam igrao demo, pobojao sam se da će EA Dead Space 3 pretvoriti u COD-like igru. Strahovi su se u punoj verziji pokazali opravdanima. Meci lete na sve strane, snajperi šaraju zrakom, a necromorphi samo čekaju priliku zaskočiti vas iz nekog ventilacijskog otvora. Municija zauzima 90% backpacka. Komponenta preživljavanja je u defaultnom modu kvalitetno ubijena. Okruženje po kojem se krećemo više nije malo, skučeno, turobno. Prevladavaju otvorene scene s mnoštvom neprijatelja. Horor bi trebao predstavljati šok, faktor iznenađenja, zbunjenost. Stekao sam dojam da tajni više nema. Napetost je održana ali je drugačije posložena. Prijašnji nastavci su bili mračniji, opakiji ovaj je puno mekši što se crnila tiče. Trojka je mogla biti misterioznija od dvojke, svakako ima potencijala za skriveniji pristup događajima, no Visceral Games je odlučio promijeniti žanr. Dead Space 3 ne gubi na dinamičnosti gameplaya. Priča u odabranim trenutcima solidno podiže tlak u žilama čistom akcijom. U dvoje je svaka akcija bolja. Co-Op sekvence su napravljene u „shoot and ask questions later“ stilu. Pozovete prijatelja pa u tandemu komadate udove. Online pass ipak služi nečemu. Ipak, u glavnom izborniku igre se nude drugačiji modusi igranja od kojih je jedan preživljavanje. Dead Space 3 tek onda postaje prava HC akcija s mnoštvom opcija.

Leti leti leti leti leti Isaac?

Kinect podrška navodno olakšava igru. Gužvu na gamepadu možete smanjiti izgovaranjem određenih glasovnih komandi. Rekli bi pohvalan dodatak. Sada reality chek: što je ono Dead Space? TPS s elementima survival horrora? To znači da je sorround našiljen do kraja. Microsoft nikako ne želi shvatiti da buka i prepoznavanje glasa ne idu zajedno. Druga stvar, dok se ja sjetim što moram zaurlati triput poginem. Sistem pomislim-napravim puno je bolji od sistema pomislim, sjetim se komande, izgovorim komandu, komanda ne proradi iz prve, umrem. Vrijeme reakcije je užasno. Stisnuta tipka na gamepadu daje puno bolje rezultate. Napete akcijske scene ne ostavljaju vremena za razmišljanje i svaka sekunda život znači. Dakle, Kinect zaboravite. Osim kada lunjate po tunelima. Onda je ionako svejedno.

Replay value je odličan. Neki naslovi nakon prijeđene glavne priče ne ostavljaju „mesa“ za ponovni prijelaz. Dead Space 3 nije takav. Što ga više igrate to je zabavniji. Čak neke dijelove morate prijeći „iz druge“. Konstantno se otključavaju nova oružja, odijela i resursi.

Svizac, čokolade, motanje.

Dva DVD-a obično asociraju na kompleksnu igru. Kompleksnost gameplaya svakom igraču znači nešto drugo. Meni je to bogatstvo sadržaja, odlična grafička prezentacija i vrhunski zvuk. Stvarno se nije štedjelo na detaljima. Dead Space 3, baziran na Havoc enginu pokazuje puni sjaj, vrhunac onoga što trenutna generacija konzola može ponuditi. Cijelo vrijeme imate osjećaj gledanja filma, filma s interaktivnim elementima. Mnoge scene ostavljaju bez daha svakog usputnog promatrača: bila to šetnja po svemiru, lutanje po zaleđenom planetu ili usputne misije, mistika Dead Spacea ostaje netaknuta. Vrlo interesantna konstrukcija događaja provlači se kroz cijeli gameplay: autori ne dave sadržajem već nude cilj kao sredstvo motivacije za prijelaz igre. Konotacije izvučene iz konteksta ukazuju na promišljeni scenarij temeljen na realnom svijetu (unitologija npr. strahovito podsjeća na scientologiju). Nakon prvih nekoliko rečenica uvodnog trailera dobro znate što vam je činiti. Definirani cilj ne umanjuje želju za igranjem. Dead Space 3 odiše odličnom zabavom uz veliku mjeru zaraznosti. Ako padate na svemirsku, znanstveno fantastičnu tematiku uživati ćete u ulozi Isaaca Clarka bez obzira na nepotrebnu promjenu žanra.

Je li ovo kraj jedne uspješne franšize? Nikako. Stvarno bih volio vidjeti još koji nastavak Dead Space sage.

[nggallery id=230]

Igru ustupio:

Hvala!