Znate li onu poslovicu „Tko visoko leti, nisko pada.“? Tko je pratio izdavače prije izlaska igre, mogao je čuti razna obećanja, koja su zvučala pomalo nestvarno i neostvarivo. Nakon igranja ove igre, s dragošću mogu reći da su, barem jedanput, naše stare mudrosti u krivu.

Human Revolution je vremenski smješten prije originalnog Deus Exa, u ne toliko daleku budućnost, u svijet zahvaćen promjenama zbog revolucionarnih otkrića koja donose „poboljšanja“ ljudskog tijela. Protagonist ove igre Adam Jensen je šef sigurnosne službe u Sarif Industriesu, tvrtki koja je zaslužna za otkriće tih poboljšanja, tzv. augmentacija. Nakon što Sarif Industries biva pogođen terorističkim napadom, vodeća znanstvenica u tome projektu, Megan Reed (Adamova tajna ljubav), je ubijena, dok je Adam Jensen iznimno teško ozlijeđen, ali živ. Sarif Industries mu spašava život mehaničkim implantatima koje ćete tijekom igre dodatno razvijati, ali više o njima slijedi tek poslije. Prava igra počinje nakon oporavka, kada postajete glavni istražitelj prethodnih događaja.

„hmmmm, što bih sad mogao?“

MEHANIKA IGRE

Human Revolution je napravljen tako da svaki vaš potez određuje daljnji tijek igre, a ovisno o vašim odlukama doživjet ćete jedan od čak šest u potpunosti različitih završetaka. Također, raznovrsnost je postignuta i kod pristupa misijama, pa ćete npr. moći ući u neki objekt frontalnim napadom, šuljanjem kroz šahtove, uvjeravanjem zaštitara da vas pusti ili možda uspavljivanjem čuvara i sakrivanjem „usnulih ljepotica“. Uz glavnu priču, tu su i side-questovi. Za razliku od većine RPG-ova, nijedan side-quest nije marginalan ili postavljen čisto radi punjenja igre sadržajima, već svaki od njih dopunjava priču i otkriva nove detalje o svijetu u kojem igrate. Ako mislite da ćete do stopostotnog prijelaza doći lako, varate se. U prvom prelasku sam nakupio tridesetak sati igre, iako se nisam previše zamarao istraživanjem. Igrači koji namjeravaju otkriti svaki detalj, pronaći svaki item ili hackirati svaki terminal u igri mogu očekivati i do četrdeset sati igre. Ako na to nadodate i šest različitih završetaka, dobivate impresivne brojke. Nemoguće je izostaviti i činjenicu da se prvi put u serijalu vaše zdravlje obnavlja (slično kao i u većini FPS-ova), što je neke hardcore igrače serijala u početku odbilo. No, taj je segment primarno uveden radi boljke u prva dva dijela. Naime, u prošlim nastavcima se znalo događati da s gotovo minimalnim zdravljem, bez ikakve medicine dođete na save point, pa ste onda prisiljeni da tražite po prethodnim dijelovima levela neka sredstva za prvu pomoć, a ako ih ne bi bilo, onda ste primorani prekinuti misiju zbog nemogućnosti prelaska. S druge strane, razvojni tim je pojačao štetu koju vašem tijelu nanose oružja, tako da ste sa 1-3 metka u tijelu gotovi. Time je postignut kompromis, koji ne narušava težinu igre, a s druge strane vas igra ne prisiljava ponavljati istu misiju dva puta, samo zato jer niste imali novca kupiti koji med-pack više.

Igri možete pristupiti na više načina

PA IMA LI IŠTA LOŠE U OVOJ IGRI?

Na ovo pitanje nije lako odgovoriti. Možda najsporedniji NPC-ovi imaju lice odrađeno kao neka šezdesetogodišnja gospođa na botoksu, ali to su zanemarive stvari. Boss bitke, za razliku od cjelokupne igre zahtijevaju točno predodređen pristup pri prelasku, tako da bez pravih augmentacija nećete moći proći kroz tu boss bitku. Upravo zato najveće probleme u ovoj igri će imati neiskusniji igrači koji se ne zaustavljaju na side-questovima, pa će tako imati manje prostora za odabir augmentacija. Bez obzira na brojne opširne tutoriale, developeri su očito zaboravili dati više pažnje prezentaciji augmentacija, koje su ključne za igru. Za unaprjeđivanje su vam potrebni praxsis bodovi koje uglavnom dobivate napredovanjem kroz igru ili za ogromne novce u klinikama. No, osobito pri manjim težinama, igra je škrta pri davanju iskustvenih bodova, pa ćete pri odabiru augmentacija provesti dobar dio vremena. Baš zbog ogromne palete unaprjeđenja, odluka je otežana, osobito ako imate na umu da bossovi imaju u potpunosti linearan pristup borbama, a svaki od njih je različit, tako da morate imati podosta nadogradnji kako biste uopće prešli igru. Ali, taj je problem rješiv na dva načina: prvi je prijelaz većine side-questova gdje ćete sakupiti dovoljno iskustvenih bodova za unaprjeđenje vašeg lika ili, ako ste lijeni prijeći sve te side-questove, pročačkati po internetu pa pronaći neki vodič kroz augmentacije kako biste pronašli najoptimalniju konfiguraciju radi problema kroz koje se možete poslije suočiti. Osobno nisam imao problema sa augmentacijama. Uglavnom sam zbog pokušavanja prijelaza što više side-questova sakupio praxis bodove koji su itekako pomogli pri prijelazu u nastavku igre. Tako, na samome kraju problem augmentacija se ne može uopće definirati kao problem, nego predstavlja pravi dvosjekli mač ove igre, koji može ubiti volju za igranjem zbog pokojeg pogrešnog izbora, ili s druge strane učiniti igru zanimljivijom i kvalitetnijom.

Augmentiraj me nježno

ZAVRŠNA RIJEČ

Deus Ex: Human Revolution nema onakvo kultno značenje kakvo je imao originalni Deus Ex, ali definitivno je ostavio značajan trag u ovoj generaciji konzola. Igra je napravljena tako da se ne možete letimično provući kroz priču, već traži od vas da iskoristite njezin puni potencijal, istražujete, uživite u taj svijet kako biste uistinu uživali u njoj. Razlog uspjeha prvog Deus Exa je otvorenost igre, što je Eidos svakako prepoznao, te je dodao dodatnu slobodu pri odlučivanju i povećao uzročno-posljedičnu vezu između vaših odluka i događaja u igri, tako da vi odlučujete o svemu, a ne proizvođač umjesto vas.