God of War je definitivno jedan od najimpresivnijih gaming serijala svih vremena – vjerujem da će se mnogi igrači složiti s ovom konstatacijom. Zaista, za koliko serijala možete reći da su u globalu bili odlični? Ne baš puno, zar ne? Gotovo da nema neke franšize na čijem se repertoaru nije našla barem jedna “crna ovca”, bilo da se radi o izravnom nastavku ili nekom najobičnijem spin-offu koji potpuno nezasluženo nosi naziv nekog megauspješnog serijala. Sonyjev God of War s time zaista nema problema – do sada je izašlo pet velikih igara (originalna trilogija i dva veoma dobra PSP spin-offa) i jedna “mala” igra, namijenjena mobilnim uređajima, i sve su bile odlične.

Najspektakularnija PlayStation 2 ekskluziva (uz dužno poštovanje hitovima kao što su Metal Gear Solid 2 i 3, Ico, Shadow of the Colossus, Final Fantasy X ili možda Gran Turismo 3 ili 4) privukla je veliki broj igrača (budućih fanova) najviše zahvaljujući interesantnom “alternativnom” mitološkom prijedlošku, nevjerojatnom broju epskih scena kakve ni u najvećim hollywoodskim blockbusterima ne viđamo često te Kratosu – nezaboravnom glavnom liku, antiheroju koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Priča o spartanskom vojskovođi i njegovom ratu protiv bogova, nakon što biva prevaren od strane istih, dosegla je kulminaciju na PlayStation 3 konzoli. Nakon nezaboravnog finala igre God of War III i zaključenja Kratosove avanture, malo tko je očekivao da ćemo na ovoj generaciji vidjeti još jednu God of War igru. Kružile su glasine da je saga o pobješnjelom spartanskom osvetniku završena i da ćemo tek na PlayStationu 4 dobiti novu God of War igru koja će biti zasnovana na novoj mitologiji (nordijska mitologija je najčešće spominjana) te novom glavnom junaku, no svima je u dubini duše bilo jasno da je Kratos prevelika faca da bi ga Sony tek tako otpisao. I bili smo u pravu…

Naravno, Sony i Santa Monica Studio mislili su na svoje vjerne igrače (i na veliku količinu šuškavog papira u narodu poznatog kao novac, naravno) te su odlučili šokirati sve najavom još jedne God of War igre za PlayStation 3 konzolu – u pripremi je bio God of War: Ascension!

“Trilogija je završena. Kratos je svoju avanturu priveo kraju, osvetio je svoje najmilije, njegova priča je završena (nećemo spoilati kako i na koji način – možda i dalje ima onih koji nisu odigrali igru). Pa tko je to još Kratosu mogao stati na žulj? Pa zar je netko od grčkih bogova i drugih mitoloških likova ostao živ nakon Kratosovog ubilačkog pohoda?”, upitali su se mnogi i odmah pri prvoj najavi igre dobili odgovor koji su mogli i naslutjeti – God of War: Ascension je prequel, i to “prequel prequela” (za one slabije upućene, objašnjenje slijedi u nastavku teksta).

Kratos se vratio! Točno tri godine nakon izlaska “trojke”, nova igra je konačno ugledala svjetlost dana, a je li God of War serijal ostao jedan od rijetkih gaming serijala bez neke veće mane ili je Ascension ipak gore spomenuta “crna ovca”? Saznat ćete u nastavku recenzije.

PRVI KORACI KA OSVETNIČKOM LUDILU

A sada, za one slabije upućene – pretpostavljam da vas zanima o kakvom “prequelu prequela” se ovdje radi, pa da to odmah pojasnimo. God of War: Chains of Olympus je predstavljao prequel originalnoj igri, dok je Ascension prequel kompletnom serijalu, uključujući i sam Chains of Olympus – njegova radnja odvija se 10 godina prije one iz originalnog God of Wara, odnosno nekih pola godine nakon što je Kratos, vođen slijepim ludilom izazvanim od strane Aresa, ubio i svoje najmilije. Svjestan što je učinio i tko je zapravo pravi krivac za sve, shrvani Kratos raskida nagodbu s Aresom i odmetnuvši se od njega, pokušava pronaći način kako da poništi to što je učinio. Ubrzo nakon raskidanja zakletve, Kratos postaje meta triju furija, čuvarica zakletvi. Megaera, Tisiphone i Alecto (kraljica furija) zarobljavaju Kratosa, nakon čega i počinje naša avantura.

Priča igre započinje s Kratosom u lancima koji se ubrzo potom i oslobađa istih te se sukobljava s Megaerom. Kratosu pomaže Orkos, sin Aresa i Alecto, također jedan od čuvara zakletvi. Orkos mu otkriva kako Ares i furije kuju plan s ciljem zauzimanja Olimpa i svrgavanja Zeusa s trona te da u Kratosu vide idealno oruđe za ostvarenje svoga cilja. Kratos potom kreće na svoj put u potrazi za istinom i rješenjem pomoću kojeg bi mogao ispraviti sva svoja nedjela, no da mu taj put baš i ne bude ugodan i bezbrižan pobrinut će se upravo furije, koje će ga konstantno proganjati.

Čitava priča u igri ispričana je u vidu određenih flashbackova koji će Kratosa svako malo bacati “naprijed i natrag”, objašnjavajući događaje koji su prethodili njegovom zarobljavanju i drugim efektima nastalim nakon raskidanja zakletve dane Aresu. Za razliku od svih dosadašnjih igara iz ovog serijala, priča ove igre nije o Kratosovoj osveti, već o njegovoj potrazi za istinom. Pred sobom nemamo ekstremno ljutitu polubožansku tempiranu bombu, kao što je bio slučaj s dosadašnjim naslovima, već običnog čovjeka i pokajnika koji će učiniti sve kako bi ispravio svoja nedjela. Mlađi i manje bijesni Kratos na ovaj način dobiva jednu prirodniju, ljudsku stranu, kakvu još nismo vidjeli kod njega. U Ascensionu, Kratosov bijes još nije izbio na vidjelo, a ova igra će poslužiti kao uvod u sve ono što će “Duha Sparte” dovesti u ono dobro poznato stanje, u kakvom smo ga vidjeli u dosadašnjim igrama, a koje je svoj vrhunac dostiglo u trećem nastavku.

SVE JE ISTO KAO PRIJE…

„Zašto mijenjati nešto što savršeno funkcionira?“ – politika je koju Santa Monica Studios vodi još od razvoja drugog God of Wara. A i zašto bi bilo što ozbiljnije mijenjali, kada sve funkcionira baš onako kako bi i trebalo? Neki će možda pomisliti da je vrijeme koje je prošlo od originalne igre pa do danas, nagrizlo ovaj serijal, ostavivši ga nespremnog da se suoči s modernim igrama. E pa, nakon punih osam godina od izlaska originalne igre, skoro ništa se nije promijenilo, a i dalje je sve bolje od gotovo svih igara iz žanra. Gameplay mehanika i sama koncepcija igre ostala je vjerna dosadašnjim igrama iz serijala, naravno uz tek nekoliko novih kozmetičkih dodataka, ubačenih čisto kako bi se igra malo osvježila. Dakle, ponovo je pred nama akcijska avantura krcata brutalnom akcijom, platformerskim segmentima i interesantnim zagonetkama kojih je u modernim akcijskim avanturama svakim danom sve manje (da, Tomb Raider, prvenstveno mislimo na tebe). Zagonetke, koje i dalje služe kao mali odmor nakon žestoke akcije, zaista su zanimljive i na tragu su onih iz originalne igre što znači da je za njihovo uspješno rješavanje potrebna jedna zdrava doza logike i vještine koja se ogleda u kvalitetnim refleksima i upotrebi pravih predmeta, ključnih za njihovo rješavanje. Tijekom svoje avanture, Kratos će doći u posjed triju zanimljivih novih sposobnosti koje će mu znatno pomoći – Amulet of Uroborus (ne, nije Uroboros iz Resident Evila), Oath Stone of Orkos i Eyes of Truth. Amulet of Uroborus omogućava Kratosu manipulaciju vremenom, zahvaljujući čemu može nešto uništiti ili „popraviti“. Ovo je osobito korisno, ali i neophodno pri rješavanju određenih zagonetki, no istu vještinu moguće je koristiti i u borbi. Oath Stones of Orkos će Kratosu omogućiti da u isto vrijeme bude na dva mjesta kreirajući njegovu sjenu koja će mu pomoći da riješi nekoliko zaista zanimljivih zagonetki (one pred kraj igre zaista su sjajne). Treća nova sposobnost, Eyes of Truth uklanja iluzije kojima furije muče Kratosa, a također je korisna i u borbi.

Platformerski elementi oduvijek su bili zastupljeni u God of War igrama, no nekako su oduvijek predstavljali možda i najveću manu ove igre, prvenstveno zbog fiksirane kamere. Ni u Ascensionu situacija nije ništa drukčija – kamera je i dalje fiksna i zna dobro iznervirati prilikom određenih skokova, no to nije ništa novo i svi su God of War igrači ionako naviknuti na to. Ovi obični platformerski elementi sada su bogatiji za još jednu novu Kratosovu aktivnost – klizanje niz mnoge strme litice i ostatke građevina koje su lijepo inkorporirane u nastavak „skakačkih“ dionica (a i izgleda cool) i zahtjeva konstantnu pažnju igrača i spremnost na reagiranje kroz neku od QTE sekvenci.

Tijekom igre ponovo ćete otvarati (i razbijati) škrinje u kojima se nalaze orbovi (crveni, plavi, zeleni), a tu su ponovo i Gorgon Eyes i Phoenix Feathers. Za one koji se prvi puta susreću s nekom od God of War igara, da pojasnimo – crveni orbovi služe za nadogradnju oružja i magičnih sposobnosti, pomoću plavih Kratos obnavlja svoje magične moći, dok su mu zeleni potrebni za obnavljanje zdravlja. Gorgon Eyes i Phoenix Feathers služe za povećanje zdravlja i magije, a svi oni iskusni God of War veterani znaju kako samo mrvica healtha ili magije može značiti život prilikom nekog od mnogih dinamičnih okršaja s nekim od krvoločnih mitoloških beštija. Ove škrinje su vješto skrivene po sjajno dizajniranim lokacijama (zaista, morate vidjeti selo Kirru, proročište u Delfima ili otok Delos, kako biste se uvjerili u fantastičnost svake od novih lokacija), tako da će biti potrebno dosta istraživanja kako biste ih sve pronašli. Također, u igri se nalazi veliki broj artefakata i drugih unlockablesa pomoću kojih otključavate nove zanimljive sposobnosti (neograničeni Rage ili npr. više vremena za izvođenje combo udaraca) i brojne dodatke (artove, Behind the Scenes filmiće isl.), a kad k tomu dodamo i New Game + opciju, igra dodatno dobiva na vrijednosti (osobito ukoliko se u obzir uzme činjenica da će vam za prelazak igre trebati svega 8-10 sati). Zaista je gušt pokupiti neki od korisnih artefakata i pri drugom prelasku igre uključiti neku od novostečenih sposobnosti i navaliti na protivnike.

Još jedna novost koju ova igra donosi jeste novi save i checkpoint sustav. Checkpointi su sada češći, a igra sada podržava autosave opciju što je iznimno korisno za one koji nemaju mnogo vremena za igranje. Jednostavno rečeno, pred nama je tipična God of War igra – upravo ono što smo očekivali. No, što je s borbom?

KAD KRATOS U BOJ KRENE

Žestoka i brutalna akcija te iznimno krvave i nezaboravne scene ubojstava Kratosovih protivnika jedna su od glavnih obilježja svih God of War igara, a upravo nam na tome polju stiže najviše noviteta. Ne, igra nije postala manje brutalna, bez brige. Naprotiv, igra nikad nije bila brutalnija, međutim dočekalo nas je nekoliko novosti implementiranih izravno u samo izvođenje borbe, a neki od tih noviteta možda se neće svidjeti svima.

Borba je i dalje veoma dinamična i atraktivna s brojnim comboima, no ovoga puta tijekom čitave igre koristit ćete samo jedno oružje – Blades of Chaos. Nema onog silnog zanimljivog oružja, stečenog nakon brutalnog smaknuća nekog od bossova, no ovoga puta tu su brojna sporedna oružja koja Kratos može uzeti od protivnika ili jednostavno pokupiti sa zemlje. Naime, God of War: Ascension uvodi tzv. World Weapon System, zahvaljujući kojem će Kratos moći pokupiti oružje na gore navedeni način te ga koristiti određeni vremenski period. U igri se nalazi pet tipova takvog oružja – mač, buzdovan, štit, koplje i praćka i svako je zanimljivo na svoj osobit način. Umjesto drugih tipova oružja, Kratosove Blades of Chaos će zahvaljujući elementarnim magičnim sposobnostima dobiti svoje četiri magične varijacije. Fire of Ares, Ice of Poseidon, Lightning of Zeus i Soul of Hades – nazivi su magija koje će Kratosovom oružju dati novu dimenziju. Vatra, led, gromovi ili demonske moći – zahvaljujući ovim elementima, Kratos će moći koristiti i unaprijeđivati svoje glavno oružje, a samo mijenjanje magičnih sposobnosti tijekom borbe, dodatno osvježava borbu i čini je još dinamičnijom. Sami magični napadi baš kao i nova varijanta Rage moda ovisit će od odabrane magične sposobnosti.

A kada smo već spomenuli Rage mod, da kažemo i par riječi o njemu. Naime Rage mod je dodatno modificiran. Sada se mnogo brže puni (ali i prazni), tako da ćete ga sada mnogo češće koristiti nego ranije. S obzirom da se puni skupljanjem žutih orbova koje dobivate za uspješno eliminiranje određenih protivnika i izvođenje magičnih napada i da je pun gotovo za vrijeme svakog većeg sukoba, nećete ga čuvati za neki ozbiljniji boss fajt, već ćete ga koristiti gotovo svaki tren, a takvo što također značajno doprinosi samoj dinamici borbe.

Mogućnost hvatanja i privlačenja protivnika pomoću Blades of Chaos također je jedan od noviteta koji su zadesili borbenu mehaniku ove igre, a iako izgleda cool kada uhvatite jednog protivnika i udarate ga dok ga vučete pomoću svojih lanaca ili ga čak bacite na drugog protivnika, ovo hvatanje i privlačenje dosta usporava dinamiku borbe, najviše iz razloga jer prekida onu lijepu konstantu combo udaraca na koje smo se naviknuli igrajući dosadašnje God of War igre.

A što je s borbom s bossovima i drugim većim protivnicima? Bossovi su i dalje sjajno osmišljeni i borba sa svakim od njih predstavlja pravi, mali, epski, akcijski spektakl. Kratos i dalje mlati ogromna mitološka i ona manje mitološka čudovišta, a završnica borbe sa svakim od njih ostat će vam duboko urezana u sjećanje, naravno zbog ultraspektakularne krvave završnice  postignute nakon uspješno odrađene QTE sekvence. Sama QTE mini igra koja se aktivira pri samom kraju borbe s većim protivnicima dodatno je izmjenjena. Tijekom određenih akcijskih scena, igra igračima neće zadati određenu kombinaciju tastera koje igrači moraju pritisnuti kako bi uspješno završili spomenutu igru. Igrači se bez pomoći igre moraju izmicati od očajničkih udaraca protivnika i istovremeno ih nastaviti udarati sve do finalne QTE sekvence egzekucije. Nešto slično imali smo priliku vidjeti u God of Waru III, prilikom „jahanja“ kiklopa, no ovdje to izgleda mnogo atraktivnije i brutalnije (žestoko udaranje i sjeckanje velikog Elephantaura i „otvaranje“ njegove lubanje dok se on bespomoćno koprca u lokvi krvi svakako nije za svačiji želudac).

Što se tiče same težine borbe (a i same igre) tu bih mogao uputiti malu zamjerku. Naime, tu nedostaje određena izbalansiranost – evo recimo, igranje na Normal težinskim postavkama mnogima će djelovati veoma lako, međutim ukoliko se odlučite na Hard postavke, mogli biste ostati neugodno iznenađeni jer će igra biti mnogo teža nego što ste očekivali. Nadajmo se da će neki od updatea za igru riješiti ovaj problem.

Borba je zaista doživjela brojne izmjene. Te izmjene nisu toliko drastične, ali svakako se osjete. Nova borbena mehanika nekome će se više, a nekome manje svidjeti, no bez obzira što mislili o njoj, i dalje se radi o impresivnoj akcijskoj avanturi dostojnoj legendarnog serijala.

PO PRVI PUT U SERIJALU…

Dobili smo i multiplayer! God of War: Ascension donosi kooperativni i kompetitivni multiplayer u kojemu može sudjelovati do osam igrača. Dobili smo četiri moda – Favor of the Gods, Match of the Champions, Trial of the Gods i Capture the Flag.

Koncepcija Capture the Flag moda svima je jasna, tako da se kod njega nećemo zadržavati. Favor of the Gods bi se mogao okarakterizirati kao timski high-score mod, u kojem dva tima od po četiri igrača moraju skupiti što više bodova. Bodovi se dobivaju za uspješno osvajanje protivničkih baza, otvaranje škrinja, ubijanje protivnika i sl.. Match of the Champions bi se mogao okarakterizirati kao Deathmatch mod za 4-8 igrača koji u mnogo čemu podsjeća na maločas spomenuti Favor of the Gods. Definitivno najzanimljiviji multiplayer mod koji ova igra sadrži jest Trial of the Gods. Naime, radi se o time trial co-op modu za dva igrača koji najviše podsjeća na Horde mod – igrajući sami ili u društvu, igrači moraju uspješno odbiti valove protivnika te se na kraju sukobiti s bossom. Uspješnim završavanjem ovog moda, otključavate brojne nagrade – nove poteze, magije, oružje i mnoge druge sposobnosti.

Prilikom inicijalnog pristupanja multiplayeru, igrači će posjetiti mjesto nazvano Rotunda of Olympus, u kojem će se morati prikloniti nekome od četiri velika boga – Aresu, Zeusu, Hadu i Poseidonu. Ovisno od toga kojem se bogu priklonite, vaš multiplayer lik će imati adekvatne moći i sposobnosti, ali i mane (npr. Aresovi poklonici bit će izraziti ratnici, Hadovi će preferirati stealth, Zeusovi magiju i sl.), a ukoliko vam ne odgovara klasa koju ste odabrali, uvijek se možete vratiti natrag i promijeniti je. Napredovanje vašeg multiplayer lika odvija se veoma brzo, a zahvaljujući brojnim nadogradnjama, za kratko vrijeme vaš lik će se pretvoriti u ubilački stroj.

Možda su i najsvjetlija točka multiplayera ove igre njezine mape. Nevjerojatno detaljne mape kojih za sada, nažalost, i nema previše, izgledaju zaista sjajno. Velike mape prepune su brojnih power-upova, škrinja, zamki, portala za teleportiranje i mnogih drugih korisnih i manje korisnih stvarčica. Tu su i zanimljive enviromental zagonetke, za čije će vam rješavanje biti potrebna pomoć drugih igrača.

Što se tiče samog borbenog sustava, on funkcionira gotovo identično kao u single playeru. Potpuno je drukčiji osjećaj boriti se protiv „živih“ protivnika nego protiv onih kojima upravlja umjetna inteligencija (nije isto kada se borite protiv protivnika koji se izmiču vašim napadima i vraćaju vam istom mjerom), tako da će igračima biti potrebno malo privikavanje na izazovnije borbe.

Nažalost, multiplayer ove igre neće vas dugo držati prikovanima za ekran, a kao jedan od glavnih razloga za takvo što mogli bismo navesti mali broj zanimljivih modova. Zaista, izuzev Trial of the Gods moda, teško da ćete se duže vrijeme zadržati na bilo kojem drugom modu. Da je bilo više dobrih modova, multiplayer bi se logično i duže igrao. Ovako, samo predstavlja jedan „zgodan“ dodatak kojem se i nećete tako često vraćati.

JOŠ JEDAN TEHNIČKI SPEKTAKL!

God of War igre oduvijek su predstavljale sinonim za audiovizualni spektakl, kakvog se mogu posramiti i veliki filmski blockbusteri „teški“ i do stotinu milijuna dolara. Grafička prezentacija God of War igara konstantno je pomicala granice „awesomnessa“ i tjerala Sonyjeve konzole da „plaču“, izvlačeći iz njih i posljednji atom snage. Svaka naredna God of War igra izgledala je duplo bolje od one prethodne, iako bi izašla na istoj platformi. God of War III, izašao prije točno tri godine, izgledao je nevjerojatno, a Ascension ide još jedan korak dalje. Građen na poboljšanom God of War III engineu, God of War: Ascension donosi još spektakularniji grafički prikaz, a odlična režija, jaw-dropping animacije te sjajan dizajn čine ga možda i grafički najsuperiornijom igrom na ovoj generaciji konzola. Ako želite nekome pokazati što vaš PlayStation 3 može, ako želite zapušiti usta onima koji s podsmijehom pričaju o mogućnostima Sonyjeve konzole, samo im pokažite ovu igru i sve će im biti jasno – PlayStation 3 još nije spreman za mirovinu i pred njim je definitivno još jedan lijep i veoma ugodan period.

Što se tiče zvučne podloge, tu se nikad nije imalo što prigovoriti. Prepoznatljiv soundtrack ponovo je tu, baš kao i voice-overi God of War veterana T.C Carsona, Coreya Burtona, Linde Hunt i mnogih drugih, a tu su i glasovi svima poznatih Troya Bakera i Jennifer Hale. Ovdje bih posebno izdvojio T.C. Carsona koji je još jednom pokazao svoje umijeće, prikazavši Kratosa drukčijim i „ljudskijim“ u odnosu na ljutitog Spartanca kakvog poznajemo.

Kontrole u igri su poslovično dobre, no koliko god bile dobre, u kombinaciji s fiksnom kamerom, često znaju iznervirati kod platformerskih dionica, no već smo spomenuli da se svaki God of War igrač već naučio nositi s ovim problemom. Mnogo veći tehnički problem u ovoj igri predstavljaju bugovi kojih ima poprilično. Neki ne predstavljaju toliki problem, no nekoliko njih se pokazalo prilično ozbiljnima. Naime, tijekom igre u nekoliko navrata znalo se dogoditi da pojedini predmeti ili platforme potrebne za dalji nastavak igranja nestanu, a zbog autosave opcije igra bi bila snimljena upravo s tim problemom, tako da je jedino rješenje za nastavak igranja bio povratak na prethodni checkpoint (npr. pri samom dolasku na otok Delos, na doku, dogodilo mi se da je pola doka jednostavno nestalo, Kratos je hodao po zraku a zbog „nevidljivih“ sanduka, nisam bio u mogućnosti vratiti se na „čvrsti“ dio doka i uz pomoć Amulet of Uroboros popraviti određenu građevinu, na koju sam se morao uspeti kako bih nastavio svoju avanturu. Kao što rekoh, ni restart checkpointa nije upalio jer je igra snimljena upravo nakon tog nemilog događaja, tako da sam se morao vratiti checkpoint unatrag i ispočetka odigrati tu dionicu). Na slične probleme naišao sam nekoliko puta tijekom igre, a pored ovih bugova, u nekoliko navrata dogodilo mi se da se ekran manično zatrese i da Kratos propadne kroz nevidljive zidove, a takvo što bi me ponovo vratilo na zadnji checkpoint. God of War igre do sada su bile poznate kao vrhunski ispolirani naslovi, u kojima je zaista teško bilo pronaći neku manu, no ovaj nastavak odstupa od svih dosadašnjih igara, kada je u pitanju broj bugova i glitcheva. Što je razlog ovim bugovima? Hm, vjerojatno težnja da se igra izda što prije, no vjerujem kako će neki update u budućnosti ispraviti i ove probleme.

Ipak, unatoč bugovima, na prezentaciju ove igre zaista se nema što prigovoriti – radi se o jednom od najimpresivnijih naslova na ovoj generaciji konzola koji će na tom polju moći nadmašiti samo novi Sonyjevi naslovi, kao što su The Last of Us ili Beyond: Two Souls, no za konačni sud vezano za to, morat ćemo ipak pričekati da se dotične igre pojave u prodaji.

NAJSLABIJA KARIKA

Slobodno mogu konstatirati da je ova igra najslabija karika snažnog i veoma čvrstog lanca zvanog God of War. Unatoč prepoznatljivom audiovizualnom savršenstvu, Ascension pada na nekim drugim poljima, osobito na samoj priči i odabiru glavnih protivnika. Iako je priča lijepo ispričana i prikazuje Kratosa u nekom drugom svjetlu, jednostavno to nije to. Priča nije dovoljno uzbudljiva, kao što je bila ona iz prethodnih igara, a tihi i pomalo zbunjeni Kratos nije baš „simpatičan“ poput onog drugog Kratosa, kakvog svi poznajemo. Od svih dosadašnjih protivnika, uključujući i Sisters of Fate iz Chains of Olympusa, furije su do sada ubjedljivo najlošiji, da ne kažem najbezvezniji glavni protivnici koji su svoje mjesto pronašli u jednoj God of War igri i to je jedan od najvećih razloga zašto ovoj igri nedostaje ona dobro poznata doza „epičnosti“ koje je u prethodnih igrama iz serijala bilo napretek (nemojte me pogrešno shvatiti, i u ovoj igri naići ćete na bezbroj epskih scena i spektakularnih sukoba s ogromnim protivnicima, ali ipak je sve to jedno veliko „meh“ u odnosu na prethodne igre, osobito veliko finale koje smo vidjeli u igri God of War III).

Multiplayer u ovoj igri zgodan je dodatak koji vas može zabaviti na kratke staze, no vjerujem da će se mnogi radije odlučiti na ponovno igranje single playera (osobito kada je tu i New Game + opcija) nego gubiti vrijeme na ne baš pretjerano interesantne multiplayer modove. A taj isti multiplayer možemo smatrati jednim od glavnih krivaca zašto igra nije „savršena“ kao njezine prethodnice. Da je razvojni tim malo više vremena posvetio single playeru i poliranju igre te ispravljanju brojnih bugova, sasvim sigurno bismo dobili još jedan nezaboravan igraći spektakl. Nažalost, iako ima svojih nezaboravnih trenutaka, iako je tehnički gotovo fantastična, God of War: Asension ostat će upamćen kao „samo” veoma dobra igra koja je na putu ka tituli najbolje akcijske avanture pala kao žrtva osobnih ambicija.

Ukoliko ste sad u dilemi nabaviti ili odigrati ovu igru, nemojte biti – i dalje je to dobri stari (ili bolje rečeno, djelomično novi) God of War, a to je sasvim dovoljan razlog da nabavite igru i pomognete Kratosu da se suprostavi furijama i usput doznate „kako je sve počelo“.

 Zahvaljujemo se PlayStationu Hrvatska na ustupljenoj igri.