Neke stvari jednostavno nikada ne zastarijevaju. Filmovi poput The Godfathera, Star Warsa ili, primjerice,  Gone With The Winda nikada neće biti zaboravljeni. I danas su vrlo rado gledani i uživaju kultni status. The Beatlesi i dalje imaju ogromnu vojsku fanova, kako starih tako i onih novih. A njih je svakim danom sve više i više. Michael Jackson i Elvis i dalje žive kroz svoje pjesme (mada i danas mnogi vjeruju da je Elvis još uvijek živ), dok se pojedine knjige i dalje čitaju s istim žarom s kojim su se čitale i prije nekoliko desetaka godina. Pa, zašto onda i igre ne bi bile bezvremene?

Pogledajmo samo Super Maria, uz kojeg su mnogi od nas odrasli. Iako se do sada pojavilo bezbroj igara sa simpatičnim brkatim vodoinstalaterom, na koju biste Mario igru pomislili ukoliko bi vam ga netko spomenuo? Pretpostavljam da bi to bila igra Super Mario Bros s NES-a. Jesam li u pravu? Isto tako, mnogi se i danas rado prisjećaju sedmog nastavka legendarnog Final Fantasy serijala i nadaju se da će kad tad zaigrati njegov remake.

Postoji uži krug igara koje vam jednostavno prirastu srcu i koje nikada nećete zaboraviti. Lijepe stvari vam se ponekad toliko duboko urežu u sjećanje da ih jednostavno ne možete istjerati čak i kada biste to željeli.
Sličan je slučaj i s PlayStation 2 igrama Ico i Shadow Of The Colossus, koje su nedavno dobile svoj facelifting u obliku remasterirane HD kolekcije. Odigrali ste ih do sada? Ne? E, pa mislim da je krajnje vrijeme da to učinite.

Pocket full of memories

Igre Ico i Shadow Of The Colossus su oduvijek bile nešto posebno. Rijetke su igre koje ostave tako snažan utisak na igrače. Vjerujem da neću lagati ako kažem da su one redefinirale pojam umjetnosti u igrama i da su jedan od glavnih razloga zašto danas mnogi igre smatraju umjetnošću. Dojam koji su ove dvije igre ostavljale bio je više nego nevjerojatan. Svatko tko ih je odigrao mogao bi napisati literarno djelo od nekoliko stotina stranica opisujući samo osjećaje koji su ga ispunjavali dok je hrabro koračao tlom sjajno dočaranih fantazijskih svjetova.
Što je s osnovnim ljudskim vrijednostima koje su glavni motivi ovih igara? Ico i Shadow Of The Colosssus su nas u više navrata natjerali da dobro razmislimo o onome što nam je u životu važno. Prijateljstvo, hrabrost, ljubav. Koliko puta smo se u životu s tim pojmovima susreli? A zašto ih ne bismo još jednom proživjeli i bolje shvatili kroz ove dvije igre? Zasigurno bismo nešto iz njih i naučili. Možda bismo više značaja pridavali prijateljstvu. Možda bismo imali hrabrosti suprotstaviti se nečemu od čega smo do sada strahovali i bespomoćni samo nijemo sjedili u kutu. Ili bismo konačno shvatili što znači istinska ljubav i što smo sve spremni učiniti za nju?
No, možda bismo prvo mogli još jednom uroniti u ove dvije fantastične avanture i vidjeti kuda će nas odvesti…

Ico & Shadow Of The Colossus HD Collection

Nakon God Of Wara i Sly Coopera, Sony se odlučio za izdavanje još jedne HD kolekcije svojih PlayStation 2 hit igara. I to kakve kolekcije! Ico i Shadow Of The Colossus na jednom Bluray disku! Pa što još poželjeti? Dobro, možda još poneku zanimljivu kolekciju PlayStation 2 igara, ali sad to i nije važno, jer ono što ova kolekcija nudi jednostavno je neprocjenjivo.
Ico i Shadow Of The Colossus bile su jedne od perjanica ponude igara na „dvojci“ i kompletne gaming kulture prvih desetak godina ovoga stoljeća. Mnogi se i danas zaklinju kako su ove dvije igre, a posebno Shadow Of The Colossus, nešto najbolje što se moglo dogoditi industriji igara. Iako nisu postigle značajniji komercijalni uspjeh, i nakon toliko godina svakodnevno su teme mnogih rasprava među igračima.
Što su nam to one donijele da se o njima priča i nakon toliko godina? Jednom riječju, sve.

Rijetke su igre koje ste s guštom odigrali od uvoda pa sve do odjavne špice, a da vam je svaki trenutak proveden u njihovom svijetu ostao urezan u mislima zauvijek. Mislim da nisam jedini koji se sjeća svake epske bitke s kolosima ili osjećaja panike kada bi neka od sjena zgrabila Yordu i pokušala je odvući u beskrajnu tminu. Jednostavno, u ovim igrama sve je nevjerojatno i žestoko nabijeno emocijama.

Dečki iz Bluepoint Gamesa istinski su se potrudili da nam klasike Team Icoa predstave u visokoj rezoluciji i ponovno u nama probude emocije koje su nas ispunjavale nekada davno. No, što je to što je izazivalo te emocije u nama? Kao prvo, nevjerojatna atmosfera i konstantan osjećaj usamljenosti i nemoći pred izazovima koji se pred nama nizali. Bilo da s malenim rogatim dječakom pokušavate pronaći izlaz iz ogromnog napuštenog zamka, pri tom se još brinući za djevojčicu koju sjenke svim silama žele zadržati unutra ili dok s usamljenim herojem tražite slabu točku na kolosu nekoliko stotina puta većem od vas dok vas samo jedan njegov pokret može lišiti života, osjećaj nemoći konstantno je prisutan. No, nada je ta koja će vam u više navrata dati snagu da nastavite svoj put, čak i kad pokleknete pred jačim i brojnijim neprijateljem. Cilj vašeg uspjeha je ono za što vrijedi ustrajati, čak i poginuti. Opet ta ljubav koja nema cijenu. Valjda nas to i čini ljudima, zar ne?

Što se tiče same gameplay mehanike, obje igre su u svojoj biti akcijske avanture koje sadrže brojne platformske elemente, kao i rješavanje enviromental zagonetki za čije je rješenje, pored upotrebe sivih ćelija, ponekad potrebna naša spretnost i brzi refleksi. Tu bismo mogli naići i na možda jedine probleme koje ove igre imaju. Točnije, ovi problemi se odnose samo na Ico, jer Shadow Of The Colossus zadovoljava i na tom polju. Naime, kontrole su ostale nepromijenjene u odnosu na original star deset godina, što može predstavljati problem igračima koji su se navikli na potpuno novi sustav kontrola na koji su ih naučile slične današnje igre. Da ne bude zabune, kontrole nisu toliko loše, ali zna frustrirati kada nekoliko puta poginete zbog nepreciznog skoka, a svjesni ste da nije vaša greška. Ipak, nakon određenog vremena ćete se naviknuti na kontrole i nastavak vaše avanture ići će nekim mirnijim tonom, bez dodatnog nerviranja. Kad smo već kod Icovih mana, uputio bih programerima zamjerku što nisu dodatno poradili na umjetnoj inteligenciji vaše partnerice Yorde, koja bi vas svojim ponašanjem mogla dodatno iznervirati. Često se zna dogoditi da umjetna inteligencija koja kontrolira Yordu u potpunosti zabrlja pa će se događati da ona na vaš poziv juriša okolo umjesto da vam priđe ili se, na primjer, jednostavno zaustavi kada to ne treba (naročito u situacijama kada vas okruže sjenke koje će iskoristiti samo djelić vaše nepažnje kako bi Yordu odvukle od vas).

Još se nekoliko zanimljivih novina tiču Icoa. Prva od njih je mogućnost kooperativnog igranja, koje se otključava prelaskom igre. Igru svakako vrijedi odigrati s još nekim upravo zbog gore spomenutih problema s umjetnom inteligencijom. Također, prelaskom igre dobivamo mogućnost prikaza engleskih podnapisa Yordinih riječi. Dvije veoma zgodne sitnice koje su ubačene u ovu kolekciju te daju igri novi sjaj.

Plastic surgery

Što se tiče prezentacije igre, tu se zaista nema što zamjeriti. Obje igre izgledaju odlično. Razvojni tim Blupoint Games je besprijekorno odradio posao remasteriranja. Iako su u svoje vrijeme izgledale sjajno, PlayStation 2 inačice igara sada svakako izgledaju zastarjelo. Zanimljivo je usporediti stare verzije igara sa ovim novim HD verzijama, jer tek onda možete vidjeti kakav su sjajan posao dečki iz Blupoint Gamesa uradili pri remasteriraju ovih igara. Mnogo pažnje su posvetili detaljima, poput lišća i drveća ili svjetlosnih efekata, što je dodatno revitaliziralo ove igre. Obje igre izgledaju veoma dobro u HD grafici, iako bih se usudio reći da je posao remasteriranja mrvicu bolje odrađen kod Shadow Of The Colossusa. To je i logično, budući da je ona izašla dobrih pet godina poslije Icoa. Ipak, dobiveni rezultati su više nego sjajni jer se obje vrte u 1080p rezoluciji pri 30 sličica u sekundi, što nikako nije loše za ovakav tip igara. Također, obje igre sada podržavaju 3D stereoskopski prikaz.

Što se tiče zvučne podloge igre, osjećam se obaveznim spomenuti fenomenalni soundtrack koji je primjeren svakom vašem koraku tijekom igre. Bilo da slušate prigušene tonove pomiješane s hukom vjetra koji struji napuštenim zamkom ili možda epske glazbene dionice koje prate vašu borbu sa svakim kolosom, jednostavno, sve je savršeno. A sve čari maestralnih zvučnih efekata sada možete čuti i preko 7.1 surround sustava (naravno, ukoliko takav posjedujete).
Kratko i jasno, Blupoint Games i Sony su igre prošle generacije uspjeli načiniti igrama sadašnje generacije i postaviti ih rame uz rame s aktualnim hitovima. Također, u obje igre implementirani su trofeji, a uz disk dolazi i kôd za skidanje bonusa koji se sastoji od dvije dinamičke teme za vaš PlayStation 3 te „making of“ isječaka.

Najslađe za kraj

Pa, što na kraju reći o ovoj kolekciji, osim vratiti se na početak ovoga teksta i ponoviti da su u pitanju igre koje nikada neće biti zaboravljene. Sjajni vizuali prošle generacije majstorski upakirani u novo HD ruho i nagrađivani soundtrack, kao i nezaboravna atmosfera koju će rijetko koja igra uspjeti nadmašiti glavni su argumenti za nabavku ove kolekcije. Ukoliko ste nekada davno igrali ove klasike na PlayStationu 2, a željeli biste ih ponovno odigrati, nemojte se dvojiti oko nabavke ove kolekcije. Ukoliko spadate u mlađu populaciju igrača koji se nisu do sada susreli s ovim igrama ili ih do sada niste odigrali, svakako to učinite jer iz igranja ovako dobrih naslova možete samo profitirati.

I da, nemojte se čuditi ako za dvadeset-trideset godina i dalje budete slušali priče o ovim dvjema igrama jer, kao što rekoh, klasici nikada ne zastarijevaju.