Sportske igre su s nama već od prvih računala, a rijetki su sportovi koji nisu dobili svoju videoigru (tu je i Lacrosse za kojeg vjerojatno ne bi čuli da nije bilo filma Američka pita). Većinu vremena smo provodili igrajući nogometne ili košarkaške simulacije i iz godine u godinu divili smo se  konstantnom napretku i evoluciji na polju grafike i igrivosti. No, tijekom godina mnogi su se pitali zašto ne postoje simulacije rukometa, vaterpola i ostalih manjih sportova gdje je naša reprezentacija gotovo uvijek pri samom vrhu. Srećom, mali njemački studio Neutron Games je 2009. godine odlučio započeti rad na prvoj „pravoj“ simulaciji rukometa. Razvoj igre je trajao duge dvije godine, a u međuvremenu su izašle dvije rukometne shovelware „igre“ (ako se tako mogu nazvati) koje se baš nisu proslavile. Rezultat koji smo dobili od njemačkog studia je proizvod koji je imao visoko postavljenu letvicu očekivanja, ali zbog određenih razloga, koji su navedeni u ovoj recenziji, konačni proizvod nije toliko dobar. Stvar je možda u tome što Neutron Games financijski nije na razini Electronic Arsta i ostalih giganata pa igra nije na istoj razini kvalitete u usporedbi s FIFA ili NBA 2K serijalima.

Prezentacija igre je produkt jako dobrih ideja

PRVI DOJAM

Uvodni trailer je polučio dosta pozitivne refleksije: izgledao je izuzetno dobro pa su se očekivanja dodatno potencirala u nadanjima da će i igra biti na visokoj razini. Pregledavajući opcije, uvidio sam kako postoji mogućnost odabira hrvatskog jezika, što je svakako pohvalno za Neutron Games koji su vjerojatno uvrstili naš jezik zbog svih pothvata hrvatskih rukometnih reprezentativaca. Moguće  je priključiti i Xbox 360 joypad i igrati s njim (a i tko je vidio sportske simulacije igrati s tipkovnicom). Pri samom početku igranja dobio sam dojam da je „nešto trulo u državi Danskoj“. Jednostavno, teško je riječima opisati strahotu koja mi je bila pred očima. Naime, na ekranu se pojavila grafika na razini FIFA-e 1997. Prva misao koja mi je došla na um je da su možda grafičke postavke postavljene na minimum (ipak su na kraju bile na standardnim „medium“ postavkama). Nakon postavljanja na najviše moguće postavke rezultat je bio isti. Unatoč nekim video zapisima koji su ukazivali na bolji i fluidniji gameplay i bolju grafičku optimiziranost, ono što je bilo prezentirano u tom trenutku bilo je na razini PlayStation One grafike.

Klasik!

Razlozi za ovo su ponajviše u izuzetno lošoj optimiziranosti enginea igre pa samim time igra ima dosta problema s određenim modelima grafičih kartica. Srećom, Neutron Games je izdao patch (zanimljivo je što igra od 1.12 GB ima patch koji „teži“ 867 MB – izgleda da su puno stvari morali popraviti u igri). Iako je dojam bio nešto bolji i grafika se (minimalno) poboljšala, cijela stvar je bila daleko od fluidnosti prikazane na Youtube zapisima.

BOGATO U NEIMAŠTINI

Neutron Games stvarno se potrudio nabaviti licencu kako ne biste upravljali s XY igračima, već s pravim rukometašima. Igra sadrži preko 90 različitih timova i preko 1500 rukometaša. Najvažniji modovi su World Championship i League Mode. U igri su licencirane dvije kompletne lige: Bundesliga (1. i 2. Liga) i španjolska ASOBAL. Kontrole su slične standardnim kontrolama u sportskim igrama i Neutron Games nije „izmišljao toplu vodu“ što se toga tiče. U Training Campu se nalazi Tutorial koji će vas naučiti kontrolama i olakšavati vam napredovanje kroz ostale modove. U Campu se nalaze i brojne mini-igre koje su zabavne i dobro nam dođu u predahu između utakmica. IHF HC 2012 podržava maksimalno pet igrača u lokalnom multiplayeru, a sadrži i mrežne mogućnosti igranja.

Što se tiče ostalih sitnica koje postoje u svim igrama ovog žanra, vrijedi napomenuti da su nam dostupne samo četiri dvorane za odigravanje utakmica. Moramo se, naravno, osvrnuti i na kameru, a duljim igranjem stekli smo dojam kako je standardna kamera najbolja. Iako nekima igra može pružiti sate zabave (pogotovo igranjem Svjetskog prvenstva), ona, nažalost, nije savršena.

Nerazumno puste tribine na ovako lijepoj tekmi, zar ne?

NEDOSTACI

Najveći nedostatak igre je neoptimiziranost enginea, koja je najvjerojatnije posljedica ograničenoga budžeta. Uiarinu je razočaralo to što je na solidnoj konfiguraciji svježe instalirani HC bio totalno neigriv, a s patchem je bilo tek malo bolji. Iako je na papiru simulacija, IHF HC 2012 u svojoj je srži više arkadna igra, što će razočarati mnoge koji su očekivali napokon jednu punokrvnu rukometnu simulaciju. Stvar koja upada u oči je nepostojanje ozljeda koje nisu ukomponirane u gameplay sustav. Još jedan od mnogih minusa je nedostatak komentatora. Da, da, dobro ste pročitali, tijekom utakmice nema komentatora.

Od ostalih nedostataka najviše nas pogađa to što nema hrvatskih klubova i lige, no za to nije kriv Neutron Games, već naši klubovi. Kako su nam rekli developeri, naši najjači klubovi su dobili mail, ali nažalost nisu poslali potrebne podatke pa nisu uvršteni u igru.

Gore ruke! SAMO GORE RUKEEEE!

ZAVRŠNA RIJEČ

Ukoliko ste veliki ljubitelj rukometa i imate dvojbu oko kupovanja ove igre, naša je preporuka da isprobate besplatni demo i odlučite sami. Mjesta za napredak ima, od eventualnog poboljšanja grafike, tweakanja enginea, dodavanja novih modova i novih klubova i liga pa do ostalih sitnih stvari koje smo napomenuli kroz tekst. Očigledno nije lako, a ni popularno, raditi simulaciju rukometne igre, prvenstveno zbog ograničenog tržišta (primarno centralno i zapadnoeuropsko). Ovu igru preporučujem isključivo zagriženim rukometnim fanaticima, ali bez obzira na zapažen trud developera, to jednostavno nije dovoljno da se nađe na listi za kupnju prosječnog gamera.