„I maleni čovjek je sposoban činiti velika djela“, zapisano je stotinama godina ranije. Kako su se samo ove riječi pokazale točnima. Koliko smo samo puta čuli priče o velikim djelima nastalim od strane silnih pojedinaca i u ta ista djela osobno se uvjerili. Koliko je samo puta neka malena stvar dovela do ogromnih preokreta u čovječanstvu? Beskonačno mnogo, rekao bih. Kao da je baš suđeno da upravo te malene stvari naprave nešto veliko i epohalno.

Sličan je slučaj i sa malenim razvojnim timom simpatičnog i pomalo čudnog imena. Thatgamecompany – ne zvuči li vam drugačije od većine naziva kompanija za koje ste do sada čuli? Ovoj veseloj ekipi ne manjka originalnosti, priznat ćete. A ta njihova originalnost nije samo u njihovom nazivu, već i u svemu što su do sada napravili. Zahvaljujući njihovoj inovativnosti, jednostavnosti i originalnosti dobili su priliku da pokažu što sve znaju i umiju. Veliki Sony im je pružio tu priliku u vidu ugovora, koji je uključio razvoj i financiranje triju downloadable igara za PlayStation 3.

Sve je započelo remakeom flash igre flOw, u kojoj smo imali priliku kontrolirati vodeni mikroorganizam koji se hrani drugim mikroorganizmima i na taj način iz ničega narasta u veličanstveno morsko biće. Igra se 2007. godine pojavila na PlayStation Networku i zahvaljujući unaprijeđenim vizualima i zvuku, implementaciji sixaxis kontrola i uvođenjem multiplayer modova, pobrala mnoge simpatije, kako igrača tako i kritike. Dvije godine kasnije, Thatgamecompany, tada već poznat kao „razvojni studio koji je stvorio flOw“ završio je rad i na drugom PlayStation 3 naslovu, Floweru. Flower je smatran spiritualnim nasljednikom flOwa, a igrače je ponovno privukao svojom inovativnošću i originalnošću. Ovoga puta igrači su kontrolirali laticu cvijeta nošenu vjetrom, s ciljem skupljanja što većeg broja latica, pri tome bojeći i vraćajući u život blijede dijelove livada. Jednostavno, ali nezaboravno iskustvo. Tako jednostavna premisa igre definitivno nije ostala neprimijećena u svijetu video igara, a Thatgamecompany se nametnuo kao jedan od najupečatljivijih second party Sonyjevih razvojnih timova. Osnivač ovog razvojnog tima, Jenova Chen zasnivao je kompletnu filozofiju svojih igara prvenstveno na emocijama koje su spomenute igre izazivale kod igrača. Poseban artistički izražaj, pamtljiva glazba i zarazna igrivost svake od igara bili su glavni razlozi njihovog uspjeha.

No, sve što je Thatgamecompany do sada stvorio moglo bi se smatrati pripremom za treći i posljednji naslov iz gore spomenutog ugovora. Nakon tri godine rada, pred nama je Journey, a slobodno možemo reći da su Jenova Chen i ekipa čuvali najbolje za kraj. Pa otisnimo se u magično i nezaboravno putovanje na koje nas vodi Journey..

JOURNEY AWAITS YOU

Journey, treća igra sada već afirmiranog Thatgamecompanyja, je nešto doista posebno. Što da kažem o nečemu što je na mene ostavilo toliko dubok dojam, da jednostavno ne znam ni kako bih započeo priču o onome što sam iskusio igrajući ovaj djelić umjetnosti? Da, umjetnosti! I to ne samo umjetnosti, nego sasvim sigurno i povijesti, jer ova igra definitvno neće biti tako lako zaboravljena. Proći će godine i godine prije nego što se pojavi ovako unikatan i nezaboravan naslov. Zašto? Zaputite se sa mnom u ovu avanturu i sve će vam biti jasno.

DOBRODOŠLI U JOURNEY

Journey nije obična igra. Ona nije jedna od onih igara sa kojima se svakodnevno susrećemo,  a čiji je cilj skupljanje određenog broja bodova, dekapitacije hordi protivnika ili bjesomučno nabijanje ostalih statističkih elemenata, koji u većini slučajeva služe samo za hvalisanje. Ne, toga u ovoj igri nema. Ovdje je sve je posebno. Journey bi se u neku ruku mogao smatrati eksperimentom, čija je glavna svrha aktiviranje određenih ljudskih emocija i čula. I to veoma uspješnim eksperimentom, ako smijem dodati, jer ono što ćete proživjeti igrajući ga, ostat će vam zauvijek u sjećanju.

Journey je minimalistička priča o ljubavi, misteriji, gubitku, znatiželji, strahu, suosjećanju, nadi, hrabrosti i smrti. Naime, u ulozi ste misteriozne bezimene i u potpunosti neokarakterizirane osobe, odjenute u crvenu odoru, koja kreće na očito putovanje svoga života. Bez ikakvog uvoda igra vas baca u prostranu i praznu pustinju, a vama se kroz glavu počinju vrtjeti prve misli. Tko sam ja? Što radim ovdje i kuda sam se uputio? Možda je ovo neka vrsta hodočašća, a moja je sudbina da ga proživim? A kakva je ono planina u daljini? Ta ista planina silno me vuče k sebi i priziva me. Možda je ta planina uistinu  moja sudbina i moje prokletstvo?

Planina u daljini od početka pa do kraja igre vaš je jedini cilj

I nakon što, bez imalo objašnjenja, konačno dobijemo kontrolu nad glavnim likom, usput diveći se prvim prizorima iz igre koji jednostavno ostavljaju bez daha, ustat ćemo iz pijeska i nekako intuitivno zaputiti se ka spomenutoj planini. Već nakon prvog načinjenog koraka počet će nas prožimati neko osjećanje, koje bismo najlakše mogli opisati kao spoj misterije, silne znatiželje, ali i izgubljenosti i nedorečenosti. Dok grabimo ka prvoj velikoj pješčanoj dini, hipnotizirano zureći u prekrasno dizajnirani pijesak, shvatit ćemo da su nam koraci sve teži dok se približavamo najvišoj točki te prve dine. „Očekuje me prilično težak i naporan put“, pomislit ćete sasvim sigurno, i dalje razmišljajući o toj misterioznoj planini koja vas i dalje vuče ka sebi. No dolaskom na sam vrh, otkrit ćemo nešto što će nam još više zagolicati maštu, a misli će nam biti krcate novim pitanjima. Kakvi su to dolje spomenici? Kakve su ono ruševine u daljini? Pa što se to ovdje dogodilo? Neka velika katastrofa? Sâm sam, krećem na put, a bojim se da mi se neće svidjeti ono što će me dočekati na kraju ovoga hodočašća.

No nekoliko trenutaka kasnije, dok klizite kroz vjetrom nošen pijesak, kroz glavu će vam proći misao da možda niste jedini na ovome svijetu. U vama će se probuditi nada. Iako ste bespomoćni, u vama će se javiti nevjerojatna doza odlučnosti da po svaku cijeni dosegnete vrh famozne planine i saznate što se doista ovdje dogodilo.

Umjetnost? – to smo već rekli, ali neće škoditi ako ponovimo još barem nekoliko puta.

Tumarajući pješčanim bespućima, naići ćete i na prvu srušenu građevinu i ugledati na njezinom vrhu nešto svjetlucavo, te ćete pohrliti ka tome. Na vrhu te građevine naići ćete na komadić tkanine, koji će vam podariti novu sposobnost – sposobnost skoka i lebdenja. Taj isti komadić tkanine produžit će vaš šal i dat će vam dovoljno energije da dosegnete do sada nedostupna mjesta i saznate nešto više o onome što se dogodilo u ovome beživotnom i suncem okupanom pješčanom svijetu. Važno je napomenuti da dužina šala označava i dužinu vaših skokova i vremena provedenog u zraku. Logično, što je šal duži, duži su i vaši skokovi, a moći ćete duže i lebdjeti. No problem je što se ti djelići tkanine troše i što ćete biti stalno primorani tražiti nove komadiće kako biste produžili šal i mogli nastaviti istraživati ovaj magični svijet. Ipak, bez brige jer komadići tkanine su razasuti svuda naokolo, tako vam ih gotovo ni u jednom trenutku neće nedostajati. Ti sitni dijelovi tkanine će vam pomoći i pri rješavanju određenih zagonetki, kao i pri pokretanju raznih mostova i drugih prepreka koje će se naći pred vama. Dovoljno je samo da priđete dijelovima tkanine i oživite ih glasanjem, uzdignete iz pijeska, te ih iskoristite u svojem daljnjem napredovanju prema cilju.

Sama gameplay mehanika ove igre je veoma jednostavna. Kontrole su veoma intuitivne a pored kretnji i kontroliranja kuta kamere, sastoje se iz svega još dvije funkcije – skoka i glasanja. Pomoću glasanja tijekom igre aktivirate i rješavate mnoge zagonetke, koje govore više o prošlosti ovoga svijeta, a čiji se tragovi nalaze na hijeroglifima i reljefima razbacanim diljem ovoga svijeta. Glasanje je od velikog je značaja i za nešto drugo, isto tako značajno, o čemu će nešto više biti rečeno u nastavku teksta.

Otkrivanjem umjetnina  saznat ćemo nešto više o prošlosti ove misteriozne civilizacije

U PARU JE UVIJEK ZABAVNIJE

Prvi put kada sam igrao Journey, nisam bio spojen na PSN. Za završetak igre trebalo mi je nešto više od dva sata i kratkoću ove igre naveo bih kao njezinu jedinu manu. Ipak,  ono što sam proživio za ta dva – tri sata najviše, jednostavno nema cijenu.

No, tek pri drugom prelasku igre uočio sam možda i najveću vrijednost ove igre. Pri drugom igranju, sasvim slučajno, ostao sam ulogiran na PSN i gle čuda – tijekom moje nove avanture u daljini ugledah još jednu crvenkastu siluetu kako veselo skakuće i glasa se na samo ovoj igri svojstven način. Odlučih istražiti o čemu se radi i u trenu shvatih da imam društvo. Još jedan igrač mi se pridružio u novom hodočašću ka misterioznoj planini. „Pa ovo čudo od igre ima i multiplayer!“, pomislih u sebi dok sam stišćući „krug“ na gamepadu komunicirao s drugim igračem. Pa čak je i multiplayer drugačiji od svih multiplayera na koje ste do sada naišli. Zamislite, igra spaja dva igrača, potpuno anonimno. Sve do kraja igre nisam znao s kim sam dijelio svoju pustolovinu. A tek pri odjavnoj špici možete vidjeti nickove igrača koje ste kroz igru sreli i sa nekima proživjeli nezaboravne trenutke. Jednostavno je neopisivo koliko se razlikuje solo igranje ove igre od igranja sa još jednim igračem. Pokušat ću to ilustrirati na ovaj način – pri mojem prvom igranju, veoma često sam se osjećao usamljeno i tužno dok sam koračao pustim svijetom. No, pojavom još jednog igrača sve se promijenilo. Više nisam bio sam. Sreća i zadovoljstvo u trenu su otjerali tugu i usamljenost. Samo putovanje postalo je mnogo zabavnije. Još da dodam, da vam drugi igrač može puno pomoći, puneći vašu energiju i otkrivajući vam mnoge tajne, koje biste igrajući sami najvjerojatnije propustili. Naravno, znao sam naići i na igrače koji i nisu baš pridavali pažnju mojem prisustvu i koji su mi jednostavno okrenuli leđa i otišli svojim putem. Opet bih se osjećao tužno, no već na idućem levelu pojavio bi se neki drugi igrač s kojim bih nastavio svoje putovanje. A pri trećem igranju već sam postao iskusan hodočasnik i često sam se nalazio u situaciji da kao vodič pomažem drugim, manje iskusnim igračima. Nešto zaista neprocjenjivo, moram priznati. Prelazak ove avanture u dvoje dugo po završetku igre neće ispariti iz vaših misli. Klizanje niz pješčane litice okupane zalaskom sunca, letenje ka planini ili skrivanje od kamenog zmaja koji vas progoni samo su neki od momenata koji će ovo vaše putovanje učiniti nezaboravnim. Tek nakon završetka kooperativne pustolovine shvatit ćete jednu od glavnih koncepcija ove igre – tijekom kooperativnog igranja igrači međusobno razvijaju određenu dozu emotivne povezanosti i to je nešto što do sada nismo imali priliku vidjeti ni u jednoj igri do sada. Zbog toga kapa ide dolje ekipi iz Thatgamecompanyja.

Kooperativno igranje Journeyu daje posebnu čar

Iako je kooperativno igranje ove igre svakako pod „must“, ipak bih preporučio da prvi puta igru odigrate solo, odnosno offline, jer samo na taj način moći ćete uvidjeti pravu vrijednost ovoga multiplayera.

STATE OF ART

Odmah da kažem da je Journey jedna od najljepših igara ikada napravljenih. Takva kombinacija umjetnosti i napredne grafičke tehnologije do sada nije viđena, pogotovo kada se uzme u obzir da se radi o downloadable igri a ne nekom visokobudžetnom retail naslovu, u čiji je razvoj uloženo nekoliko desetaka milijuna dolara. Koliko je samo toga rečeno iz potpunog minimalizma ove igre. Ovo je jednostavno čista umjetnost i točka! Kako bismo drugačije mogli opisati igru koja izgleda poput oživjele slike? Glavni lik, arhitektura iščezle civilizacije,vjetar, sunce, snijeg, pijesak – sve izgleda prekrasno. Pijesak u igri je priča za sebe. Na momente kičasto blještav, potom blijedo žut, a trenutak poslije vatreno crven od zalazećeg sunca koje se stidljivo javlja između stubova urušene građevine, pijesak stvara jednu lelujavu viziju, koja bi se mogla protumačiti i kao neki lucidan san. Pijesak se pomjera pod nogama glavnog lika i nošen vjetrom ostaje na njegovoj odjeći. Isto važi i za snijeg i snježne oluje pri kraju igre. Dizajneri levela su sjajno odradili svoj posao, a izgled ostataka očito iščezle civilizacije po tko zna koliko puta će vas natjerati da se zaustavite i divite se svemu što su genijalci iz ovog razvojnog tima stvorili.

Journey ni u jednom trenutku ne oskudjeva impresivnim prizorima

Zvučna strana igre nije ništa manje impresivna od vizualne. Slobodno i bez imalo razmišljanja mogu reći da je soundtrack jedan od najboljih u posljednjih desetak i više godina. Ambijentalni zvukovi pomiješani sa emotivnim gudačkim instrumentima stvorili su jednu veoma osjećajnu i opuštajuću, a ujedno i mističnu i na momente napetu cjelinu, koja će vam dugo ostati u sjećanju i koju ćete rado poželjeti uvrstiti u svoju CD kolekciju. Sasvim sigurno, kada se na kraju godine budu zbrajali utisci i dostignuća u industriji video igara, skladatelj Austin Wintory će biti među onima čije će se ime najglasnije i najčešće spominjati.

Kamera i kontrole u igri su odrađene sjajno. Ni u jednom trenutku kamera vam neće praviti probleme, pa čak ni u veoma dinamičnim scenama koje se dešavaju u enterijerima ostataka građevina. Fluidnost kretnji i njihova animacija su odrađeni sjajno, tako da se zaista nema što prigovoriti igraćoj mehanici. Sve funkcionira jednostavno besprijekorno.

END OF THE ROAD

I tako, korak po korak, stigli smo i do kraja ovog magičnog putovanja. Vjerojatno ste već bacili pogled na ocjenu koju je igra dobila. Možda se neki od vas pitaju zaslužuje li ova igra toliko visoku ocjenu, pa da odmah odgovorim na to pitanje. Kratko i jasno rečeno, zaslužuje!

Ova tiha priča o ljubavi i požrtvovanosti, ovaj djelić umjetnosti sa svim svojim nezaboravnim trenucima i magičnom atmosferom pružit će vam sate i sate fantazije. Pa iako traje veoma kratko, mnogo puta ćete joj se vraćati i poželjeti da tom vašem putovanju nikada ne dođe kraj. Journey je spektakularna igra koja će aktivirati sva vaša čula i kao takva, može se slobodno usporediti sa igrama legendarnog Team Icoa i stati rame uz rame s njima, značajno obogativši malenu skupinu igara, koje su hrabro dokazale da su i video igre jedan vid umjetnosti. Ukoliko volite nešto novo i inovativno ili  ako jednostavno želite napraviti malu pauzu od svih onih igara koje svakodnevno igrate, isprobajte Journey, sasvim sigurno nećete zažaliti. Slobodno se zaputite u ovu pustolovinu i uvjerite se zašto je Journey jedna od najljepših bajki ikada ispričanih.

Zahvaljujemo zastupništvu Playstationa u Hrvatskoj