L.A. Noire nije igra za djecu. Djeca ne mogu razumjeti rafiniranost  naslova predodređenog  za stariju, životno  iskusniju, ponekad izbirljivu  igračku publiku. Potrebno je razviti pozitivni umjetnički afinitet ako  želite u potpunosti doživjeti  crnu kriminalističku dramu  L.A. Noire-a. Kada ste prvi put gledali Scorseseovog Taksistu, vjerujem da ste bili zaintrigirani moralnim dilemama kroz koje prolazi Travis Bickle. Poput Taksiste, Team Bondijevo čedo postavlja mnoga pitanja.  Odgovori su skriveni u romanesknoj cjelini L.A Noire-a.

Noire izražaj nastao je u teškim vremenima, nakon ekonomske depresije, u zoru 2. svjetskog rata. Ekspresionizam izražen noire-om karakterizira zločin iz strasti. Predložak je uvijek isti: ubojstvo, seksualni motivi, fatalna žena, korumpirani policajci.  Središnje figure drame mogu biti različiti likovi: privatni detektiv čvrstog morala, jednostavni, ali pošteni policajac ili obični građanin koji biva uvučen u kriminal. Zajednička crta im je nesebični heroizam. Crno – bijela tehnika obvezna je prilikom snimanja klasičnih hitova žanra (The Big Heat, The Big Sleep, Night in the City). L.A. Noire ne odstupa od zacrtanih smjernica.

Kako plesati  bi-bop

Ulazimo u grad anđela četrdesetih godina prošlog   stoljeća. Imati novca znači  imati utjecaj.  Jedina smjernica u životima prepotentne elite je kako biti još bogatiji makar to značilo gaziti preko duša nevinih. Igla moralnog kompasa imućnih izgubila je smjer poslijeratnih  godina.  Unikatni auti kolekcionarske vrijednosti, konzervativna moda, modernistički izgled zgrada, čak antikni raspored kuhinjskih pomagala u kuhinjama  prikazani su  nevjerojatno autentično. Sjednete u auto, upalite radio, a iz zvučnika zapjeva  Elle Fitzgerald  sa svojom „Stone Cold Dead in the Market“ ili  Gene Krupa u pratnji big benda zatrubi „Sing, Sing, Sing“. Ne možete se  suzdržati od ritmičnog lupkanja nogom  i laganog klimanja glavom.  Izvorna muzika  40 –ih.  Dinah Washington, Lionel Hampton, Billie Holiday nesvjesno izmame smiješak na lice.  Arhaičan ton prošlog vremena trenutno u  mislima pokrene film kako je to bilo živjeti u vrijeme prohibicije, Al Caponea ili Lucky Luciana. Dobrodošli u svijet L.A. Noira.

Cole Phelps  se, nakon završetka rata u Europi,  vraća u domovinu.  Nailazi na korupciju, nejednakost i bijedu. Kao bivšem vojniku, ne treba mu dugo za odabir zanimanja. Postaje policajac. Policijski posao je ono čime ćete se baviti većinu vremena. Osim rješavanja pojedinačnih slučajeva, vozeći se po L.A.-u, na dojave putem policijskog radija  reagirate izlaskom na uviđaj. Često ćete upasti u situacije u kojima morate koristiti oružje. Ne štedite metke. Dok ima značku, policajac je bog među smrtnicima. Svaki slučaj započinje zločinom. Radi li se o provali u kuću, trivijalnoj krađi ili teškom ubojstvu,  događaji  navode na traženje dokaza ili barem indicija što se dogodilo.  Vibracija kontrolera upućuje na trag.  Razlikovati hrpu smeća od dokaza, osim vibracije, pomaže specifična muzika. Dobro je obratiti pažnju na svaku sitnicu. Svaki detalj pronađen na mjestu zločina može biti ključni dokaz u procesu zaključivanja optužnice. Što više dokaza pronađete, to je bolja završna ocjena slučaja. Svaki uspješno riješeni slučaj donosi pohvalu. Skupite li ih dovoljno,  napredak u piramidi policijske hijerarhije je zagarantiran.

Predaj se! Nemaš kamo bježati!

Priznanja izvlačite pažljivim promatranjem reakcija na vaše optužbe. Zateći ćete se u situaciji kada ste sigurni da je vaš osumnjičenik  kriv, ali toliko dobro laže  da mu ne možete „smjestiti“. Pronađene dokaze ne možete svaki put na pravi način povezati s djelom za kojeg ga krivite pa će se dotični gospodin ili gospođa glatko izvući samo s packom po prstima. Informativne  razgovore u kabini  za ispitivanja možete voditi u stilu dobar policajac-loš policajac, ali nemojte svaki put očekivati uspjeh.  Mehanika razgovora ne svodi se samo na primjenu brutalne metode pritiska. Pogriješite li pa pritisnete  svjedoka više nego treba izgubiti ćete njegovo povjerenje. Postojanje opravdane sumnje dodatno otežava odluku. Ne radi se samo o čistoj narativnoj logici i prezentiranju kontradiktornih dokaza kada ispitanik laže, već ponekad morate na teži način doći do istine. Pomiriti se sa sudbinom jedna je od opcija. Psihologija četrdesetih  nije kardinalno drugačija od današnjih vremena.  Interesi lokalnih moćnika utjecali su na odluke tko će živjeti, a tko umrijeti. Teško je bilo ostati pošten, bez crne mrlje na dosjeu.  Policija je imala nevjerojatne ovlasti, a radi letargične nezainteresiranosti potkupljivih detektiva,  krivi zaključci su se izvlačili na svakom koraku. Prenaglašeno dramatiziranje mogu pripisati utjecaju noira. Drama je upravo ono što vas nepogrešivo prati cijelim putem.

Radilo se o osumnjičeniku ili svjedoku, ako niste pažljivi, važna scena može lako promaknuti.  Tek suptilni trzaj usnice ili neprimjetno podizanje obrve može sugerirati krivicu, odnosno, umiješanost u slučaj. Ekspresije lica prikazane su inovativnom novom tehnologijom motion scana. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je  motion scan važan za L.A. Noire. Svaki detalj, pokret, svako grčenje facijalnih mišića   detaljno  je preneseno u igru.  Imate utisak da je živi  glumac ispred vas. Niti jedna igra prije, a izgleda, niti poslije ove, neće postići toliku vjernost mimike. Kada ukočena lica glavnih faca naslova novijeg datuma krenu isprazno zijevati stvarajući privid sinkronizacije,  sjetiti  će te se ovih redaka. L.A Noire nas je razmazio do granice žaljenja što drugi studiji nisu primijenili sličnu tehnologiju na svojim likovima. Kompletan svijet izgrađen oko Cola Phelpsa briljantno je ispunjen različitim sadržajem pa dosadi nema mjesta.

Filozofija postojanja

L.A. Noire nema nezaboravnu fiziku ili vrhunsku mehaniku modernih pucačina. Nema multiplayer. Nema komplicirano upravljanje vozilom. Vrvi ubojstvima, seksualnim aluzijama, krvavim zločinima i iznevjerenim ženama.  Kvalitetno ispunjeni, otvoreni svijet u stilu proslavljenog GTA serijala specijalnost je RockStara (producenta Red Dead Redemptiona između ostalog).  Zadovoljstvo lutanja po mapi u  crno-bijeloj tehnici modus je igranja koji se odlično uklapa u autohtonost  elemenata noira.  Očekujete li produhovljenu sagu obogaćenu pozitivnim emocijama, nećete  je dobiti. Scenarij, djelo Brendana McNamare, napisan u maniri vrhunskog krimića nameće dinamiku zbivanja. Malo je razočaravajuće što  cijelim putem imate privid kontrole. Ne kontrolirate vi ništa. Pogriješili ili ne,  okrivili nevinu osobu ili strpali masovnog ubojicu iza rešetaka, događaji se odvijaju u slovo prema scenariju.  Povremena pojava repetitivnosti (copy cat murders) prije je iznimka nego pravilo. Umjereni zamor dobra je reakcija na, u suštini, dosadan policijski posao. Xbox verzija nagrađuje metodičnost.  Ostvarivanje achievementa nije zahtjevno. Igrač se konstantno dovodi u upitne situacije što rezultira dobro odmjerenim  ritmom sakupljanja dokaza.

Svaki igrač  koji drži do sebe mora isprobati ovaj briljant industrije zabave. Najveća mana, ujedno je najveća prednost naslova: apstinencija pozitivnih emocija. Teško će vam se svidjeti bilo koji lik. Svi redom glume. Bezizlaznost priče i neosjetljivost likova  može teško pasti igraču koji je naučio subjektivno doživljavati svaku bitku.  S druge strane, ako shvatite svoje postupke kao slijed neizbježnih posljedica,  neće vam biti teško završiti, mogu slobodno reći, ovaj roman do kraja. Zaključak je očigledan: L.A. Noire nije igra za svakoga. Svi vi  koji ste odgledali barem jedan celuloidni uradak iz ciklusa filma noira  znate da završetak nikad nije onakav kakvim ste ga očekivali. Tko je pustio suzu, tko je učinio pravu stvar, a tko krenuo putem kriminala sami otkrijte.