INFO BOX
- DEVELOPER: Grasshopper Manufacture / Kadokawa Games
- PUBLISHER: Warner Bros. Interactive
- PLATFORME: PS3, Xbox 360
- ŽANR: Akcija
- DATUM IZLASKA: 15. lipnja 2012.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: Xbox 360
Goichi Suda – dovoljno je spomenuti ime ovog otkačenog i super kreativnog Japanca i njegovog razvojnog tima Grasshopper Manufacturea i u istom trenu kroz misli će vam proći naslovi kao što su No More Heroes ili Shadows of the Damned. Zaista, svaka igra ovog genijalca bila je po nečemu posebna i kao takva će zauvijek ostati upamćena u analima video gaminga. Svaka dosadašnja igra bila je specifična po nečemu i svakako nije bila namijenjena široj igraćoj populaciji. Njegove igre ili volite ili mrzite – nema neke zlatne sredine. Takav je slučaj i sa njegovim najnovijim ostvarenjem, igrom Lollipop Chainsaw, koja će svakako podići obrvu ili dvije barem kod onog konzervativnijeg dijela igraće populacije. Nakon Travisa Touchdowna i Garcie Hotspura sada je na red došla i Juliet Sterling… No, tko je zapravo ona?
WHO IS JULIET STERLING?
Uistinu, tko je Juliet Sterling? E pa, Juliet Sterling je tipična plavuša kojoj sve ide u životu. Seksi plavuša, vođa je cheerleadersica u svojoj srednjoj školi San Romero i veoma je popularna. Obožava lizalice od jagode i svoga dečka Nicka, koji je tipičan primjer srednjoškoloskog sportaša, kakvog smo naviklli viđati u gotovo svakoj tinejdžerskoj komediji, koja se pojavila u proteklih dvadeset i kusur godina. Juliet u svojoj kući živi sa još dvije sestre i roditeljima koji su, kako ona kaže, super cool. Juliet se ne stidi ničega i ne libi se ukazati pred nama poluobnažena, a problem joj ne predstavlja ni govoriti o svojoj seksualnosti. Već na samom početku, u maniri prologa već spomenutih komedija, Juliet će vas pozvati u svoju sobu i za vrijeme tuširanja, izležavanja i valjanja po krevetu i spremanja za školu, reći kako joj je danas rođendan, i to osamnaesti i da je njen dragi Nick već čeka te jurnuti na svome motoru u školu. No nevolje su na vidiku, ali samo po Nicka i ostale. Naime, nepopularna Goth ekipa na čelu sa Swanom, isfrustriranim frontmenom benda Goth Geek Bastards, odlučila je malo prodrmati inače mirnu i opuštenu atmosferu u srednjoj školi San Romero i podići sve mrtve u gradu i, onako usput, osvetiti se svima i zavladati svijetom. Ipak, nisu računali na jednu stvar – Juliet ipak nije tipična popularna srednjoškolska cura, već je ujedno, baš kao i cijela njena porodica, iskusni lovac na zombije.
I dok Juliet na svom motoriću ulijeće na parking škole i velikom motornom pilom sjecka zombije na djeliće, saznajemo tko je zapravo ona. Dame i gospodo, upoznajte Juliet Sterling – najšašavijeg lovca na zombije u povijesti video gaminga!
Lollipop Chainsaw je zapravo sladunjava romantično-komična zombie koljačina, koja će vam se, onako odmah na prvu, ili svidjeti ili ne. Odmah da kažem, meni se prilično svidjela, a zbog čega je tako, moći ćete pročitati u nastavku ove recenzije, no vratimo se prvo još nakratko na priču igre. Kao što već rekoh, Juliet na svom motoriću juri do Nicka koji, onako usputno rečeno, nema pojma o Julietinim izvanškolskim aktivnostima. Kada Juliet opkole zombiji Nick će, poput svakog pravog dečka, pokušati učiniti sve kako bi spasio svoju voljenu. Međutim njegov pokušaj pomaganja Juliet neće proći baš onako kako je on priželjkivao te će biti ugrižen od strane jednog zombija. Pogađate što to znači? Da, u pravu ste. I Nick je zaražen i uskoro bi se mogao pretvoriti u kvožednog zombija, no Juliet uzima stvari (točnije motornu pilu 😀 ) u svoje ruke i uz pomoć magije spašava svog dragog. No, ne baš onako kako bi možda Nick to želio. Kako bi spriječila širenje zaraze, Juliet odsijeca Nickovu glavu , koju uz pomoć crne magije ostavlja u životu te ga takvog, kao svog suputnika, kao kakav modni detalj, kači oko svoga struka i odlučuje stati Swanu i ekpi na kraj te spasiti ono što se još može spasiti.
LOLLIPOP LOLLIPOP, OH LOLLI LOLLI LOLLI..
Kada je u pitanju sama gameplay mehanika, Lollipop Chainsaw je klasičan hack and slash, koji se uopće ne srami svoje arkadnosti i linearnosti. A i zašto bi, kada sve funkcionira onako kako bi i trebalo? A još kada k tome dodamo i simpatičan i totalno trashy scenarij i zabavnu i originalnu borbenu koreografiju, zaista imamo pred sobom jednu super zabavnu igru, a to je ono što se i traži, zar ne?
Dakle, iako je prošla opsežnu obuku lovca za zombije, Juliet je i dalje srednjoškolska cheerleaderica i svoje plesno znanje i agilnost ona koristi i u borbi sa hordama nemrtvih. Specijalnost joj je kombiniranje akrobatskih vještina sa pompomima i sječivom svoje motorne pile. Koliko je Juliet cool, pokazuje i činjenica da se i tijekom borbe sa više zombija i usputnog spašavanja svojih školskih kolega, ona stigne javiti na telefon i pričati sa sestrama ili roditeljima. A takvo što, sasvim sigurno će izmamiti smiješak na vaše lice.
Pored svoje motorne pile i simpatične navijačke koreografije, Juliet će se u borbi poslužiti i Chainsaw Blasterom ali i Nickovom glavom. Naime, kada vidite svjetlucajuće tijelo bez glave, to je znak da je pred vama neka od prepreka za čiji prelazak će vam biti potrebna Nickova pomoć. Nakon što Nickovu glavu stavite na bezglavo tijelo, započet će mini igra u kojoj je potrebno pritisnuti traženu kombinaciju kontrola. Iako ovo predstavlja lagan i ne pretjerano zanimljiv segment igre, svakako je dobrodošao predah nakon tamanjenja hordi zombija. Kada je u pitanju Chainsaw Blaster, uputio bih malu zamjerku na auto aim opciju, koja ne funkcionira baš najbolje, što bi i one najstaloženije moglo iznervirati. No, zaboravite na auto aim i služite se manuelnim nišanjenjem i neće biti problema.
Kada su potezi u pitanju, baš kao i u drugim sličnim igrama, Juliet ima mogućnost jačeg i slabijeg napada, kao i niskog napada te dalekometnog gađanja. Slabiji napadi rezervirani su za pompomove kojima Juliet ošamućuje i onesposobljuje protivnika, dok su jači napadi oni u kojima će ona koristiti motornu pilu. Kombiniranjem ova dva napada izvodimo neki od mnogobrojnih comboa, koje ipak moramo kupovati na Upgrade automatima, gdje će pored comboa, biti moguće kupiti i mnoga druga poboljšanja, poput trajno većeg zdravlja, lizalica koje vraćaju zdravlje, ali i mnoge druge bonuse poput novih kostima ili pjesama iz igre. Izvođenje svih poteza i comboa prilično je jednostavno i nikome neće predstavljati problem, a ni protivnici nisu baš preteški tako da će se većina igrača prošetati kroz igru, a da ni jednom ne pogine, izuzev na vremenski ograničenim dionicama ili quick time sekvencama (zar ste mislili da će proći bez njih? 😀 ). Pored gore spomenutih poteza, ne škodi spomenuti i Chainsaw Dash koji dobivate negdje na polovici igre a koji Juliet daje mogućnost brzog kretanja i preskakanja velikih razdaljina. Tu je i Star Soul Mode, koji podsjeća na Rage modove iz igara kao što su God of War ili Darksiders koji, kada je aktiviran, omogućuje instant kill svakog protivnika na ekranu.
A jesam li spomenuo da je svaki Julietin borbeni potez ispraćen svom silinom blještavila? Srčeka, roza boja, duge i bezbroj zvjezdica svaki tren će se iscrtavati pred očima igrača dok budete mlatili redove zombija. A tek kada vidite Sparkle Hunting sustav, koji se aktivira kada odjednom ubijete tri ili više protivnika…Vidjeti takvo što u bilo kojoj drugoj akcijskoj igri, sasvim sigurno bi u igračima izazvalo pomiješane reakcije, ali ovdje se to savršeno uklopilo. Mislim da sad ne bih mogao ni zamisliti ovu igru bez tih simpatičnih detalja. Jednostavno fantastično!
GOTH GEEK BASTARDS I OSTATAK EKIPE
U igri ćete imati priliku boriti se sa raznim tipovima zombija. Tako ćete se susretati sa klasičnim zombijima, ljutitim profesorima, lebdećim farmerima, sportistima, vatrogascima i još mnogim drugim tipovima nemrtve gamadi. Svi su oni lijepo dizajnirani, no ni približno dobro kao što je to slučaj sa bossvima. Naime bossovi su zaista odlični. Na kraju svake razine čekat će vas sukob sa jednim od zombie članova benda Goth Geek Bastards, koji su uistinu nezaboravni (a tek kad vidite finalnog bossa.. 😀 ) Borbe sa bossovima odvijaju se na old school arkadni način. Nijedan boss nema neke slabe točke koje moramo pronalaziti, već ga samo moramo dobro namlatiti i izbiti mu nekoliko redova healtha, što znači da nas sa u borbi sa svakim od bossova očekuje nekoliko faza. Borbe sa bossovima, na normalnim postavkama, prilično su lagane i ne predstavljaju neku nesavladivu prepreku, već samo usputni posao na put ka novoj razini. Ovo je dobar potez developera, jer iako ne predstavljaju neki izazov, borbe sa bossovima će vam dugo ostati u sjećanju, upravo zahvaljujući onoj pozitivnoj količini zabave koju će vam one priuštiti. Još jednom, bravo za Sudu i Grasshopper!
GRINDHOUSE ZOMBIE SPEKTAKL
Još od uvodne animacije bit će vam jasno da je Lollipop Chainsaw uistinu jedinstvena igra. Njen vizualni stil, ponavljam, možda se i neće dopasti svima, ali nitko nema razloga da uopće posumnja u vizualni identitet i grindhouse autentičnost, kojom se ova igra može pohvaliti. Od ispranih stripovskih izbornika, preko posebnog, mutnjikavo ispranog cel shaded grafičkog stila, sve zaista izgleda jedinstveno i podsjeća na sve one dobre stare “B” filmove koje smo posuđivali iz videoteka krajem osamdesetih i početkom devedestih godina prošlog stoljeća. Režija igre je za svaku pohvalu, a česti su krupni kadrovi Julietinog poprsja ili zajednice što bi kod onog konzervativnijeg dijela igraće publike moglo izazvati negodovanje. Kada već govorimo o pozicioniranju kamere, smatram se dužnim spomenuti da kamera zna podivljati u zatvorenim lokacijama, no srećom, u igri je ipak puno više otvorenih prostora tako da ni to ne predstavlja preveliki problem. Svi likovi su odlično, doduše pomalo karikaturno, modelirani, a sve pršti od blještavila i kiča. Svuda su srca, duge, ružičasta boja, zvjezdice i krv i odsječeni ekstremiteti, a oštar jezik i komentari koje izgovaraju zombiji, nisu za baš za svačije uši. Zombiji svako malo psuju, govore o maštanju o seksu sa Juliet i masturbaciji, komentarišu njene “atribute” – sve to pomalo djeluje neukusno, ali opet, ovoj igri odlično odgovara. Scenarij igre povjeren je James Gunnu, holivudskom scenaristu, koji je već radio na projektima koji uključuju zombije (scenarij za remake filma Dawn of the Dead njegovo je djelo), a glasove glumcima su pozajmili mnogi holivudski glumci, koji su, moram priznati, odradili odličan posao.
Soundtrack je možda i najjači adut ove igre. Sjajna Rock kombilacija klasika i novijih pjesama fenomenalno odgovaraju atmosferi igre, ali i atmosferi već nekoliko puta spominjanih tinejdžerskih komedija, kojih je filmski univerzum prepun. Sada već neizostavni član Grasshoppera, Akira Yamaoka, dao je svoj doprinos i ovoj igri, skladajući nekoliko dionica koje se protežu tijekom igre. Iako baš i neće impresionirati mnoge svojim izgledom, Suda je postigao točno ono što je i zamislio, jer od samih početaka razvoja igre, namjera je bila stvoriti igru koja će odisati svojom niskobudžetnošću.
HELL YEAH!
Igra je prilično kratka, no to nužno ne mora biti loše. Iako je na trenutke repetitivna, Lollipop Chainsaw ima i nekoliko simpatičnih dodataka i mini igara, poput Zombie Basketballa, Zombie Baseballa ili vožnje kombajna preko polja uz neizbježno gaženje zombija. Nakon što (ne baš predugih) šest razina završite za nekih pet do šest sati i shvatite da u igri postoji ranking sustav i online ljestvica najboljih igrača te da postoje i mnogi bonusi za otključati, dobit ćete želju da je ponovno odigrate. Upravo to je jedna od glavnih vrijednosti ove igre. Naravno, uz sjajnu režiju, humor, suludu akciju i fantastično osmišljene likove koji garantiraju odličnu zabavu. Malo toga u igri baš ne štima. Ako ćemo se baš na nešto požaliti, onda neka to budu na trenutke neukrotiva kamera i kontrole, koje su mogle biti još malo bolje odrađene, ali ponovit ću se još jednom, ništa strašno. Uz jedinstven vizualni stil, nezaboravan soundtrack i sjajne likove, teško je pronaći neku veću manu, koja bi vas odvratila od igranje ove igre. Posudite, kupite, odigrajte i na taj način iskažite poštovanje prema uvijek genijalnom Sudi 51 i njegovoj ekipi.
Leave a Comment