Ajmo za početak odraditi ono što svi već znaju. Da, igra je kratka, bezobrazno kratka! No, to nije razlog da ju ne kupite i odigrate (pogotovo ako ste MGS fan) jer iako igra ima bezobrazno malo misija (u biti jednu jedinu s više dijelića) nudi vam pregršt načina kako istu uspješno odraditi (plus hrpa side điđa za istraživanje). Kojima nas nikada nije lagao o tome što je Ground Zeroes pa mu nećemo (pretjerano) zamjeriti što se srž igre može odraditi za svega sat i pol. Ovo nije demo, ovo je sjajan intro u ono što nas očekuje u prvom open world Metal Gearu pod nazivom Metal Gear Solid V: The Phantom Pain. No kao sama igra i ova recenzija će biti jako (jako) kratka.

Tko nije igrao Peace Walkera…

…taj bi mogao biti zakinut za dosta uvoda u Ground Zeroes (Xbox ekipa definitivno spada u tu kategoriju) koji se nastavlja direktno na kraj navedenog naslova. Ground Zeroes je svojevrsni most koji povezuje Peace Walkera i The Phantom Pain. Iako se svaki Metal Gear može igrati u stilu da samo uskočite u bilo koji od nastavaka ja osobno to nikako nebih preporučio. Zato ćemo se u ovoj recenziji baviti gameplay aspektima, a ne aspektima priče (možda samo pokojim). Niže navedeni intro same igre najbolje pokazuje koliko će novi igrači imati problema s hvatanjem priče.

Čak i da površno opišemo priču Ground Zeroesa mogli bismo svima koji imaju želju zaigrati Metal Gear u punom sastavu potpuno uništiti doživljaj, odnosno bilo bi previše spojlera. Recimo samo da se Ground Zeroes nastavlja direktno na PSP naslov Peace Walker (možda i najbolja PSP igra) i likovi s kojima se susrećemo te ključni dijelovi Ground Zeroes priče korijene vuku iz tog proslavljenog dijela Metal Gear serijala. Dakle, u glavnoj ulozi je Snake (Big Boss) i glas mu po prvi put daje Kiefer Sutherland za razliku od dosadašnjeg kultnog Davida Haytera. Zamjena “davatelja” glasa Snakeu meni osobno ne znači ništa u životu i ne smatram je bitnom za ovu igru (ni za budućnost MGS serijala kao takvog).

Demo koji to nije

Kako sam rekao u kratkom uvodu, ovo definitivno nije demo ali cijena koju morate platiti za ovu igru ipak ne opravdava njenu dugotrajnost (osim zagriženim Metal Gear fanovima). Iako nešto niža cijena od one za koju možemo kupiti punokrvnu igru, to je jednostavno i dalje previše. Sama gameplay mehanika koju nam Ground Zeroes predstavlja sjajna je najava za punokrvni Metal Gear Solid V i odluka na koji način želite odraditi jedinu vam dostupnu misiju ostaje isključivo na vama.

Camp Omega čeka da mu se posvetimo…

Ma mo’š mislit’ rekli bi skeptici, pa i do sada smo mogli MGS igrati na dva (tri) načina: get to the chopaaa style (ubij sve što se kreće, ne brini se jel te tko vidio i tako su svi mrtvi), potpuni predator stealth style sa sakrivanjem svakog još toplog tijela Snakeovih neprijatelja ili potpuno pacifistički bez nasilja (uz pokoji šamar ili strelicu za uspavljivanje). To bi bilo istinito da je i ovaj MGS linearan u smislu tog istog gameplaya kao i njegovi prethodnici. Prije smo imali par ruta u uskom hodniku, sobi ili malim skučenim “otvorenim prostorima”.

Sjajni vizuali, bila noć i kiša ili dan i sunce…

Camp Omega u kojem se odvija radnja Ground Zeroesa “odrađena” je u pravom sandbox smislu i po prvi puta nam donosi “otvoreni svijet” u jedan Metal Gear naslov. Sama baza je potpuno živa i nastanjena kojekakvim vojničićima koji su zauzeti na čučavcu, izmjeni straže, mučenjem zatvorenika (u pravom Abu Graib/Gitmo štihu) te općenitim patroliranjem po istoj. Upravo navedeni sandbox dio nam omogućava da Ground Zeroes igramo kako god nam se sprdne i da pristupimo misijama sa koje god strane i perspektive želimo.

Eh da, umalo zaboravih. Svi znamo da je Metal Gear serijal koji se više gleda nego igra, Ground Zeroes je i u ovom pogledu napravio izmjene. Imamo svega 19 minuta video cut-scena i to je to, intro od 9 minuta i outro od 10. Nije loše, ali nisam to očekivao. No, nekako sam siguran da će MGS V u tom pogledu biti standardno zapakiran.

Tehničke baje i hajvanići, rezolucija i console war!

Evo i malo ulja na vatru u ratu u kojem su žrtve samo sive stanice normalnih gamera koji to promatraju sa strane. Ajmo odma ono očito baciti na bojišnicu, Playstation 4 inačica se vrti u većoj rezoluciji (1080p) od one na Xbox One konzoli (720p), obe verzije rade u stabilnih 60FPS-a i izgledaju sjajno.

Šuljanje, no ne i s kutijom na glavi !

Manjak pixela na Xbox One verziji nije igru učinio ništa ružnijom u odnosu na veću rezoluciju na Playstation 4 verziji, no kao što to uvijek biva (i bivati će) ovo je samo dodatna municija (u ovom slučaju) za plavo/crnu vojsku fanboysa. Ako kojim slučajem imate obe konzole, uzmite onu koja vam je trenutno dostupna.

Koju god verziju odabrali nećete biti zakinuti za vizuale kao ni za gameplay ali ako patite da na svom Full HD mezimcu vrtite samo 1080p sadržaj, onda je Playstation 4 verzija za vas. Playstation 3 i Xbox 360 verziju nisam imao prilike vidjeti, no ono što je dostupno na youtubeu prikazuje manje više identičnu igru.

Xbox One ili Playstation 4…odluka je na vama.

Sama igra, odnosno Camp Omega, je sjajno dizajnirana i uistinu je gušt sve to gledati u pokretu. Mapa po kojoj vrebamo (i spašavamo) je uistinu puna detalja i sitnica koje daju život svemu. Jedva čekam vidjeti punokrvni open world u Phantom Painu.

Zaključak?

Teško je napisati zaključak o igri koja to nije u pravom smisu riječi. Ako ćemo ocjeniti ovaj uradak kao intro u nešto veće (MGS V) onda je dojam sjajan i očekivanja za Phantom Pain su ogromna. Inicijalna previsoka cijena je spuštena no i dalje ne opravdava kratkotrajnost ovog naslova (osim ako niste MGS fan). No, tema o preskupim igrama je tema za jedan solidan članak koje odgađamo već neko vrijeme (uskoro!).

Ovo je kvalitetan i detaljan “most” koji povezuje dvije igre (Peace Walker i Phantom Pain) u kojem će najviše uživati fanovi. Svi ostali pričekajte da cijena još padne pa ga ubodite par sati prije nego vam stigne Phantom Pain.

Igru ustupio Videotop d.o.o.