Šeici, nafta, manekeni i…

Dakle, priča se, ljeto je završilo, temperature padaju, žene više ne hodaju (polu)gole po ulicama… Šteta… No, ništa zato jer lopta se ponovno kotrlja po travnjacima diljem Europe i svijeta. Počela je još jedna nogometna sezona, a PSG je preuzeo primat po pitanju bacanja novca pred najveće zvijezde (i nosine) nogometnog svijeta. Tko će postati prvak Engleske, Italije ili Španjolske.., a tek Europe? Ma nije bitno, ima vremena za to, nego, kakav je novi PES?

Sa svakom novom sezonom dođe i vrijeme izlaska novog PES-a, naravno, a što možemo očekivati ove sezone? Proteklih nekoliko godina ovaj najpopularniji nogometni serijal bezuspješno se borio s vlastitim demonima, padao kvalitetom i vremenom prepustio FIFA-i primat u virtualnom nogometnom svijetu.

Najava Pro Evolution Soccera 2013 nije obećavala ništa dobro niti revolucionarno pošto su iz Konamija naglašavali kako će tek PES 2014 na novom engine-u i s bezbroj poboljšanja biti čudo od igre. Na taj način su prilično smanjili očekivanja fanova za ovogodišnji nastavak, te se PES 2013 našao pod paljbom skeptika čak i prije službenog izlaska.

Demo je bio, recimo to tako, čudan. Sama mehanika igre je na prvi pogled izgledala dosta bolje nego u prošlogodišnjem nastavku, ali se često dogodila poneka glupost koja bi cijelu utakmicu odvela u propast. Igra koja se bori sama protiv sebe… Ipak je to demo. Čekao se službeni izlazak…

Tokom instalacije sam s prijateljem (veteran PES-a i nogometni ekspert kao i ja… :D) razgovarao o tome kako je Konami zadnjih godina zaista izbacivao smeće i kako bi možda bilo bolje da ne očekujemo previše…

Na naslovnici igre i direktor svemira unutar igre je, naravno, CR – buuhuu, nisam više sretan u Madridu, a razlog nisu novci – 7. Ajde dobro Kikica. Pokrećemo igru, kad ono svira neprocjenjivi dragulj glazbene povijesti i ovogodišnji hit galaksije: Michel Telo – Ai Se Eu Te Pego… Nevjerica i paranoja! Prijatelj kaže: Daj šta je ovo, gasi ga majke ti… Uspjeli smo se pribrati i nastavljamo ka prvoj utakmici…

…nogomet.

Da, ipak je najbitnije ono što se odvija na terenu, a u tom segmentu je Pro Evolution Soccer 2013 odličan. Poboljšanja nisu očita i nećete ih baš odmah primjetiti, a upravo u tome i jest ljepota ove igre. Odigrali smo probnu utakmicu, pa još jednu, pa još jednu… kako to već ide… Nakon nekog vremena shvatiš da većina onih gluposti koje su uništavale prošle nastavke jednostavno nema… (Dobro, skoro pa nema…)

Igrači više nemaju debilnu naviku propuštanja lopti koje se kotrljaju pored njih. Obrane su puno kompaktnije jer obrambeni igrači više ne ispadaju iz formacije niti previše lutaju van svojih pozicija. To se još uvijek zna dogoditi, ali u puno manjoj, odnosno, realnijoj mjeri. Ovo je uvelike zbog novog sustava obrane koji je većim djelom kopiran iz prošlogodišnje FIFA-e. Ukratko, više se ne radi o samo bezumnom jurenju za loptom i mahnitom pritiskanju X-a, već možete taktički čekati napadača (držanjem R2), u isto vrijeme mu ograničavati prostor i zatvarati prilaz prema vašem golu. Za ovakvu obranu treba imati strpljenja i preciznosti jer se i „tackle“ sada izvodi duplim pritiskom X-a (ili gumba koji ste si već namjestili) na gamepadu, no on mora biti točan i pravovremen, inače riskirate žuti karton ili situaciju 1 na 1 s golmanom… Da se razumijemo, nije ovo nikakva revolucija, već „Tactical defending“ iz FIFA-e 12 koji je Konami dodatno uglancao i posložio na (meni osobno) nekako prirodnije kontrole.

Ogromnu stavku u kompaktnosti obrane, a tako i cijele ekipe konačno predstavljaju i golmani. Da narode, vjerovali ili ne (ja sam osobno, bio šokiran) one čudne spodobe na golovima u PES-u 2013 su korisnije od korner zastavica, konačno. Golmani su inteligentniji (većinu vremena), bolje se postavljaju, i općenito bolje reagiraju u svim situacijama na terenu. Dogodi se još tu i tamo poneki Kelava wtf!? kiks, ali i to je svedeno na neku realnu mjeru. Ovo predstavlja veliki napredak u usporedbi s prošlim nastavcima gdje su golmani bila Konamijeva bolna točka i općenito najnekorisnije jedinke na terenu. Sada su ipak bolji.

Druga velika pozitivna stvar u PES-u je smanjivanje tempa igre. Ona je sada dosta sporija, a opet nije prespora. Ovakav tempo vam dopušta biranje između okomite i brzinske igre ili pokušavanja loše „tika-take“ i građenja napada od golmana, mijenjanja strana i stvaranja viška igrača kombinatornim putem. Niti u jednom trenu se utakmica ne pretvara u bezumno nabijanje i sprintanje od peterca do peterca što smo često mogli vidjeti u prošlogodišnjem nastavku.

U istom tonu je Konami uveo još jednu novinu, a to je kontrola lopte. Držanjem (opet) R2 gumba igrač privlači loptu sebi i puno je bolje kontrolira rolanjem i povlačenjem. Ovo onemogućava protivnika da vam lako uzme loptu, a u isto vrijeme vam daje mogućnost rolanja lopte kraj protivnika, nekoliko zgodnih pokušaja prolaženja 1 na 1 ili usporavanja igre dok ne stignu vaši suigrači. To je odlična stvar koja će vas ipak naživcirati ako igrate protiv računala na najvišim težinama, budući da će vam bilo kojeg obrambenog igrača „zavezati u čvor“ bez problema.

Još jednom, ovo je „Precision dribbling“ kopiran iz FIFA-e 12, koji ipak izgleda dosta bolje u ovogodišnjem PES-u. (Uzmimo to ovako: kad već hrvatska reprezentacija može tako dobro kopirati i igrati španjolski 4-6-0 sustav, zašto ne bi i PES uzeo neke stvari iz FIFA-e..? Zapravo, nemojmo to tako uzeti…)

Kompaktnije i snažnije obrane, u kompletu s golmanima koji nisu mentalno oštećeni, sporiji tempo i veća mogućnost kombinatorne igre bili su upravo ono što je PES-u zadnjih godina nedostajalo. I zaista, u ovom nastavku Konami je poradio na tim segmentima.

Nadalje, svakako treba spomenuti udarce. To je još jedan segment u kojem je PES napredovao. Sada imamo 3 različita udarca (ne računajući lob udarce i neke podvale kao guranje golmanu kroz noge), odnosno normalan šut, udarac „unutarnjom“ (dakle, slabiji, ali precizniji) i „knuckle“ šut koji se može najlakše usporediti s udarcima Kikice Ronalda ili Juninha Pernambucana, nekad. Ovakav šut je zapravo rijetko koristan pošto ga 70% puta nećete uspjeti pravilno izvesti, a i kad ga izvedete, obično su golmani na mjestu. Svejedno, izgleda fenomenalno i otvara dodatne opcije kod šuteva 25, 30 metara od gola.

Manual passing je i dalje prisutan uz jedan, recimo, koristan dodatak. Pritiskom L2 gumba oko vašeg igrača pojavljuje se strelica i pokazuje gdje bi točno u tom 360 stupnjeva radijusu vaše prizemno ili zračno dodavanje (ili udarac) trebali krenuti. Osobno, ovo me nije previše oduševilo, osim kada sam igrao protiv prijatelja, te ga na taj način cimnuo u krivu stranu, pa dodao na drugu. Sve u svemu, relativno nepotrebno i arkadno.

Sve ove navedene novine izgledaju komplicirane i teške, ali zapravo i nisu. Tu je dosta dobro izveden trening koji vas na najjednostavniji mogući način upoznaje sa svim mogućnostima igre. Iako na trenutke pomalo naporan, zaista preporučam njegovo odigravanje jer će vašu igru ipak podići na jedan novi nivo. Naravno, ako imate volje naučiti sve to.

Krenimo na tehnikalije. Igra grafički izgleda dosta dobro, uostalom, kao i dosadašnji nastavci. Player ID je još jedna novina koja bi trebala vjerno oslikavati način kretanja na terenu kod najvećih zvijezda današnjice, pa tako po načinu trčanja, driblinga ili postavljanja na terenu lako možete prepoznati C.Ronalda, Messija, Robbena itd… Također, izgledi lica su dobro odrađeni kod svih poznatijih igrača i po tom pitanju nema zamjerke. Navijači i dekor oko travnjaka izgledaju dobro iako možda malo plastično. Who cares…
Ipak, jedna stvar koju nisam mogao prožvakati je zvuk. Na stranu navedeni dragulj muzičke prošlosti, soundtrack je solidan iako ni blizu odličnog. Također zvukovi unutar same utakmice su ponekad komični. Šutevi po golu i dodavanja često zvuče kao nabijanje po limenoj kanti. Tko je igrao ISS 98 ili neke kasnije nastavke će shvatiti…

Komentari Jona Championa i Jima Beglina zvuče također kao da su kopirani iz prošlih nastavaka, najvjerojatnije zato što i jesu. Očajno mali broj rečenica i podataka kojim ovaj dvojac barata je zaista razočaravajući. Odigravši 4 utakmice čut ćete njihov cjelokupan arsenal (glupih i nepravovremenih) komentara, te je nakon toga najbezbolnije jednostavno ih isključiti. Ovo je zapravo nebitno jer ne utječe na samu igru, ali ovako traljavo izveden zvučni segment nepotrebno kvari cjelokupan dojam igre. Ipak više nije 1998. …

Licence za UEFA i South American Copa Libertadores natjecanja su i dalje tu, kao i za španjolsku, talijansku i francusku ligu, no treba reći da previše klubova nije licencirano. Npr., iz Premiershipa imamo samo Manchester United pa se tako događa da pokretanjem Lige Prvaka u njoj nema aktualnog prvaka Chelsea. Opet, pomalo komično, ali na ovakve stvari smo već navikli od Konamija.

Još jedna stvar na koju smo navikli, ali koju ja zbilja ne mogu shvatiti je aktualnost transfera. Ne, Modrić nije u Realu, Mandžukić nije u Bayernu, Robin Van Injury nije u ManUtd-u, Maicon nije u City-u itd… Naravno, izići će patchevi, kitserveri i save fileovi. Na kraju krajeva, možete i sami napraviti te transfere, ali zašto Konami, ZAŠTO bi morali?!!

Igraći modovi su ostali gotovo nepromijenjeni i vidljivo je da Konami u tom segmentu nije gotovo ništa radio. Ne, pardon, sad u Master ligi i Become A Legend možete kupovati ljubičaste, zelene ili roze kopačkice… Veselje…

90+…

PES 2013 još uvijek je igra u kojoj ima dosta suprotnosti. Naprimjer, bio sam ugodno iznenađen tokom jednog friendly meča (ako tako što postoji) gdje smo uzeli reprezentacije i prije starta neočekivano slušali prave himne tih zemalja, te gledali igrače koji ih, kao, pjevaju (bezumno otvaranje usta, kao riba na suhom, ali svejedno…), dok u isto vrijeme npr. jedna nizozemska nogometna reprezentacija uopće nije licencirana. Grafički dio igre je odrađen bez nekih velikih zamjerki na visokom nivou, a u isto vrijeme cjelokupni zvučni dio (od soundtracka, preko utakmica, do komentatora) naginje od srednje žalosti do apsolutnog očaja.

No, uozbiljimo se i priznajmo da je sve to manje ili više – nebitno. Ono što je zaista bitno je gameplay, odnosno sama mehanika igre i utakmice. Po tom pitanju je PES na starim stazama slave. Povećan AI (kako golmana, tako i ostalih igrača) u kombinaciji sa svim navedenim „inovacijama“ dovodi do ovog zaključka. PES 2013 je u smislu taktičke igre miljama ispred svojih prethodnika (ali još uvijek iza FIFA-e), dok u isto vrijeme ne postaje niti na trenutak dosadan i zamoran, već donosi onu pravu zabavu i napetost u isto vrijeme. Ova igra odaje dojam kao da je dobro izbalansirana, te nudi odličan omjer arkade i simulacije, s laganim naginjanjem ka realnosti. Jedini problem koji ozbiljno šteti samom gameplayu su suci. Za razliku od prošlogodišnjeg nastavka gdje je baš svaki kontakt bio prekršaj, ove godine suci puštaju previše toga. Točnije, dobiva se osjećaj kao da uopće nema kriterija. Zna se dogoditi da u jednoj utakmici sudac pusti nekoliko prekršaja, a onda žutim (pa čak i crvenim) kartonom kazni start koji ne samo da je blaži od prijašnjih, već uopće nije niti prekršaj. Kada se takve stvari ponavljaju iz utakmice u utakmicu pucaju gamepadi i prijateljstva, a i sama igra gubi na pravednosti.

Iako ne smatram da je ovo PES na vrhuncu svojih mogućnosti jer prostora za poboljšanja ima i u samom gameplayu, a pogotovo u općenitoj prezentaciji igre, PES 2013 KONAČNO je pokazao zube Electronic Artsu, izvadio se iz kolotečine i podigao razinu svoje igre. Naravno, za kraj ovosezonske bitke treba pričekati FIFA-u 13 koja izlazi vrlo skoro, a tada će biti vremena za proglašavanje pobjednika. No bez obzira, Konami je dokazao da PES nije mrtav, te da se bitka za vladara virtualnog nogometa nastavlja, a na kraju krajeva, to je možda i najbitnije jer u takvoj situaciji fanovi mogu samo profitirati.

Igru ustupili Videotop d.o.o. i Algoritam