Remake, remake, remake, sve živo danas dobiva svoj remake. Zadnjih par godina doslovno imamo poplavu remakeova, od filmova do video igara. No postoji jedan remake koji se nisam usudio zamišljati niti u najluđim snovima, a to je upravo remake igre čiju recenziju čitate. Rise of the Triad je jedna od onih igara koja je obilježila moje djetinjstvo (onu ranu PC eru) i na mene utjecala zasigurno više nego Doom ili Duke Nukem 3D barem što se tiče FPS žanra.

Prijatelji i bližnji znaju koliko sam sati, dana, mjeseci potrošio igrajući originalno remek djelo proizašlo iz Apogee/DIP radionica pa mu se čak i vraćao svakih par godina. Druženje s originalnom H.U.N.T. (High-risk United Nations Task-force) ekipom je za mene uvijek predstavljalo vraćanje u doba kada su se igre razvijale (i igrale) u svrhu istinske zabave, gušta i inovacija i da se budi bolji od konkurencije s kvalitetom izrade, dok danas većina developera ima na umu prvo zaradu dok je kvaliteta, gameplay i inovacije na zadnjem sjedalu, no to je tema za jednu podužu kolumnu.

Upravo iz tog razloga je trenutak objave da se radi na remakeu jedne od mojih omiljenih igara rezultirao instantnom srećom koja se u istom trenutku pretvorila u zabrinutost da bih mogao biti gadno razočaran. Iako je trailer bio “napucan do bola” i očigledno namjenjen za publiku koja je igrala original, neizbježno zrno sumnje je postojalo.

Wolfenstein 3D pedigre i trnovit put do igrača

Naravno, ne možemo započeti recenziju nekog remakea, a da se ne dotaknemo originala. Malo je poznato da je kreator originalne Rise of the Triad igre nitko drugi nego legendarni Tom Hall koji je zaslužan za ostvarenja poput Dooma, Wolfenstein 3D, Spear of Destiny, Terminal Velocity i jedan je od kretora originalnog Deus Ex-a zajedno s Warren Specterom. Nakon originalnog uspjeha Wolfenstein 3D igre, iD software je započeo rad na ekspanziji koja je nosila ime “Rise of the Triad: Wolfenstein 3D Part II” čija je izrada naprasno prekinuta. Usred razvoja, John Romero (Doom, Quake, Daikatana) je nazvao Scotta Millera (kasnije jedan od Duke Nukem 3D kreatora) i rekao da se potpuno obustavlja rad na ekspanziji kako ne bi zasjenio novu igru koju iD priprema, naravno radilo se o Doomu.

Nakon izlaska Dooma dolazi do nesuglasica među iD ekipom te Tom Hall odlučuje osnovati novi razvojni studio pod imenom Developers of Incredible Power (DIP) koji se sastojao od svega sedam ljudi. DIP je kao i iD Software bio pod Apogee izdavačem pa je i RotT isto tako izašao po okriljem ovog legendarnog izdavača. RotT je prva i zadnja igra koju je DIP kreirao, te se tim kasnije “razletio”, neki od njih su osnovali svoja razvojna studija, dok su neki (većina) otišli u tek formirani 3D Realms (Joe Sigler, Scott Miller).

Rise of the Triad je bio izrađen na žestoko modificiranoj verziji Wolfenstein 3D enginea koja je bez problema odradila većinu ideja koje je Hall imao u planu za RotT još dok se radilo na osnovnoj verziji Wolfenstein enginea. Malo je poznato da je RotT prva igra koja je imala panoramsko nebo, simulirano dinamičko osvjetljenje, rupe od metaka, lomljivo staklo koje smo mogli propucati/razbiti, maglu, level – over – level okruženja i slično. Većina igara je nakon izlaska RotT-a počela ove stvari implementirati u svoje grafičke engine, a navedene elemente kao osnovni dio gameplaya.

Kao i sve igre koje je Apogee izdavao u to vrijeme, RotT je isto tako izašao u shareware obliku koji je donosio kompletan prvi level s nazivom “HUNT Begins”. Prijem je bio dobar, no Doom je pobrao svu slavu i bio prvi izbor za tada omalenu grupu PC gamera koja je tek počela saznavati za što su njihove bijele ružne kutije sposobne. Da ne shvatite krivo, Doom je bio sjajan i igrao se dosta (izašao punu godinu prije RotT-a), no RotT je bio pravo religiozno iskustvo s revolucionarnim gameplay elementima tada još balavog FPS žanra.

Development osuđen na anonimuse…

Kao i originalni RotT, i remake je pao u ruke relativnim anonimusima samo što to u ono doba nije bilo bitno nikome. U današnjem svijetu di su developeri zvijezde u gamerskim glavama, nepoznat developer kojem u krilo padne licenca za remake kultnog klasika je već ozbiljan razlog za paniku. No, to se nekada pokaže kao dobra odluka (Halo 4) pa je to na sreću slučaj i ovdje. RotT remake je definitivno rađen s jednom jedinom mišlju na pameti, a ona je “ne želimo raspi*iti fanove originala” i to im je u velikom postotku finalnog proizvoda i uspjelo.

Razvoj je tako dopao malenoj  Danskoj tvrtci Interceptor Entertainment koja u svojoj mladoj povjesti izrade igara ima jedino port Duke Nukem 2 naslova na iOS platformu što je priznajemo potpuno zanemariv podatak. RotT je prva “ozbiljna” igra koje su se prihvatili i koju su predstavili prošle godine u sklopu QuakeCona te na taj način oduševili sve prisutne. Ono što je najavni trailer pokazivao jest iznimno poštovanje prema izvornom materijalu kao i mali odmak (u tehnološkom smislu) od originala prema budućnosti. No dosta o tome kako je to nekada bilo i hajd’mo pogledati što nam to donosi remake Rise of the Triad.

Please, don’t shoot!

Sve koji očekuju Modern Warfare ili Battlefield cover-based vodim te za rukicu gameplay mogu odmah kliknuti na iksić ovog prozora (ili back u browseru) i pobjeći glavom bez obzira iz ove recenzije. RotT je sirova igra čiji developeri nisu imali straha dići živce postojećoj razmaženoj QTE generaciji gamera. Sve u igri je namjenjeno da FPS igračima nove generacije digne živce i usmjereno je da se old skul FPS igrači osjećaju apsolutno superiorni nad njima. Oružja su potpuno old skul dizajna, recoil ne postoji, pucanje pod noge je kralj, melee oružja su brutalno overpowered a level dizajn je nešto čemu se treba diviti i pokazuje veliku razinu mašte i posvetu igrama s početka 90-ih.

Sama igra nije toliko orijentirana ubijanju protivnika koliko u savršenom balansiranju healtha i municije te twitch preciznosti koju samo miš i tipkovnica mogu omogućiti. Dakle, municije ima dovoljno, ali ako ste rasipni (pogotovo na višim težinama) s istom vrlo brzo ćete biti pokojni ili u paničnom tumaranju po levelu tražeći health. Da, ovo je igra u kojoj imamo old skul health packove (u obliku hrane), nema regeneriranja zdravlja niti sličnih kretenarija koje danas svaka “moderna” igra ima pod obavezno. I da, ovo je igra koja je na Easy uber lagana i taj nivo težine postoji samo za najveće papke. Za one koji imaju problema s brzom izmjenom scenografije neka se pripreme na okretanje želuca svakih par sekundi jer RotT traži nadljudske sposobnosti i reflekse na većim težinama. RotT je pravo ljubavno pismo svim “zrelijim” gamerima te pruža potpuno vjerno 90’s old skul FPS iskustvo sa svim pripadajućim frustracijama.

Trči, skoči, rokaj…

U pravom smislu riječi. RotT ima furiozan tempo te vas iza svakog ćoška čekaju neprijatelji koji prvo pucaju pa tek onda…pucaju još malo. Renesansa koju je pokrenuo originalni Serious Sam sastojala se od preuzimanja 90’s FPS formule gameplaya dok se sam level dizajn modernizirao te nije bio potpuni flashback starih vremena. Serious Sam je tako bila igra nešto lakša od old skul FPS-a, dok RotT remake ide upravo u suprotnom smjeru. Kako sam već spomenuo, ovo je igra koja će vas gadno namučiti i testirati vaše živce do krajnjih granica bilo po “zastarjelom” level designu, AI-u koji vas ne promašuje s drugog kraja mape te bezglavo juriša na vas ili na kraju krajeva odurno teškim finalnim bossovima.

Najbolji opis koji sam našao je u jednom od brojnih komentara na službenom sajtu developera, a on glasi:

This is Quake on steroids. Things move faster, explosions are bigger, and the giblets are greater!

S gornjom konstatacijom bih se složio u potpunosti. RotT nije igra koju igrate zbog priče već je igra koju igrate kako biste iskusili pravu čar devedesetih i možemo slobodno reći da je ovo jedini remake koji to u potpunosti ispunjava. Pa se tako oboružajte strpljenjem i spremite se na hrpu trčanja, skakanja po platformama i rokanja rocket launcherom s jednog kraja na drugi kraj mape dok se vaši protivnici krvavo ne “raspuknu” u svoj slavi moderne grafike.

H.U.N.T. is on!

Kako sam spomenuo u uvodu, u originalnoj igri smo igrali kao članovi H.U.N.T. organizacije koja je bauljala po svijetu i rješavala nerješive probleme i uništavala neuništive organizacije. Interceptor Entertainment ni ovdje nije komplicirao (niti modernizirao) u odnosu na original pa nam je dostupna puna originalna “postava” ultra stereotipnih likova s kojima možemo krenuti u pohode čerečenja svega (i svakoga) što se nalazi u igri.

Oružja s kojima smo pucali u originalu su sva tu uz dodatak secondary fire modea. Pa tako imamo MP40, Heatseeker, Flamewall, Firebomb, Split Missile, Drunk Missile, Dark Staff, i naravno urnebesni Excalibat (baseball palica s posebnim moćima i okom). Developeri nisu stali na tome već su ugradili i legendarne “dodatke” u obliku “ludih gljiva” koje nam daju “posebne” sposobnosti od kojih niti jedna nije pretjerano korisna (osim GOD mode shrooma), no nisu zbog tog ništa manje zabavne.

Pa ćemo tako moći po hodnicima tumarati nadroksani što na kraju izgleda kao da igru igramo gledajući kroz žele, jedan od dodataka je i bouncy shroom (Elasto mode) nakon koje se odbijamo od zidova i prepreka kao i fliperu dok GOD mod pruža upravo ono što mu i sam naziv kaže. A kao prava posveta fanovima je i originalni dog mode u kojem se naš progatonist transformira u psa s kojim možemo gristi neprijatelje za testise! COD možda ima psa u igri, ali RotT vam daje priliku da budete pas! Svi ovi elementi nabrojani čine RotT iznimno zabavnom igrom u pravom duhu originala.

(re)Dizajn je kralj!

I to uistinu je tako. Dizajn ili bolje rečeno redizajn tehničkog aspekta RotT je zaista izvanredno odrađen (ako zanemarimo day one mega bugove). Od same animacije protivnika koja se čini kao da je prenesena iz originala pa do level dizajna koji odiše onim pravim (suludim) idejama tumaranja hodnicima, skočnim platformama gdje vas iza svakog ćoška očekuju neprijatelji.

Grafički igra ne odskače od prosjeka i definitivno nije u rangu Battlefielda, Dishonoreda i sličnih naslova, no to definitivno nije zamjerka ovoj igri obzirom da je upravo zbog tog igriva i na starijim računalima. Nemojte krivo shvatiti, RotT je lijepa igra te definitivno nije “gabor” u pogledu vizuala.

Sam zvuk je prava poslastica, potpuno remasterirani originalni zvukovi su pogođeni potpuno dok je soundtrack priča za sebe. Soundtrack sadrži sve originalne “stvari” koje je imao stari RotT remixirane u full metal stilu i zvuče fantastično. Ekipa iz Interceptora je dodatno dala opciju da kompletnu igru odigramo s originalnim zvukovima i soundtrackom što je simpatičan bonus.

Sve u svemu, Interceptor je odradio posao hvalevrijedno u pogledu redizajna, te je tehnički aspekt odradio poprilično korektno i zadovoljavajuće. Tehnički gledano, RotT je sasvim u redu.

Online napucavanje?

Ako je jedan aspekt dizajna igara iz 90-ih loše ostario onda je to definitivno multiplayer. RotT se i tu držao recepta svog originala, većinom nezanimljiv multiplayer za današnje ukuse ipak nije bez svojih čari. Tu se vraćamo na komentar da je ovo uistinu Quake na steroidima koji u multiplayeru pokazuje svu svoju brzinu, twitchanje i nepristupačnost za sve one igrače koji nikada nisu igrali Quake ili UT.

Trenutno je dostupno svega pet mapa i par klasičnih modova, Deathmatch, Team Deathmatch, CTF dok Interceptor obećava nove modove kroz free DLC u budućnosti.

Ruku na srce, nije za svakog, ali ima publiku!

Primjetio sam da se IGN poprilično izas*ao po ovom remakeu, da nije napravljen za moderno doba s čime su potpuno fulali ideju i namjeru ovog remakea te su RotT-u dali mizernih 4.7 što je kriminalno. Reakcija njihovih čitatelja koja je dala visokih 8.7 je pokazala koliko su u krivu te da ovaj remake itekako ima publiku koja zna cijeniti ovakav tip igara.

Ovaj remake nije napravljen za većinu gamera koji su odrasli na konzolama, kao ni generaciji FPS igrača koja ne vidi dalje od Call of Dutyja. Možda to zvuči strogo i pretenciozno, ali RotT je jednostavno sirov, grub i sa svojim gameplayem se čini kao da je zaglavio u dalekoj prošlosti. No, upravo to ga čini draguljem i sjajnim naslovom za sve nas nostalgičare željne old-skul osjećaja koji još uvijek imamo zglobove spremne za twitch gaming.

Ništa cure i dečki, po bure Polar Icea u ljekarnu, namazati zglobove i rokanje! 😉