Bethesda Softworks. Ime koje vas, da ga čujete prvi put, sigurno ne bi asociralo na jednog od ponajboljih razvojnih studija za igre na svijetu, već više na neki underground mormonski podrumski projekt u kojem se razvijaju digitalne verzije Gutenbergove Biblije ili pak Singstar: Jesus. Hvala Akatoshu da to nije slučaj, već je Bethesda, ponajprije zahvaljujući svojem The Elder Scrolls serijalu, ali i restauracijom legendarne Fallout franšize, dostigla zvjezdani status jednog ID-a, Biowarea i Blizzarda. I to sasvim zasluženo. No, ni vi ni ja nismo ovdje kako bi nostalgično nazdravljali nečijoj staroj slavi, već da (relativno) budnim okom promotrimo najnoviji, peti nastavak The Elder Scrollsa od milja zvanog Skyrim. Što tu ima novog i, još važnije, koliko starog štiha Skyrim zapravo ima? Koliko Morrowinda, koliko Obliviona, a koliko kila janjetine? Ajmo vidjet.

HALT THERE, CRIMINAL SCUM!

“Ko? Što? Ja? Gospon oficir, nije ovo piratska kopija, samo sam susjedu posudil kutiju da ju pogleda. Ne, ne, tak mi u kvartu zovemo Mirka- Skidrow ovo, Skićo ono, znate već kak ide. Evo taman idem do njega (otvaranje ulaznih vrata). (iz hodnika) Ej, Skidrow, daj mi vrati onu kutiju od Skajrima, da murjaku pokaž…(zvuk trka niz stepenice)”.

Ne, ne mislim na vas, naravno (or do I?), već na famoznu rečenicu gradskih čuvara u Oblivionu kad god bi vaš lik učinio nešto protuzakonito. Naime, upravo je Bethesdin trud da nas uvuče u svjetove Hammerfalla, Morrowinda, Cyrrodila, a sada i domovine Norda, Skyrima ono što je oduvijek iskakalo iz mora ostalih open-world igara. Od stotina NPCeva, preko odabira svojeg puta vlastitom voljom, a ne skriptom pa do iznimne atmosferičnosti digitalnog svijeta koji vas okružuje, The Elder Scrolls serijal bio je jedan od najboljih virtualnih domova u koje su mogli pobjeći oni umorni i nezadovoljni ovom stvarnošću, a da ga može priuštiti gotovo svatko. Skyrim se prilično uspješno nadovezuje na taj princip, te ga pokušava još više nadograditi “beskonačnim” questovima, boljom grafikom, zvukom, pričom te još više izbora. Koliko uspijeva u tome?

Što sam Bože tako proklet, jučer pijan, danas opet

Ajmo prvo bacit oko na priču. Dvjesto godina nakon događaja iz Obliviona, radnja se seli na sKAJrim, regiju prgavih i ponosnih Zagorac…pardon, Nordova, gdje se odvija pravi mali svjetski rat. Tu je s jedne strane Golden-White Concordat, klimavi ostaci tamrielskog Carstva pogonjeni voljom Thalmora, zločestih vilenjaka. S druge strane Stormcloaksi, sinovi i kćeri Skyrima pod zastavom kraljoubojice i narodnog “osloboditelja”, Ulfrica Stormcloaka. Između su neočekivan povratak navodno istrebljenih zmajeva koji pale sve živo, tucet separatističkih frakcija sa svojim ciljevima, rasizam, patriotizam, parlamentarni izbori, a naravno i vi, tamo neki zarobljenik koji shvati da može vikati. “Pa što, mogu brate i ja vikat”, mislite si vi. Sad zamislite ovakvu situaciju (koja nije ni toliko pretjerano simbolična). Vaš partner-ica/gramzivi/a susjed-a/lokalni pop ubija zmajeve, krade im duše i viče na vas milenijima starim zmajevskim jezikom koji vas može ubiti dok kažete otorinolaringologija. Srećom, na Zemlji više nema zmajeva, no to nažalost neće spriječiti sleđivanje krvi dok čujete onaj i previše poznat “Mirkooooo!!!” koji vibracijom zidova dolazi do vaših napaćenih ušiju svaki put dok zaboravite spustiti zahodsku dasku. Zato je tu Skyrim, i vaša osveta svim onim toilet-nacijima.

No, dobro. Iskreno, priča ni nije da će vas oboriti s nogu, a neće ni 80% questova. Bethesda nikad nije uspjela dostići vrhunce storytellinga koje su postavili Blizzard, Square i Black Isle, no opet, sama priča (i pripadajući dijalozi) nije toliko loša da će vas odbiti od onog što Skyrim nudi.

OD BIRTIJE DO BIRTIJE, SVAKOM MAČ U DROB ZARIJEM

A što to Skyrim skriva ispod haube? Stvaranje vlastitog lika je zabavno, iznimno detaljno i zadovoljavajuće jednostavno. Ustvari, 90% MMO-ova se može sakriti pred gomilom detalja kojima ovdje možete napućiti vaš lik. Također, po prvi put u Elder Scrolls serijalu, vaš lik može imati stakleno oko. Da, stakleno oko. Naravno, lik kroz igru uljepšavate i oklopima, prstenjem (ali možete opremiti samo jedan, što je u najmanju ruku glupavo) te dalekometnim (lukovi i čarobnjački štapovi) i melee oružjem. Možete se kočijom voziti do svih većih naselja, a ako vam se ne da pješke, kupite/ukradite konja. Možete kupiti kuću ako ste obavili dovoljno dobrih djela za neko naselje, a možete se i, pod uvjetom da vam fali emocionalna agonija pravog svijeta, po prvi puta, ženiti/udavati, bez obzira na spol vašeg odabranika.

Zapamtite- kod pravih žena, dlakavost je seksi

Sam Skyrim je poprilično velik, nakrcat svakakvim pećinama, rudnicima, utvrdama, selima i zmajevima, koji su skoro pa potpuno neskriptirani i mogu vas napasti bilo kad, bilo gdje. Što s vremenom počinje frustrirati, jer ne daj bože ako ste sred questa na otvorenom pa da vas, osim tucet trolova, napada i zmaj. Sama igra je, po starom uhodanom pravilu, iz prvog lica s mogućnošću prebacivanja u treće, koje je sad sličnije rješenju iz Gears Of War, daklem, vaš lik nije u sredini ekrana, već u lijevom kutu. Ukus je osobna stvar, meni je ovakvo rješenje potpuno nepotrebno i ne uklapa se u fantasy setting baš najbolje, ali što je tu je.

Što se muvanja po inventoryu i borbe tiče, to je, opet, jedna od većih Bethesdinih boljki. Znakovi težeg konzolitisa su prisutni i u jednom i u drugom – tako borba nema taj osjećaj težine koji bi trebala, a i sama činjenica da možete bez beda koknuti istog zmaja na drugom kao i na maksimalnom pedesetom levelu je razočaravajuća, dok je u inventaru, kao i u izborniku leveliranja skillova, preporučljivo manevrirati tipkovnicom, jerbo je miš implementiran dosta nespretno u igru. Upravo iz tog razloga je i lockpicking dosta otežan, kao i jahanje, ali i odabir baš onog lajna kojeg ste htjeli odabrati u dijalozima s NPCevima. Isto tako, kod borbe i nema nekih revolucionarnih napredaka u odnosu na Oblivion, osim činjenice da sada critical hitovi rezultiraju malom cutscenom unakazivanja protivnika (weee!) i da spellove sada možete bacati objema rukama. Ili pak, ako želite jednom rukom bacati munje, a drugom držati mač, i to je moguće, ali samo dok otključate potrebne perkove. Da, tako je, sustav leveliranja je sada sličniji onom uvedenom u Fallout 3 i New Vegasu, te tako više ne morate odspavati da bi meditirali o naučenom, već to radite on the fly, a usput i odabirete perkove, posebne sposobnosti kojih ima jedno dvadesetak po skillu. Sam sustav podizanja željenih skillova je jednostavan- ako želite biti bolji u borbi s dual-handed oružjima, to radite tako da ih koristite čim češće. Isto se odnosi i na ostatak plejade skillova koje imate na raspolaganju.

Alo brate, ćemo da se bodemo?

Daklem, sve što poželite biti u Skyrimu, to možete i postati. Osim kralja, naravno, no to su već limiti glavne priče, a ne samog svijeta. Praktična upotreba svega navedenog, s druge strane, pati od malo previše dječjih bolesti za moj ukus.

LOOK AT MY HORSE, MY HORSE IS AMAZING!

Iako su konji u Skyrimu malo prehranjeni, još uvijek izgledaju prilično seksi, kao i ostatak igre. Ne toliko seksi koliko Witcher 2, ali bolje od jada i bijede zvane Dragon Age 2. Sami NPCevi možda ne toliko koliko sam Skyrim ili, još preciznije, podzemne rijeke, jezera, slapovi i snježne mećave. Ti dijelovi novog grafičkog enginea izgledaju kao oni na kojima se najviše radilo, i to se itekako vidi. Sami likovi, opet, kao da su uvezeni iz Fallouta 3, malo ušminkani i vozi Miško, što se posebno primjećuje u animacijama svakodnevnih radnji. Jednostavno je prisutna ta neprirodna ukočenost i nespretnost u svemu što rade i na tome se trebalo puno više poraditi. FYI, igra doslovce leti i na računalima starima pet godina, uz uvjet da imaju Core2Duo , 2GB RAM-a i bilo koju grafulju jaču od Geforce 8800 GT, što je za svaku pohvalu.

Skyrim kolekcija panorama jesen/zima

U oko bode i legija bugova, koji obično prate igre ovakvog raspona, no više su smiješni nego li škode gameplay-u. Od konja koji odjednom leti na zmaju, krčmara koji se koprca poput dlakave jegulje na podu birtije, do trupla davno ubijenih zmajeva koji iz inata samo padnu s neba kad god otputujete do kapije nekog grada, naći će se ponešto za svačiji humor.

Zvuk je pak oličje savršenstva. Sve zvuči sablasno dobro i onako kako bi trebalo. Voiceast je odličan (iako se s vremenom osjeti nedostatak raznolikosti glumačkih glasova), s posebnim izdvajanjem Christophera Plummera, koji je maestralan u svakoj sceni u kojoj se pojavi te lika i djela daedričkog princa ludosti, Sheogoratha, čiji su lajnovi najbolji dijelovi pisanog dijaloga u cijeloj igri. A saundtrek? Glazba Inona Zura je možda najbolji orkestralni soundtrack bilo kojeg Elder Scrollsa, ali i bilo koje Bethesdine igre uopće te zaslužuje spomenike koliko dobro uvlači u bilo koji aspekt Skyrima.

AND NOW, SOMETHING COMPLETELY CONCLUSIVE

Poželite li na kojih mjesec dana pobjeći od svijeta, zašarafiti se pred TV/monitor i odigrati jednu open-world RPG igru, The Elder Scrolls: Skyrim je definitivno jedna od igara koje bi ste morali odigrati. Igra definitivno nije bez svojih mana, a ima ih dosta, no, kad se sve zbroji, popiše, doda i oduzme, u Skyrimu vas čeka jedan predivan svijet koji samo čeka da ga promijenite. Nabolje ili nagore, stvar je na vama. Možda najbolji dio cijele igre je editor, kojeg obilati koristi već sada ogromna zajednica moddera, bez čijih radova Skyrim ne bi bio ni upola toliko dobar. No, I vanilla verzija nije za baciti. Dapače.

And now, something somewhat different

Da skratim. Ako vas ne smeta konzolitis, bugovi i trapave animacije likova, Skyrim je igra koja se ne propušta. Ako vas opet te stvari nesnosno nerviraju, radije odigrajte Witchera 2 ili Fallout serijal, koji su ipak kompletnija iskustva od ovog zadnjeg Bethesdinog. Odluka, je, naravno, uvijek na vama.